|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
RATS AND CHILDREN'LL FOLLOW ME OUT OF TOWN
„Dok postaje gospodar prirode, on ujedno postaje i rob stroja koji su njegove vlastite ruke izradile. Uza sve svoje znanje o materiji, on ne zna o najvažnijim i najfundamentalnijim pitanjima ljudskog postojanja: što je čovjek, kako treba da živi i kako se ogromne energije u čovjeku mogu osloboditi i produktivno upotrijebiti...
Ideja dostojanstva i čovjekove moći, koja mu je dala snage i hrabrosti za ogromna dostignuća u nekoliko posljednjih stoljeća, ugrožena je zahtjevom da moramo ponovno prihvatiti čovjekovu potpunu nemoć i beznačajnost. Ta ideja prijeti da razori same korijenje iz kojega je izrasla naša kultura...
Sve veća sumnja u ljudsku autonomiju i razum stvorila je moralnu konfuziju u kojoj je čovjek ostao bez vodstva, bilo objavljenja, bilo razuma. Rezultat je prihvaćanje relativističke pozicije koja pretpostavlja da su vrijednosti, sudovi i etičke norme isključivo stvar ukusa ili slučajne naklonosti. Ali budući da čovjek ne može živjeti bez vrijedosti i normi, taj ga je relativizam učinio lakom žrtvom iracionalnih vrijednosnih sustava. On se srozao na poziciju koju su grčko prosvjetiteljstvo, kršćanstvo, renesansa i prosvjetiteljstvo XVIII stoljeća već prevladali.
Zahtjevi države, zanos za magične osobine moćnih vođa, snaži strojevi i materijalni uspjeh postali su izvor njegovih normi i vrijednosnih sudova.
Trebamo li to ostaviti tako?“ (Erich Fromm: Čovjek za sebe)
MALO STATISTIKE:
Svake godine u svijetu od gladi umre oko 13 milijuna ljudi, najvećim dijelom djeca MLAĐA od 5 godina.
Gladni u svijetu u jednoj godini prehranili bi se novcem koji se u devet najrazvijenijih zemalja tjedno potroši na hranu za mačke i pse! Za prehranu svih gladnih u svijetu bio bi dovoljan novac što ga Ameri potroše za mršavljenje! Kada bi četrdeset najgladnijih država izdvajalo za hranu koliko izdvajaju za oružje, glad bi nestala.
CLICK HERE
SANJALA SAM da sjedim na oblaku. Sanjala sam tebe. Sanjala sam sunce iznad nas. Vidjela sam ga. Stisnula sam onu kartu u svom džepu. Ti ju nisi imao. Ti si pripadao ovdje. Ja sam bila samo posjetitelj. Ti ostaješ tu ZAUVJEK. Ustvari, TO SMO MI. Mi NISMO ono što smo mislili da jesmo. Mi NISMO one dvije osobe koje su sjedile jedna pored druge, pričale nekoliko puta, proživljavale svoje rutine s nekoliko međusobnih interferencija. To je jedan drugi svijet. Onaj koji sam odbacila. Onaj koji ne želim. Prokleti košmar. To je ono nestvarno u mom životu. Ono imaginarno. Nepostojeće. Ovo. To je ono stvarno. Istina. Mi ovdje smo istina. Mi smo san.
{Come take this hand at twilight's door
I'll meet you there we'll share the moonlit floor
Through the driving rain, colours run in veins
Ozone fills the air, two figures disappear
Come let's take flight, let's quit this scene tonight
Whilst they sleep on endless, in their wrecked designs
Sleep on endless in your wrecked designs
Moths touched by flame repeat their fatal game
Forever and eternally, the cliffs around the crashing sea
Unsolved asnd endless, wait for me
Undulating far below, where lucid waters flow
Their faces seem to know ........
Where the land falls to an end
This hidden tale begins
Take a walk with me, down by the sea
Take a walk with me
Down by the sea}
Nebo je sivo. Pada kiša. Kapljice klize po staklu. Po mom staklenom obrazu. Led se topi. Dala sam se zalediti. Rekla sam im da me probude u nekom lijepšem vremenu. Kada nađu jebeni lijek. Rekla sam im da me paze. Ali izvadio me. Netko. I ostavio vani na kiši. I zaboravio me. Prvo da se ODLEDIM. Da OSJETIM hladnoću, kišu, mrak. Da osjetim kako prodire u mene. Da istrunem tamo sama. Poput pseta. U kutiji.
Čekam svoju smrt. Konačni MIR. Pokušavam zanemariti bol. Pokušavam zaboraviti na sve. Neću dugo čekati. Sigurna sam u to. Više ne osjećam ruke ni noge. Samo trnci u trbuhu. Tjeraju me na SMIJEH. Smijem se poput glupog djeteta. Zadnji puta. Ne mogu se kontrolirati. Već me boli trbuh, ali ja se još uvijek histerično smijem. Smijem se sama sebi. Polako osjećam kako oni trnci nestaju. Osjećam kako se raspadaju. Prestajem osjećati utrobu. Još samo srce kuca. Svojim NAJJAČIM otkucajima. Jedino još ono osjeća šugavu bol. I dopušta joj da ga obuzme. I počne ga gušiti. Stišavati. Polako se zaustavlja. Razmaci između otkucaja postaju sve veći i veći…..........
{Life it seems will fade away
Drifting further every day
Getting lost within myself
Nothing matters no one else
I have lost the will to live
Simply nothing more to give
There is nothing more for me
Need the end to set me free
Things are not what they used to be
Missing one inside of me
Deathly lost, this can't be real
Cannot stand this hell I feel
Emptiness is filling me
To the point of agony
Growing darkness taking dawn
I was me, but now He's gone
No one but me can save myself, but it's too late
Now I can't think, think why I should even try
Yesterday seems as though it never existed
Death greets me warm, now I will just say good-bye}
Čujem neke glasove u daljini. Približavaju mi se. Prepoznajem ih mutno. To su ONI. Sada su me se sjetili… {Jebite sada tu svoju brigu u dupe} Izvadili su me iz kutije i položili na bolnički krevet. Čujem elektricitet kako prolazi kroz mene. Čujem histeriju u zraku. Paniku. Njihove glasove koji me bodre. Čujem ih, ali ih ne osjećam. Ne više. Osjećam mir. Kako me obuzima. Ponovno. Sada me više neće moći vratiti. Više niti čujem niti vidim. Moje misli više nisu ovdje. Moje su misli IZNAD SVEGA. Lišene svakog ometanja. ČISTE I HLADNE.
{Such a dirty disease fights under my skin
It eats and it burns and it rapes and it turns
Such an infested thing laying eggs within
They hatch in my lunges with dirty tounges
Such a violent syndrome tapped to my spine
It's a virus storm and it's about to be born
Such a violent word that wants to be heard
I got you deep within and under my skin
You're gonna touch me inside
You're gonna be my little child
Right where my blood runs wild
Inside - that's where you'll hide}
Osmjeh mi se razvukao po licu. Poslijednji osmijeh. PUSTITE ME na miru. Želim sanjati. Vidim te. Ti si svjetlo. Znam da me nisi ti izvadio. Vjerujem ti. To nisi bio ti. Niti sam to bila ja. OVO SADA, OVDIJE, TO SAM JA. Glasovi – više ih ne čujem. Spodobe – više ih ne vidim. Samo otkucaji, sve sporiji i sporiji. I TI. Na svom oblaku. Smiješ se. Samo kad se srce smiri, onda ću osjetiti sreću. Sada se još muti sa boli. Prestani kucati! Ostaješ samo ti.
///……………………………………………………………………
Ali gubim te. Jebemu. Zašto? Čekaj. Tvoj osmjeh. Postaje iskrivljena grimasa. I ovo je laž. Hah…. hahahahhahhahaha… Istina. Apsolutna istina ne postoji. Koja sam ja budala... Ne postoji apsolutno dobro. Samo uljepšano prokleto zlo. Bitna je samo perspektiva. Kut gledanja. Ne postoji ni raj ni pakao. Postojimo samo mi. I ono što sami stvorimo. To je jedino istinito. Istina je samo naša. Istina je subjektivna. Nitko nema pravo prisvajati istinu. Samo da me nisu pokušavali vratiti. Budale! Zaustavili su me na sredini. Uzeli su mi život i uskratili smrt. Ponovno čujem i vidim. Vidim njihova lica, nasmješena, sretna. Kao nakon dobro obavljenog posla. Grle me, ispričavaju se, uzimaju me za ruke. Gledam ih. I ne osjetim ništa. Vidjela sam i tebe u daljini. Ali to ionako više nisi bio ti. Nisam ništa osjetila. Ni kišu, ni sunce, ne više. Nisam osjećala ni ruke ni noge, ali svejedno sam mogla hodati. Da sam stala na čavao, ne bih više osjetila. Opipali su mi bilo. Prestrašili su se kada nisu ništa osjetili. Iz ustiju su mi počeli izlaziti leptiri. Roj skakavaca izjeo mi je utrobu. Probili su mi trbuh. Mogla sam vidjeti strah u NJIHOVIM očima. Ustala sam se iz kreveta počela hodati. Mrtva, ali zarobljena na ovom svijetu. Bez nade, bez smjera, bez cilja. Do obale. Sama.
{The lunacy will leave the day
Luminous in flight
As the moon spits out
In jagged beams another night
Wrap around this brilliant veil
Tranquil and unbroken
As you spiral down
A world of clay and taut convulsion
The dream swan spins
And cartwheel turns
Down deep within your violet side
The sun begins to rise
Skaing down its morining swords to thaw your frozen eyes
The dream swan spins
And so conceal the heart that aches and yearns
Hush awhile
Sleepless child
I'll be watching over you}
Molim za san… Vrati mi san! Tako sam umorna……………
Ležim na travi. Igram se sa tratinčicom. Kidam latice jednu po jednu. Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me, voli me, ne voli me... GLUPOSTI. Bacam mrtvi cvijet. Legnem na leđa i promatram oblake.
{I see you on your cloud looking down...}
Oblike. Asocijacije. Voljela bih sjediti na jednom od njih. Ne treba mi puno mjesta. Voljela bih vidjeti sunce. Ali ne mogu. Ne smijem. Meni je to ZABRANJENO. Nemam pravo na to. Moram čekati ovdje dolje. Čekati i čekati i čekati i čekati i čekati i čekati i čekati i čekati i čekati i čekati i čekati i.........................................................
Ružan osjećaj.
{Lay beside me, under wicked sky
Through black of day, dark of night, we share this pair of lives
The door cracks open, but there's no sun shining through
Black heart scarring darker still, but there's no sun shining through
No, there's no sun shining through
No, there's no sun shining}
Želim otići. Negdje. DALEKO. S druge strane ovoga svijeta. MORA postojati nešto. {In my field of paper flowers, and candy clouds of lullaby, I lie inside myself for hours, and watch my purple sky fly over me} Da, samozavaravanje, pa što onda? Gdje mogu kupiti kartu?
Alice in Wonderland
How do you get to Wonderland
Over the hill or underland
Or just behind a tree
When clouds go rolling by
They roll away and leave the sky
Where is the land behind the eye
People cannot see
Where can you see
Where do the stars go
Where is the crescent moon
They must be somewhere in the sunny afternoon
Alice in Wonderland
Where is the path to Wonderland
Over the hill or here or there
I wonder where
Kukavica.... TU SAM! Možda? Istina... Jebiga... SVE JE IONAKO JASNO. Sve je rečeno. Mrzim napadne ljude. Neču biti takva. Ku-ku-ku-ku-kuuuuukavicaaaa... Kuc-kuc. Jesi tu? Uvijek si tu. Predugo. Mrš van. Ne, čekaj. Ostani. Sretna sam što si tu. Što sam te našla. Trebao si otići. Što radiš ovdje? Što čekaš? Ne idi... Vidiš sada ne znam ni sama. Daš mi brisalo? Je l' može obrisati ono što je urezano? Ili to treba istrugati. Do boli? Ma ne brini. Nebi ja nikada tebe zabrinjavala svojim glupostima. Mogla je biti zajednička glupost. Ali nije. Zašto bježiš? Ionako nemam hrabrosti trčati za tobom. Ja sam Kukavica. Ja se bojim ostati ismijana, povrijeđena, odbačena. Oprosti na smetnji. Ostaviti ću vrata otvorena. MOŽDA JEDNOM... Da mi je znati! Da mi je znati!
I just want a lover like any other
What do I get???
I only want a friend who will love to the end
What do I get???
Well let me tell you now
I get no love
I get no sleep at nights
I get nothing that's nice
I get nothing at all
At all,at all,at all
At all,at all,at all
Cos I don't get you!
Izdaja. IZDALA si me. Nije bitno. Ionako smo to očekivali, prije ili kasnije. Više ti nisam potrebna. Odlično! Goni se iz mog svijeta! Nema više mjesta za tebe. Nemaš mi ništa za ponuditi. Nemam ti šta uzeti. Zašto bi te iskoristila? Za što? Ne trebaju mi tvoje riječi. Bitna su djela. E vidiš, baš toga nema kod tebe. Sve su to samo izjave bez pokrića. Bilo je dobro. Bila si mi zabavna neko vrijeme. I mogla sam onda neko vrijeme slušati tvoja sranja i djelomično ih probaviti. Ali više mi se neda. Razočarala si me, u neku ruku. Očekivala sam više od tebe. ZNAM da ti je možda čak i stalo do mene na neki tvoj čudni način, ali ovako više ne ide. Nisam tvoj klaun ni igrač s klupe. Uvijek sam bila spremna puno učiniti za svoje prijatelje i mrzila sam proračunatost, ali sam isto očekivala i od njih za sebe. Izgleda da se od tebe to ne može očekivati. I sada se sve pretvotilo u glumu, sprdačinu, FARSU. Šteta. Pokušala sam razgovarati s tobom, ali tebi očito nije do razgovora. Ma dobro, nije se ništa strašno dogodilo. Ionako smo to očekivali. Bilo je samo pitanje vremena i situacije.
Disappointed
Promises
Promises
Old tired
Worn out second hand sentences
One thing
With you is certain
You’re a really sad person
So sad
Disappointed a few people
When friendship reared its ugly head
Disappointed a few people
Well, isn't that what friends are for
What are friends for
You
You're just a really bad person
Who won't
You won't listen to anyone
No not you
With those half moon eyelids
Just babbling on
Your useless defences
So sad
Disappointed a few people
When friendship reared its ugly head
Disappointed a few people
Well, isn't that what friends are for???
What are friends are for
(PIL-Dissapointed)
Ležala je u krevetu
Djevojka ljubičastih očiju
Plavih usana
Zelenih obraza
U mračnom sobičku
Na tavanu (ili možda u podrumu)
Sama
Odjednom začuje kucanje na vratima
Nije se ni snašla
A u sobu je upao
Muškarac u crnom kaputu
S crnim šeširom na glavi
Kratko ju je pogledao
Činilo se kao da je u žurbi
Sjedne na stolac
Koji do maloprije nije bio tu
Iz kuta dovuče tahyskop
Koji do maloprije nije bio tu
I stavi u njega okrugli disk
Koji također do maloprije nije bio tu
Djevojka se nije ni pomaknula
U drugim okolnostima sigurno bi
Ali sada joj je bilo svejedno
Čak je sa zanimanjem promatrala
Neobičnu ličnost u crnom kaputu
Odjednom na zidu ugleda sliku
Sliku malog djeteta koje plače
U majčinom naručju
Iako je slika na zidu bila
Svega djelić sekunde
Njoj se učini kao da je tamo ostala
Jako dugo
Dovoljno dugo da joj sve prođe kroz glavu
Slijedile su slike djevojčice
U velikoj kući
Slike braće, sestara, roditelja, djece,
Ujaka, ujni, tetaka i tetki,
I još svakojake rodbine,
Muževa i žena,
Prijatelja, kolegi, poznanika,
Neprijatelja, filmskih zvijezda
I likova iz romana,
I sve to u kratkim blijeskovima
Izmjenjivalo se pred njenim očima
Ali ako biste nju sada pitali
(Naravno, kada biste još mogli)
Rekla bi vam da je trajalo cijelu malu vječnost.
Ponovno je vidjela
Sve ono što je već zaboravila
Svi ti ljudi, svi ti događaji
Sav taj život koji je izgubila
Opet ga je imala
Sada, pored sebe
Mogla ih je opipati
Prešli su sa zida u sobu
Stajali su oko nje
Smiješili se
Osjećala je kako ju napušta bol
Osjećala je neku
Natprirodnu
Gotovo božansku snagu
Ispunjenost
Konačnu sreću
Koju donosi jedino
Onaj potpuni, uzvišeni mir
Pružio joj je ruku
I ona ju je uhvatila
Stari luster
Zasjao je najljepšim svjetlom
Koje je ikada vidjela
U tisuću duginih nijansa
Kako bi obasjao zabavu
Koja je započinjala
U do prije nekoliko trenutaka
Prašnjavom i vlažnom tavanu
(ili možda podrumu,
no to ionako sada nije bitno).
Vrtio ju je u sreći
I ona je osjećala sve veću toplinu
Groznicu kako kulminira
U bjesnoći okretaja
U euforiji
Vrtnje
Zamasi
Piruete
Ubrzani pokreti
Gubila je svijest
Hvatala je dah
Osjećala je kako se trga
Raspada
U vrtnjama
Zamasima
I osjeti prvi puta
Strah
Paniku
Grč
Bol
Užas
Ali samo na tren
A onda se prepusti nesvjestici.
Muškarac u crnom kaputu
Ustane sa stolca
Koji slijedećega trenutka više nije bio tu
Ugasi tahyshop
Koji također slijedećeg trenutka više nije bio tu
I uzme okrugli disk
I spremi ga u veliki džep u kaputu
Pogleda skršeno tijelo na podu
Samo kako nebi na njega nagazio
A onda iziđe iz prostorije
U kojoj je opet ostala tišina
Mučna i dosadna
Sada nije više nikome smetala
Njena tiranija u truleži.
{Rosemary}
