Romina u supermarketu

Ne bojim se ja čipa, nego igle...


Kao osoba odrasla u doktorskoj porodici, sasvim mi je normalna stvar primiti cjepivo. Doduše, odrastala sam u doba kad nas niko ništa nije pitao. Riječ antivakser bila je potpuna nepoznanica. Pokupe cijele razrede iz škole, istresu nas pred dom zdravlja i redom izbocaju. Neke je trebalo ganjati i držati. Oni se nisu bojali posljedica cjepiva, nego igle. Antitetanusa imam u sebi u litrima. Taman se nasadim na nešto zahrđalo u doba revakcinacije. Ili me ujede pas! Primila sam jednom i bocu protiv gripe. Dobila sam gripu! Al, jebiga...

Kad je počela priča o cijepljenju protiv korone, stalno sam pitala: kad će nas bosti? Nije me strah same zaraze, nego razmišljam: čim primim bocu, pandemiji se bliži kraj.

Možda se varam, ali tako se osjećam.

I gle čuda u državi cjepiva nema ni u tragovima. Bar ne u entitetu (Federacija) u kojem živim. Dobili par hiljada doza iz Srbije, par iz nekih arapskih zemalja. Nisu još stigli izbocati ni zdravstvene radnike, niti starije od 75 godina.

Elem, dobila sam poziv da se odem cijepiti u susjednu Srbiju. U Beograd! U utorak! Prekosutra! U pozivu čak piše da mogu birati koje cjepivo želim. I nakon brojnih čitanja i iščitavanja, medijskih bajki i pripovijetki, ja pojma nemam ni koju da biram. Sasvim mi je svejedno. Smatram da moj mozak nema kapacitet da shvati šta je u toj boci svakako, jer sam cijeli život učila nešto drugo. Nikad medicinu...

Kako sam nekad početkom same pandemije uradila možda najgoru moguću stvar za svoju psihu, a to je gledanje ama baš svih sezona i epizoda serije "Black mirror", cijelu ovu godinu provela sam u nekoj još nepostojećoj epizodi. Ovo oko cijepljenja mi je došlo kao ona epizoda Bandersnatch. Ko je gledao, zna o čemu pričam. Kao da imam nekoliko opcija da biram, a u biti je već izabrano. Samo, eto, osjećamo se bolje kad nam daju mogućnost odabira. Deset sekundi. Odabrano je za tebe!

U glavi mi je i ona Kolinova terorija o igrici Pacmen. Kad kaže da je cijela igrica metafora. Da Pacman misli da ima svu slobodu, a zarobljen je u labirintu, u sistemu. Cijeli život ga proganjaju demoni koji su vjerovatno samo u njegovoj glavi i svaki put kad pomisli da je došao do kraja labirinta, pojavi se na drugoj strani. Kolin je dodao da ljudi misle da je to sretna igrica, a to je zabravo najveća svjetska noćna mora.



Bilo kako bilo, u utorak idem u Srbiju po bocu. Bilo koju! Oko mene sami epidemiolozi sa završenim žurnalistikama, pravima, arhitekturama, trogodišnjim ili četvorogodišnjim srednjim školama nevezanim za medicinu. Ne sluša mi se niko.

Iskreno da vam kažem

Više se bojim loše ceste do tamo, nego ugruška AstraZeneke!

Više se bojim igle, nego čipa!

09.05.2021. u 22:23 | 12 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2021  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi