Jucer smo se opet posvadjali... a zasto? opet sam mu virila u mobitel i nasla tamo neke poruke. dogovor sa nekom prijom da ce njih dvoje na kavu. joj kako sam bila ljuta, bjesna i ne znam ni ja kakvi su se sve osjecaji mijesali tada u meni..
nisam mogla kriti svoje lose raspolozenje pa sam ga pitala di on ima namjeru ici. a on se pravi blesav i kaze da nece nikuda... joj...ma kome ti lazes pizdun jedan...
standardno, opet je govorija da se meni neke stvari ne mogu objasnit niti da cu ih ja ikad razumit, da njega boli briga s kim se ja dopisujem na netu i s kim pricam, ko mi salje poruke i ko me zove... al ja to nikako ne mogu razumit. kako mog momka nije briga sta ja radi???? kako ????
a ja ko zadnji debil, ludim, kopam mu po mobu i izigravam ljubomornu posesivnu (dobro ne izigravam nego to jesam) glupacu...
reka je i da mene ne triba zanimat kome on pise i ko njemu pise..da je to njegova privatnost..a ja mislim da u vezi nema tvoja i moja privatnost... ne znam...jesam li ja blesava, mlada, luda...ocu li ikad moc njega razumit???
kako bi bila ta svada da ja nisam plakala?? ne to ne bi bila svada... da plakala sam i bilo mi je uzasno tesko... jer sve me to izjeda duboko u dusi... ne mogu spavati..jesti,..misliti..nista...bas nista....
iako smo dan prije pricali o vjencanju, o kupovanju bracne sobe,..kad sam procitala te poruke sve mi je to zvucalo kao jedna obicna laz...
kako da ja sebi pomognem, sta da radim??? oce li on mene trpit ili da bolje pitam kome ce prije puknit film i reci ce odlazim?????
