RIDDLER
24.04.2006., ponedjeljak
higher than hope
 Živim za vikende... Kad dođe ponedjeljak, već se nadam kraju tjedna, petku, suboti, nedjelji... Jučer popodne, iliti ga navečer sam išla na kavu, u bazni kafić, di nas već stvarno svi znaju (jer kad god se ide na kavu, idemo tamo)! Razgovor na kavi je tekao otprilike...i gdje si završila jučer? Tamo, i tamo... I kako je bilo? Super...a ti? Ja sam završila na standardnom opće poznatom mjestu...i bilo mi je baš super! Iako sam cijelu kavu bila umorna, nenaspavana...i tako to....al vrijedilo je! Do sad se isplatilo, pa mi nije žao! Vikendi su za mene vrijeme kad se ispucam od napornog tjedan, dosadne škole (iz koje jedva čekam da izađem), i upišem željeni faks... hope so... Dođe mi da vičem od sreće, al opet kad se sjetim drugih stvari... nije mi baš do deranja... U zadnje vrijeme sam užasno nervozna i živčana osoba, sama sam si kriva...iako mi se čini da znam od čega mi je tijelo u tom stanju ...whatever!Život, koja teška stvar.... Da baš stvar, jer moraš biti pažljiv s njime, što uraditi u kojem trenutku, kako reagirati, nekog dragog ne povrijediti.... Shvatila sam posljednjih dana...da mogu drugačije živjeti, ima svačeg na ovoj kugli zemaljskoj s čime mogu razveseliti svoje malo neodlučno srce! Ima jedna stvar, koja može opisat djelomično moj život do malo prije....i lijepo je nekom pokloniti svoj život, i sve trenutke radosti i sreće...al kad jednom dođe kraj...nema više pomoći! The End Of This Chapter [Tony Kakko] I gave you my time I gave you my whole life I gave you my love, every dime They told me it was... a crime Do you remember? Or did it all go in vain... I looked in the light, I sat in your coalmine The promise they made, I should keep? Make sure that we would never meet I can't remember The promise I made so deep Tell me that past times won't die... Tell me that old lies are alive Across darkened skies, I travelled without a light I sank in the well of my mind Too deep, never to be found I can't remember... How could you be so vain... Tell me that past times won't die... Tell me that old lies are alive Love that expired too long time ago Kills me, it thrills me... You have new love and It looks good on you I have never wished you dead, yet. You can now have all the things I could never give to you Look out the window "c'est moi"... I'm sorry, I am here I'm not sure if it should bring you fear I whisper in your ear Why is he here' While you are sleeping, I steal your ear ring Light you one candle, this anger I handle They said I won't find you, but now I'm beside you I'm not all that stable You should know by now that you are mine... Tell me that past times won't die... Tell me that old lies are alive I tell you that past times won't die... I tell you that old lies are alive Love due to expire too long time ago Kills me, it will kill you... too Past times won't die... I tell you old lies are alive Hate to conspire too long time ago Kill me, please kill me before Tell you that past times won't die... Život je takav, čupav i dlakav... Zato ja idem dalje, sve će jednom doći i proći, mnogi te se ni neće sjećati, ili će im biti teško pozdraviti te kad te sretnu! |
- 14:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ništa posebno, želja za pisanjem nekog net dnevnika (lakše je tipkati, nego pisati kemijskom), podjela dogodovština iz života s drugima (željnima slušanja problema)... :-) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||