RIDDLER

26.04.2006., srijeda

beauty of the beast

danas, baš i nisam neke posebne volje, pa će vjerojatno ovaj post biti jako kratak... Čudan dan, čudni ljudi, sve čudno... Ništa posebno kroz dan, osim rezervirane karte, za dugo i skupo putovanje, na 5 dana... Ako me ništa drugo ne veseli u životu,onda me barem to razveseli, i poziv za zg... Ljudi tolko toga moram napraviti u sljedeća tri tjedna, da mi pada mrak na oči kad se sjetim! Sutra idem do vža... Stalno nekud putujem... posao zove...ha ha ha ... vraga posao... to je želja za maknuti se iz ove rupčage! od svega istoga, od svih... Stvarno sam neopisivo loše... trenutno, sad kad ovo pišem... Eh, da...i srela sam jedno poznato mi društvo...sad maloprije... nije mi se dalo ni pozdraviti ih... Zaboli me... Kraj toliko stvari u životu, više ni ne primjetim kad neko poznat prođe... Život mi ide nekud nizbrdo... Da barem znam što bi trebala da učinim da bude sve opet super!? Možda bi se trebala zaljubiti? Ne... To bi opet donijelo hrpu patnje nakon nekog vremena.. Neda mi se više pisati glava me boli...idem spavati, ako će to biti moguće, jer nakon 3 - 4 kave danas, baš i ne znam!

- 22:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.04.2006., utorak

ever dream

Dan super proveden, dobila sam informacije, koje su me stvarno razveselile! A neke inf. baš i ne....tako da u globalu gledano... Više ni sama ne znam koji je bio cilj ovog bloga, vjerojatno dosada, i želja da se negdje otvorim... ne u potpunosti, al bar onoliko da olakšam dušu. Jer previše toga leži na mom srcu! Više ni sama ne znam što hoću u životu!!! Niti vezati se za nekog, niti biti sama... Ništa ne znam....Samo znam da želim nekom pokloniti sve što se pokloniti može! Svu ljubav ovog svijeta, nekom tko to stvarno zaslužuje! Danas baš i nisam previše raspoložena za pisanje... idem rađe učiti nešto, to će biti od neke koristi! Nadam se-koliko toliko!

- 20:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.04.2006., ponedjeljak

higher than hope

Živim za vikende... Kad dođe ponedjeljak, već se nadam kraju tjedna, petku, suboti, nedjelji... Jučer popodne, iliti ga navečer sam išla na kavu, u bazni kafić, di nas već stvarno svi znaju (jer kad god se ide na kavu, idemo tamo)! Razgovor na kavi je tekao otprilike...i gdje si završila jučer? Tamo, i tamo... I kako je bilo? Super...a ti? Ja sam završila na standardnom opće poznatom mjestu...i bilo mi je baš super! Iako sam cijelu kavu bila umorna, nenaspavana...i tako to....al vrijedilo je! Do sad se isplatilo, pa mi nije žao! Vikendi su za mene vrijeme kad se ispucam od napornog tjedan, dosadne škole (iz koje jedva čekam da izađem), i upišem željeni faks...hope so... Dođe mi da vičem od sreće, al opet kad se sjetim drugih stvari... nije mi baš do deranja... U zadnje vrijeme sam užasno nervozna i živčana osoba, sama sam si kriva...iako mi se čini da znam od čega mi je tijelo u tom stanju ...whatever! Život, koja teška stvar.... Da baš stvar, jer moraš biti pažljiv s njime, što uraditi u kojem trenutku, kako reagirati, nekog dragog ne povrijediti.... Shvatila sam posljednjih dana...da mogu drugačije živjeti, ima svačeg na ovoj kugli zemaljskoj s čime mogu razveseliti svoje malo neodlučno srce! Ima jedna stvar, koja može opisat djelomično moj život do malo prije....i lijepo je nekom pokloniti svoj život, i sve trenutke radosti i sreće...al kad jednom dođe kraj...nema više pomoći! The End Of This Chapter [Tony Kakko] I gave you my time I gave you my whole life I gave you my love, every dime They told me it was... a crime Do you remember? Or did it all go in vain... I looked in the light, I sat in your coalmine The promise they made, I should keep? Make sure that we would never meet I can't remember The promise I made so deep Tell me that past times won't die... Tell me that old lies are alive Across darkened skies, I travelled without a light I sank in the well of my mind Too deep, never to be found I can't remember... How could you be so vain... Tell me that past times won't die... Tell me that old lies are alive Love that expired too long time ago Kills me, it thrills me... You have new love and It looks good on you I have never wished you dead, yet. You can now have all the things I could never give to you Look out the window "c'est moi"... I'm sorry, I am here I'm not sure if it should bring you fear I whisper in your ear Why is he here' While you are sleeping, I steal your ear ring Light you one candle, this anger I handle They said I won't find you, but now I'm beside you I'm not all that stable You should know by now that you are mine... Tell me that past times won't die... Tell me that old lies are alive I tell you that past times won't die... I tell you that old lies are alive Love due to expire too long time ago Kills me, it will kill you... too Past times won't die... I tell you old lies are alive Hate to conspire too long time ago Kill me, please kill me before Tell you that past times won't die... Život je takav, čupav i dlakav... Zato ja idem dalje, sve će jednom doći i proći, mnogi te se ni neće sjećati, ili će im biti teško pozdraviti te kad te sretnu!

- 14:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.04.2006., nedjelja

planet hell

Blog i ja...vau... Htjedoh da pišem negdje i nešto...pa evo, odlučih se za blog... Iako, iskreno rečeno već duže vrijeme planiram staviti nešto na net! Igrom prilika, došlo je i do toga. Koga ne muče ljubavni problemi?! Dana svi pate zbog toga, svi se svađaju oko toga...i ja sam jedna od tih! Bar tako mislim! Uglavnom...svatko od nas je imao onaj osjećaj da je upoznao ljubav svog života?! Ja jesam! I mislim još uvijek tako, jer takva ljubav se samo jednom nađe! Ali... Uvijek je tu onaj jedan VELIKI ali! Ali, kako u ljubavni ništa nije jednostavno, tako nije ni ta ljubav života... Misliš dakle, da si upoznao ljubav svog života, s njom si poduže vrijeme svog života, i prekrasno ti je...no kako se život voli igrati s nama, i mi s životom, i nikad nam nije dosta to što imamo, uvijek želimo više, tako nam ni ta ljubav nije dostatna! Ili je? Lagano se vremenom počnemo udaljavati od te osobe, zbog banalnih razloga... U tom trenutku života (udaljavanje), da nam život ne bude monoton, i prejednostavan, upoznamo osobu, dragu, s kojom se sprijateljimo, počnemo družiti, pričati, a i dalje se udaljavamo od ljubavi! (Možemo li reći da se ona gasi? – Što se ustvari događa s njom? Da li ta ljubav prelazi na tu drugu, novu osobu???) Što više vremena provodimo s tom novom osobom, to nam je zabavnije, osjećamo se super, sigurno, sve nam je zanimljivo – možda zbog toga jer ju ne znamo, pa je ˝fora˝ doznati nanovo nešto o nekom! Nakon tog nekog vremena druženja s novom osobom, ona ti počne nešto značiti u životu! Dobiješ neki osjećaj prema njoj, da li je to onaj osjećaj koji gubiš kod stare ljubavi, i seli se na tu novu osobu??? Kad si s novom osobom, u naručju, osječaš se najsigurnije na svijetu, ništa ti drugo ne treba, i svaki put se nadaš da će zagrljaj potrajati zauvijek! Što se ustvari događa s tobom?! Na to pitanje ja pokušavam odgovoriti sebi... Da si olakšam život...ali ne mogu, jer je teško! Bilo bi lako, kad bi bili svi ravnodušni, znali bi ishod, ali kad počneš osjećati neku vrst ljubavi, ali opet nisi siguran da li to jest ljubav ili ne! Ali kad god pomisliš na zagrljaj, na sigurnost, i toplinu koja je prešla s njegova tijela na tvoje?! – prođu te trnci... Ni toj osobi nije svejedno, i ona je razvila neke osjećaje! A ona prava ljubav od početka priče, što da o njoj kažem, ona tek pati, jer je ˝ljubav života˝ u pitanju!

- 13:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.