|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Leda
Avada Kedavra
mislim, dakle jesam
spašena duša
Love is power
Madamm
May Stox
...samo anđeli znaju kako je u raju...
inees
...~°°cOOlerICE°°~...
BeYoNcE_FaN_13
Alhir
C.J.
* * *
Ivana i Marija su se nalazile ispred izloga sa pelerinama i plaštevima. Iznad ulaza je uskim pisanim slovima pisalo Čarobna igla, odjeća po mjeri. „Hoćemo li ući već jednom?“, mrzovoljno upita Ivana. Marija je razgledavala izlog umjesto da je odmah ušla.
„Evo sad ćemo, samo da pogledam još ovo…“
„Mama, jesmo li mi došle kupiti meni robu ili si ti došla razgledavati izlog?“, ljutito upita Ivana i stane u ljutit položaj. Nitko ne bi povjerovao da ima deset godina po njenom položaju tijela. Marija to primijeti pa odmah potišteno prestane razgledavati izlog i uđe u trgovinu. Trgovina je iznutra bila vrlo mala i mračna. Sa lijeve strane je bio pult za kojim je stajala jedna prodavačica, a otraga nekoliko stolica, vjerojatno za mjerenje odjeće. Sa desne strane je bilo nekoliko polica. Između njih je bilo tako malo mjesta da se jedva prolazilo. A na njima je sve bilo puno pelerini i školskih uniformi. Na najvišoj polici su stajali šeširi raznih oblika. Veliki, mali, oni koji ti glavu učine nevidljivom, šeširi šaptači, dalje Ivana nije uspjela pročitati.
„Izvolite.“, začu se meki glas prodavačice.
Ivana se smjesta okrene prema prodavačici. Glas joj se činio nekako poznat. Znala je da ga je negdje već čula samo nije znala gdje.
„Htjela bih kupiti dvije pelerine, plašt i školsku uniformu za Ivanu.“, reče Marija ljubazno.
„Dobro. Ivana, dođi da te izmjerim.“
Sada se sjetila. Pa naravno. Kako se toga prije nije sjetila.
„Evo me, nastavnice Tamara!“
Prodavačica se iznenadi i pogleda Ivanu pogledom kojim ju je pogledala i kada nije znala riješiti zadatak iz matematike. Ivana je sada bila potpuno sigurna da je to nastavnica Tamara Blažević koja je bila na zamjeni kada je njena razrednica bila bolesna.
„Kako si me samo prepoznala?“, upita visoka prodavačica duge crne kose svezane u rep.
„Po vašem glasu.“
„Mom glasu?“, zbunjeno upita prodavačica, „Mislila sam da sam ga dovoljno izmijenila.“
„Pa i jeste, ali način govora niste. Ali nije to sve po čemu sam vas prepoznala. Pogled vam je ostao isti iako ste promijenili i izgled.“
„Kako ti dobro zapažaš! Ali sada bi bilo bolje da te izmjerim.“
„Da, Ivana, žuri nam se!“, reče Marija nestrpljivo.
„U redu, u redu!“
Ivana ode do jedne od onih stolica za mjerenje i popne se. Stolica je bila čvršća nego se činila. Onako stara i prašnjava se činila kao da ne bi izdržala ni mrava ako bi stao na nju. Ali ona se ipak popela i bila u iščekivanju mjerenja. Nije znala hoće li ju Tamara mjeriti nekim magijskim putem ili će ju izmjeriti na način koji i ona zna.
Prodavačica uze metar i štapić u ruke i ode do Ivane. Ivana je odmah pomislila da će Tamara mjeriti običnim načinom, ali Tamara je metar bacila u zrak i rekla Measure! Metar se odmah počeo previjati oko Ivane mjereći ju sa svih strana. Dok je metar mjerio Tamara je zapisivala mjere. Kada je metar završio Tamara ga uzme u ruke i ode do pulta i pogleda sve mjere. Nakon toga ode do police sa malim pelerinama i uzme jednu koja joj se činila pravom. Ivani se činilo da će joj biti prevelika. Ali kada ju je probala samo su joj rukavi bili predugi za dva–tri centimetra.
„Sada ćemo i to srediti.“, reče Tamara ljubazno i primi štapić u ruke. Vrhom štapića kucne po rukavu i on se odmah smanji. Sada je bio savršen. Isto je napravila i sa drugim rukavom. „Znači dvije pelerine veličine S2. na tu pelerinu bi išao plašt hm…“, Tamara ode do police s plaštevima. Malo je kopala i izvukla jednog u običnoj crnoj boji, a kada ga je raširila izgledao je kao da je skrojen baš Ivanu. „Ne silazi još sa stolice, treba ti i uniforma. Hoćeš li suknju ili hlače?“
„Suknju. Pa ne želim izgledati kao dečko!“
„U redu.“, nasmije se Tamara. „Da su barem sve djevojčice ovakve. Sve više ih se odlučuje za hlače.“, reče Tamara tražeći uniformu, „ne znam što se događa s njima, ali to mi se ne sviđa. Kako samo ne shvaćaju da su puno ljepše u suknji?“
„Tko bi ih razumio?“, nadoveže se Marija.
„Neki kažu da mogu, ali ne vjerujem u to.“, nastavi razgovor Tamara.
„Ja ih razumijem.“, ubaci se Ivana, „ne žele da im dečki vire pod suknje.“
„Mislim da to nije dovoljan razlog.“, reče Tamara, „To se može lako riješiti.“
„A i udobnije je u hlačama.“, Ivana odmah da protuargument i prekriži ruke.“
„U redu, u redu! Ah…………evo našla sam. Sada probaj.“, reče Tamara stavljajući uniformu Ivani u ruke.
Savršeno joj je pristajala. Bila joj je tako udobna da ju nije htjela skinuti sa sebe. Jedino joj se boja nije sviđala. Crna suknja, bijela košulja, crna vesta bez rukava i crne dokoljenke. A Tamara kao da joj je pročitala misli.
„Boja se može promijeniti. Odnosno kada izaberu u koji ćeš dom ići, uniforma će ju automatski promijeniti jer je začarana. Čak je otporna na slabije uroke.“
„A šta su to uroci?“, znatiželjno upita Ivana.
„To je vrsta čarolija hm…………kako bih ti to objasnila?“, smota se Marija, „ma ionako ćeš to učiti u školi. Mislim da ti još nije potrebno da to znaš. Dobro?“
„Da, naravno.“, namrgodi se Ivana i počne skidati uniformu. Više joj se nije činila onako udobnom. Željela je što prije otići iz trgovine i ići doma. Bilo joj je dosta svega.
„Ako je to sve naplatit ću vam.“, reče Tamara uzimajući uniformu kada ju je Ivana skinula. Vidjela je kako se Ivana osjeća i prisjetila se da se i ona nekada tako ponašala.
„Da, to je sve.“, umorno odvrati Marija.
Tamara ode do pulta i tamo dugačkim, bijelim perom napiše nešto na pergamentu za koji je Ivana mislila da je jako loše napravljen papir, i to još u smećkastoj boji. Ivana također ode do pulta da vidi što Tamara radi. Nije radila ništa posebno. Zbrajala je cijene pelerine, plašta i uniforme. Kada je napokon završila čarolijo je napravila kopiju pergamenta koju je sačuvala za sebe dok je pravi pergament dala Mariji.
* * *
