rock tragovi

Urbana legenda o gitaristu grupe Leb i sol već je nadaleko poznata svakom ljubitelju muzike, ali ju nije problem ponoviti. Kada su osamdesetih Marka Knopflera u intervjuu dizali u nebesa zbog njegovog gitarističkog znanja, ovaj je samo konstatirao: „Ima na Balkanu jedan veći od mene.“ I zaista, rock bivše države mogao se pohvaliti svojim Hendrixom, Vlatko Stefanovski imao je taj osjećaj u jagodicama koji ga razlikuje od ostalih, a Leb i sol instrumentalističku profinjenost izjednačenu sa najaktualnijim bendovima tog doba.

Kod osluškivanja makedonskog benda očito je više elemenata – uz virtuoznost Stefanovskog (koji ponekad zvuči kao Clapton, a ponekad kao Vai – ali zato uvijek svoj), basističku pouzdanost Arsovskog, ubrzane ritam dionice Tavitjana, kao i klavijaturističku psihodeličnost u Kokanu Dimuševskom, kasnije u Kirilu Džajkovskom. Fuzija progresivnog rocka i jazz improvizacije vjerovatno je bila ugodna uhu svim glazbenim entuzijastima tog i ovog doba, ali dodatan šećer na kraju definitivno je uklapanje makedonskih etno elemenata u cijelu tu priču. Još kad malo pogledamo kroz evoluciju albuma, sve će biti jasnije.

U svojoj prvoj fazi (kraj 70ih i početak 80ih) bend je osvojio svojim instumentalima („Devetka“, „Dikijeva igra“ , „Ručni rad“, tradicionalna „Aber dojde donke“ ) ali i ponekom istančanom romansom („Nisam tvoj“, „Talasna dužina“).

Početak 80ih čini svoje, teme su mračnije, a i new wave upliće svoje prste (albumi „Beskonačno“ i malo manje „Sledovanje“). To je posebno istaknuto u turobnim „Živa rana“ i „Beli mrak“. Još uvijek bend odlikuju iznvrsni instrumentali, ali su pomalo zatomljeni u drugi plan.(npr. „Skakavac“, „Stomačne vijuge“) Još tu ima mjesta za balade, ali su one mnogo atmosferičnije („Njena sena“, te jedna od najboljih „Nosim tvoj žig“).
Treća faza unosi malo onog klasičnog popa za širu publiku (album „Kalabalak“, još više„Tangenta“, a pogotovo albumi „Kako kakao“ i „Putujemo“). Kako se bend ne predaje od etno elemenata, sada ih kombinira sa pop melodijom (npr. „Kalabalak“) ili ih u potpunosti predaje pop melodičnosti („Ženama“, „Kao kakao“, kreativno/zabavna „Istok-zapad“, ili uhu ugodna, a sluhu zarazna „Mamurni ljudi“). Ipak, tradicija se nastavlja – konstanta i stup benda ostaju instrumentali koji čak urešeni više nego na prijašnjim albumima (npr.„Tumba, tumba“, „L.A. Krdija“ i cijeli album „Zvučni zid – muzika za kazalište, film i tv“ kojeg krasi instrumentalna raznolikost žanrova od countryja do makedonskog melosa – „Jovano, jovanke“), a i balade nailaze na promjene – vraćaju se korijenima s prvih albuma, ali su ipak prošle kroz mračnjaštvo početka 80ih („Malo sutra“, jako dobra „Ima jedno nešto“, i vrhunska i nikad dostignuta „Čuvam noć od budnih“).
Definitivno jedan od najboljih bendova bivše države. Leb i sol nam je dao dozu svjetske urbanosti, čak i na ovim područjima (njihova isvrsnost se vidjela i u reunionu - po svim snimkama i izvještajima nije se vidjelo nikakvog gubitka kvalitete kao što se to često dešava kod takvih slučajeva). Nakon tog ponovnog okupljanja snimljen je album, ali bez starog frontmena, tako da okrnjeni Leb i sol djeluje i danas, ali teško da će nadoknaditi gubitak takvog gitarista. Joy Division bez Curtisa, Doorsi bez Morrisona – to je Leb i sol bez Stefanovskog (hvala Bogu, ovaj potonji nije još na vječnim lovištima). Ali, 70e i 80e ostaju na LPovima, kazetama i CDovima – pa trkom po riff dobrog rock 'n' rolla uz momče makedonče…



Top 5 albuma

1. Beskonačno
2. Kao kakao
3. Sledovanje
4. Leb i sol
5. Leb i sol II

Top 5 singlova

1. Čuvam noć od budnih
2. Nosim tvoj žig
3. Nisam tvoj
4. Živa rana
5. Dikijeva igra