Što je Iva zaista snimila 25. lipnja 1985.? Ne znam za Ivu, al ja sam tijekom ova 2 mjeseca bila poprilično indisponirana... Pitam se zašto.
U životu sve po starom, još jedna školska godina završila, još jednom su se Kić i Ifan potukli, još jednom su se File i Eros naganjali po učionicama, još jednom je Šojat pokušavao ispričati vic, još jednom smo kružili oko škole, još sam jednom pala na ulazu. Sve po starom. A možda i ne?
Ovih osam osnovnoškolskih godina prošlo je ovako *snaps fingers*!
No dakle, da ja dovršim svoju misao o tome čime sam se bavila tijekom ova, mislim, već 2 mjeseca:

-Dovršavala prezentaciju za kraj godine do sitnih jutarnjih sati.

-Neispavana slala sve odakle su došli.

-Derala se Dajani u lice: "ROBOTAAAA".

-Dobila plavice (Dajana).

-Pala sa stolice kad sam čula da jedna moja prijateljica vara jednog mog prijatelja s jednim drugim prijateljem koji u duetu s trećim daje riječi gej potpuno novo značenje.

-Plakala za danima u osnovnoj školi.

-Proklinjala osnovnu školu.

-Skoro plakala na podjeli svjedodžbi.

-Predala prijavu za prvu riječku gimnaziju - jezični smjer.

-Proklinjala sve ostale ljude koji su predali prijavu za prvu riječku gimnaziju - jezični smjer.

-Skoro se utopila.

-Zaključila da nisam tip za valove.

-Puštala Queens Of The Stone Age usred noći, dok nisu došli susjedi.

-Upisala prvu riječku gimnaziju - jezični smjer.

-Plakala za osnovnom školom.

-Pronašla još jednu sijedu vlas.

-Pala s kreveta. Dvaput.

-Razveselila se kad sam dobila potvrdu za besplatni bus.

-Plakala kad sam saznala da vrijedi od rujna.

-Trčala po kući u donjem rublju.

-Gubila dragocjeno vrijeme gledajući nastavke Policijske akademije na kazetama.

-Preslušavala "Don't worry, be happy" pjesmu oko 2 sata dnevno.

-Razmišljala nose li superjunaci još jedan par gaća ispod onih koje već nose preko hlača.

-Iskopala biciklu iz podruma kako bih utvrdila da je guma ZAISTA pukla.

-Mrzila svoju policu sa školskim knjigama i svoj pisaći stol.

-Mrzila svoju pernicu i blokove za crtanje jer nemam inspiraciju.

-Vikala na babu u autobusu koja nije željela ušutiti.

-Bila gledana s prijezirom.

-Dobila videokameru.

-Ispraznila bateriju u videokameri.

-Potrgala ventilator.

-Popravila ventilator.

-Smijala se poruci u vježbenici iz engleskog jezika:"Ovo je kraj. Došla nas je pojesti. Zbogom, okrutni svijete. Zbogom.".

-Spavala do podneva.

-Govorila si da ću napokon pospremiti sobu do kraja.

-Nikada to ne napravila.

-Gledala japanske epizode Mjesečeve ratnice na YouTubeu te se s balkona derala: "SEEEERAAAAA MUUUUUUUN!".

-Sakala po kauču i zauzimala poze iz Mjesečeve ratnice.

-Udubila kauč.

-Igrala kompjuter dok su se dva klinca tukla u mojoj sobi.

-Pretukla klince.

-Plakala za djetinjstvom.

-Pala na stepenicama.

-Proklinjala stepenice.

-Pala s kauča dok sam se sa starim hrvala za daljinski.

-Provela 4 sata jednu noć ležeći u krevetu gledajući strop.

-Mrzila dijelove knjige iz matematike za 7. razred na svom stolu s naškrabanim poručicama: "Pero Ždero + Žagi. Diši duboko. Nemoj se derat.".

-Odgovorila sebe od namjere da ih razvrstam iz straha da ću ispod naći mrtvaca.

-Skočila u lokvu i zalila se blatom.

-Kupila Vanish OxiAction.

-Poginula u naletu maminih govora.

-Otišla na tjedan dana u Ičiće.

-Pretukla sestričnu.

-Skoro se utopila zbog utjecaja hladne vode na organizam.

-Bila na fešti.

-Najela se ćevapa.

-Podrigivala.

-Vratila se iz Ičića.

-Pocrnila. Malo.

-Pokušavala se natjerati da napišem novi post.

-Doživjela Deja vu.

-Potvrdila sama sebi da sam čudna osoba.

-Rekla "Jebem te živote" i otišla na sladoled.

Vrlo produktivna 2 mjeseca, ne?
Kako sam samo to sve stigla?
Mora da sam zbilja cool.
Zapravo, tako sam cool, da su mi se čarape smrznule.
Ništ... Idem sad još odgovoriti na komentare koje sam do sad bezobrazno zanemarivala i vikati malo na ljude kojima je stalo do mene.

I po mogućnosti si otopiti čarape prije nego odem navečer spavati.