< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



YeP.nOpE

desing by: dark sword dancer


Kontakt

Msn:
gljiva-@hotmail.com
mail:
atomska_gljiva@yahoo.com
My little Deviant

Slušaoci

Dijana_love
Mala Ramona =)
.nuclear.baby.
Aleksej
Wacky
Japanac
sweetdark
Zeko
Kimestra
Vrag s licem Anđela*

Ona

18
Voli glazbu,
voli knjige,
voli anime,
voli mangu,
voli prijatelje,
voli život (ali samo ponekad)
Očekuje malo, dobije puno
Izvlači se, ali uvijek =)
Premalo spava, previše čita

Hoće na exit
Hoće na faks
Hoće nove starke (dobit će ih, kad digne guzicu i ode ih kupi)
Ne zna se još koje će boje biti, to ju živcira
Hoće pirs al profesor joj neda grrr




"I put u pakao popločen je dobrim namjerama."


Trentna opsesija The Clash /should i stay or should i go =D


"In 24 hours they'll be
Laying flowers
On my life, it's over tonight
I'm not messing no I
Need your blessing
And your promise to live free
Please do it for me" Jem



"Shell smashed, juices flowing
Wings twitch, legs are going,
Dont get sentimental,
It always ends up drivel.
One day, Im gonna grow wings,
A chemical reaction,
Hysterical and useless
Hysterical and"Radiohead





"It is a truth universally acknowledged, that a single man in possession of a good fortune, must be in want of a wife. However little known the feelings or views of such a man may be on his first entering a neighbourhood, this truth is so well fixed in the minds of the surrounding families, that he is considered the rightful property of some one or other of their daughters."
Jane Austen- Pride and prejudice

"Depend upon it, you see but half. You see the evil, but you do not see the consolation. There will be little rubs and disappointments everywhere, and we are all apt to expect too much; but then, if one scheme of happiness fails, human nature turns to another; if the first calculation is wrong, we make a second better: we find comfort somewhere— and those evil-minded observers, dearest Mary, who make much of a little, are more taken in and deceived than the parties themselves."
Jane Austen- Mansfield park

© Sacrastic conversations and organic relations





a flash from the light......

Bila je noć slična ovoj, vjetar je nemilice puhao i zavijao kroz napuštene i mračne uličice nanoseći sitne kapljice kiše koje su meko padale na prljavi pločnik….
Stajala sam , kao i svake noći, na uglu ispod ulične svjetiljke i čekala ga.
Znala sam da će doći, kao što je uostalom dolazio svake večeri, noseći sa sobom taj podrugljivi osmijeh…
Hladnoća mi je prodirala kroz kaput i po pedeseti put te večeri proklela sam sebe što se nisam toplije obukla. Nisam ni primijetila kad je došao, stojeći u sjeni i promatrajući me.
Ah kako sam mrzila taj pogled, tako superioran i uzvišen i taj njegov podrugljivi osmijeh, osmijeh vraga. Izgledalo je da mu hladnoća ne smeta jer je nosio samo kratku jaknu, k tome još i raskopčanu, njegova kratka crna kosa bila je razbarušena vjetrom i izgledala pomalo divlje.
Polako mi je prilazio, nisam mogla da se ne nasmijem njegovoj opreznosti, kao mačka koja vreba svoj plijen. Zbunjen mojom naglom provalom smijeha, namrštio se ne shvaćajući šalu, ali, tako je bilo svaki put.
Okrenula sam se i krenula u suprotnom smjeru znajući da će pobjesniti na to, mislim da sam se trebala bojati, da nikad nisam trebala pristati na tu igru, ali moje srce je bilo jače od razuma, a tu je bio i pokvareni dio moga ionako izopačenoga uma.
Odjednom se našao pored mene hodajući u koraku sa mnom, udovoljavajući mom zahtjevu, naš tihi sporazum.
Mogu li reći da sam bila zaljubljena, priznajem jesam, ali ne u njega, ne u ono što predstavlja, mislim da je to bio onaj dio njegove duše koji je imao tu mrvicu ljudskosti, u taj sam se dio zaljubila. Jesam li znala da će ovako završiti, jesam, još na početku ali ja sam tvrdoglava, uvijek sam takva bila, do samoga kraja, kako ironično..
Mrak me prožima, više nema ulične svjetiljke koja mi je pružala svijetlost i hladno je ali mi više ne treba kaput jer i ja sam hladna, hladna kao smrt. Evo čujem njegove korake, dolazi po mene, kad bih mogla nasmijala bih se, tolika privrženost, tolika ljubav prema nekomu poput mene.
Evo ga tu je, osjetim ga iako je hladan poput kamena, saginje se da bi me poljubio, kako ljudski od njega.
Otvaram oči i susrećem se s njegovim tamno plavim, prima me za ruku i povuče u svoj zagrljaj kao što je to uvijek činio, pitam se hoće li tako ostati zauvijek.........


Image Hosted by ImageShack.us





07.03.2007. u 16:27

| CoMeNt (15) | pRiNt | x |






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.