Marketing
a flash from the light......
Bila je noć slična ovoj, vjetar je nemilice puhao i zavijao kroz napuštene i mračne uličice nanoseći sitne kapljice kiše koje su meko padale na prljavi pločnik….
Stajala sam , kao i svake noći, na uglu ispod ulične svjetiljke i čekala ga.
Znala sam da će doći, kao što je uostalom dolazio svake večeri, noseći sa sobom taj podrugljivi osmijeh…
Hladnoća mi je prodirala kroz kaput i po pedeseti put te večeri proklela sam sebe što se nisam toplije obukla. Nisam ni primijetila kad je došao, stojeći u sjeni i promatrajući me.
Ah kako sam mrzila taj pogled, tako superioran i uzvišen i taj njegov podrugljivi osmijeh, osmijeh vraga. Izgledalo je da mu hladnoća ne smeta jer je nosio samo kratku jaknu, k tome još i raskopčanu, njegova kratka crna kosa bila je razbarušena vjetrom i izgledala pomalo divlje.
Polako mi je prilazio, nisam mogla da se ne nasmijem njegovoj opreznosti, kao mačka koja vreba svoj plijen. Zbunjen mojom naglom provalom smijeha, namrštio se ne shvaćajući šalu, ali, tako je bilo svaki put.
Okrenula sam se i krenula u suprotnom smjeru znajući da će pobjesniti na to, mislim da sam se trebala bojati, da nikad nisam trebala pristati na tu igru, ali moje srce je bilo jače od razuma, a tu je bio i pokvareni dio moga ionako izopačenoga uma.
Odjednom se našao pored mene hodajući u koraku sa mnom, udovoljavajući mom zahtjevu, naš tihi sporazum.
Mogu li reći da sam bila zaljubljena, priznajem jesam, ali ne u njega, ne u ono što predstavlja, mislim da je to bio onaj dio njegove duše koji je imao tu mrvicu ljudskosti, u taj sam se dio zaljubila. Jesam li znala da će ovako završiti, jesam, još na početku ali ja sam tvrdoglava, uvijek sam takva bila, do samoga kraja, kako ironično..
Mrak me prožima, više nema ulične svjetiljke koja mi je pružala svijetlost i hladno je ali mi više ne treba kaput jer i ja sam hladna, hladna kao smrt. Evo čujem njegove korake, dolazi po mene, kad bih mogla nasmijala bih se, tolika privrženost, tolika ljubav prema nekomu poput mene.
Evo ga tu je, osjetim ga iako je hladan poput kamena, saginje se da bi me poljubio, kako ljudski od njega.
Otvaram oči i susrećem se s njegovim tamno plavim, prima me za ruku i povuče u svoj zagrljaj kao što je to uvijek činio, pitam se hoće li tako ostati zauvijek.........
Post je objavljen 07.03.2007. u 16:27 sati.