utorak, 19.12.2006.
Sreća je u darivanju, kaže Coca Cola
Neki dan se vozim tramvajem, i primijetim ovu reklamu za Coca -colu. Veseli Djed Mraz , veselo dijete i neizostavan detalj- Coca Cola. Nemam ništa protiv kole kao takve, niti želim od ove priče napraviti antiglobalistički i antimaterijalistički proglas, ali malo sam se zamislila nad božićnim vremenom koje je 'oko nas'.
Grad je predivan, meni je ovo prvo božićno vrijeme u Zagrebu i veseli me vidjeti lijepo okićen trg, Ilicu,
sav taj sjaj. Mnoštvo ljudi i štandovi s preslatkim sitnicama izvlače na moje lice osmijeh kao u malog djeteta. I baš je lijepo razmišljati o tome čime ćete obradovati svoje najdraže za ovaj Božić, šta ćete KUPITI, POKLONITI, KOLIKO ĆETE POTROŠITI. Jer coca cola kaže: sreća je u darivanju.
Pored sveg tog božićnog ugođaja, šoping euforije i ostalog , dok se vozite tramvajem primijetite i neke druge prizore- npr ženu koja prosi dok su auta zaustavljena na semaforu, kuca na prozor i pruža ruku. Mislite da je netko pritisnuo gumb da otvori prozor svog precijenjenog najnovijeg automobila i da toj ženi 2 kune? Naravno da nije. Ili barem ja to nisam vidjela. Jer prosjaci su prljavi, naporni, napadni i jednostavno- odvratni. A taj će čovjek/žena i ovaj Božić iznenaditi svoje najdraže skupim darovima koji će im pokazati koliko mu je stalo.
U želji da nam se svijet u nama i oko nas učini ljepšim, gledamo samo svjetla grada, a ne gledamo na što pada njihova svjetlost. Znamo kolika je cijena božićnog vijenca/ svijeća, parfema, tenisica, čizama, ili bilo čega drugog s popisa želja zbog kojeg bismo voljeli da postoji Djed Mraz. Ali neki dan mi je prošlo kroz glavu cijena nečeg apstraktnog, nečeg što ne možete naći na štandovima na trgu ili skupim dućanima, ali lako je moguće da ćete se s njime susresti na semaforu dok je crveno i automobili stoje, dok šetate ulicom i skrenete pogled s blještavog izloga na čovjeka koji sjedi na prljavoj deci s ispruženom rukom--- kolika je cijena ljudskog dostojanstva?
Neprocjenjivo, reći ćemo. Jer sve nas drži božićni duh zajedništva, dijeljenja, darivanja, -ako sreća postoji onda postoji baš u ovo vrijeme-.
Ali kad samo prođemo pokraj ljudskog bića koje sjedi na ulici usred mnoštva lijepo uređenih izloga, ili ne gledamo onoga koji nam kuca na prozor dok sjedimo u toplom automobilu- stavljamo cijenu na ljudsko dostojanstvo. Ne kažem da su svi prosjaci divni dragi ljudi koje, eto, život nije mazio. I ne kažem da ja uvijek stanem i tom dragom čovjeku dam nešto sitnog. Jer se sramim toga što nisam. Kakvi god ti ljudi bili u svojoj glavi i duši, stavite sebe u poziciju da kucate na prozore auta zaustavljenih na semaforu...
Ima i drugih načina prodavanja dostojanstva u bescijenje, neki to rade, eto, na semaforima ili prljavim pločnicima ispruženih ruku, neki na šankovima popularnih kafića s pretjeranim dekolteom. Ali to je već neka druga priča.
Da zaključim. Lijepo je davati, lijepo je primati darove, kako materijalne tako i duhovne. Lijepo je dobiti sitnicu da znate da je netko mislio na vas. Ali nemojte grozničavo obilaziti trgovine, tražiti savršen dar, gubiti živce i novac- gdje je tu radost darivanja. Ma neće Božić biti bolji ako je skuplji, ako su na stolu svi tanjuri iste boje, ako je pecivo u obliku pletenica, ili snjegovića, ako je jelka okićena u najboljem stilu, ako je sve elegantno, lijepo i sjajno. Božić može biti savršen i uz zagorjelo pecivo, neodgovarajući pribor za jelo i bez najnovijeg svijećnjaka. sreća je u darivanju, kaže coca cola. Ne vjerujte im. Da je tako lako pronaći sreću u darivanju, mislite da bi na svijetu bilo tako puno tužnih ljudi? Sreća može biti samo tamo gdje joj je mjesto, a to nisu police i izlozi skupih dućana, već nešto mnogo bliže- vaše srce. Eto, to vam je jedina istina, ma koliko klišejski zvučala. Sretan Božić:)
Christmas gift suggestions:
To your enemy, forgiveness.
To an opponent, tolerance.
To a friend, your heart.
To a customer, service.
To all, charity.
To every child, a good example.
To yourself, respect.
by Oren Arnold
nedjelja, 03.12.2006.
see u soon :)
naš dobri stari ford. (simbol mamine ponovno stečene samostalnosti).
balaševa kaseta koja je već toliko puta preslušana da mama sanja Jaroslavu i Eleonoru.
zimsko predvečerje na povratku iz škole.
-ae mama produži, pliz pliz.''
-ae mama, dat ću ti ja za gorivo. imam u sobi pet maraka.'' (nikad ih nitko nije vidio)
-ma nema šanse, niste vi normalne.
-ae mama!! ivona, guraj auto.
smijemo se.
-a bježite tamo, ne znam ko je luđi, ja ili vi.
noga na gasu, idemo dalje uz balašev dnevnik starog momka...:)
poželila sam se svog malog grada, svoje obitelji, malih sitnica koje me vežu za sve dolje... :)
miss u :)
)
