Pozdrav, ljudi koji svraćate na ovo utočište mojih misli
Posljednjih dvanaest (12!!) dana sam bolesna. Dakle, prošla sam sve faze: od fizičke iscrpljenosti, totalne nezainteresiranosti za bilo što od glavobolje i temperature… blabla, vađenje nalaza (mrzim kad me bodu iglom!), puno čaja (koji ne mogu više smisliti), antiobiotika, kapi. Ali kako ne volim razmaženke koji od jednog apćiha! traže operacijsku salu, recimo da sam sad ok i držite fige da ružni čaj, antiobiotici i ja pobijedimo upalu grla
Prije nego sam se razbolila, išla sam s prijateljem u Mostar. Prijatelj je, nazovimo ga Kiki, također bloger. Novopečeni. Ali pun entuzijazma. Dakle, evo mu reklamu, pa ako vas zanimaju misli brucoša komparativne književnosti, jednog od najduhovitijih i najinteligentnijih ljudi koje poznajem, svratite u njegov amsterdamcafe, i uz kavu i cigarete pročitajte šta ovaj always and forever (wannabe:)) intelektualac ima reći.
Dalje, nas dvoje dijelimo zajednička politička mišljenja, i zanima nas hrpa stvari zbog koje nas ostatak društva, kad pričamo o tim temama, gleda kao da pričamo kineski. i traže da se razmaknemo, i dok jedan dio društva priča o odjeći i sl., mi razglabamo o posljednjem broju Globusa. Zahvaljujem mu na pomoći oko ove mini fotoreportaže
Mostar je grad koji će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Grad u kojem sam rođena, grad u kojem sam živjela do rata. Grad koji se promijenio, ali kad u njemu vidim i osjetim ''ono nešto'' od starog Mostara, naježim se. Probudi u meni neku nostalgiju za djetinjstvom, za nekim bezbrižnim danima, za zelenim parkom, krugom naše obitelji u Jugi45 oko cijelog grada, ulici punoj djece svih imena i vjera, nostalgiju za nekim drugim svijetom.
Zadovoljna sam onime što sada imam, ali ne mogu da se ne pitam: što bi bilo da nije bilo rata? Što bi bilo drugačije u mom, samo mom ''malom'' životu?
Zato, evo jedne male priče za koju se i ne sjećam kad sam je napisala, i evo slika (nekad) mog Mostara…
Slike nisu od lijepih zgrada i parkova, slike su nečega što je nekad bilo lijepo, i nikad više neće biti isto...nekima od vas potpuno beznačajne i nezanimljive, ali važan dio mene...
Stari most...
Servus ljudi :)
Opet pred kompom i s dosta stvari o koijma mogu pisati, s dosta slika koje želim podijeliti s vama. Ali da ne bih miješala previše tema odjednom i sasvim izgubila nit, idem polako.
Dakle, protekla dva tjedna, bila sam u Njemačkoj. Iako nisam baš jako pedantna osoba i nisam sasvim organizirana, (sasvim? Bolji izraz je nikako. U Njemačku sam trebala poći u 4 ipo ujutro,a spremala sam se u 2 ujutro) Njemačka mi se sviđa baš zbog svoje pedantnosti i organiziranosti. Ugodna zemlja, ugodni ljudi. Postoje zakoni, građani ih se pridržavaju, i ima li išta jednostavnije? (Ima, osobe koje prijave korupciju proglasiti cinkarošima, kao da su otkrili da Ivica iz 8.c puši, a ne korumpiranog liječnika. Ali, o politici možda neki drugi put, ili bolje nikada, jer zašto pisati o nečemu što te automatski čini bijesnim i tjera na povraćanje? ). Dakle…
Bila sam u Ettlinegnu, malom gradu pokraj Karlsruhea, i oduševio me. Ima možda (ne držite me za riječ, samo nagađam, nisam imala vremena prebrojati sve stanovnike) oko 15ak tisuća stanovnika. Mali grad, ali uređen u starijem stilu, puno zelenila, starih zgrada, ima sve: od trgovina do kafića. Potrefila sam na dane kad su imali svoj fest, koji me, da budem iskrena nije baš oduševio: kobasice (ili ti wurst), hektolitri pive i njemačke popjevke nisu baš moj način zabave.
Bila sam i u Karlsruheu, koji je ipak malo veći grad, ali isto tako jako ugodan. U gradu ima sve, od dobrih klubova, kafića do knjižara (da moje poznavanje njemačkog nije ovako skromno, ne bih izlazila iz knjižare, a ovako se svelo na prelistavanje časopisa: barem slike mogu skužiti i na njemačkom), i veliki tržni centar: ECE. Super mjesto za šoping, dosta velik. I ako se nađete tamo, nemojte nakon šopinga zaobići trgovinu igračkama Niki u prizemlju gdje imaju mekane velike garniture na koje se slobodno možete izvaliti…
Zatim sam išla u Stuttgart, u biti u okolicu Stuttgarta (Bublingen i Sindelfingen) koji me, da budem iskrena, nisu baš očarali ljepotom. Nekako su sivi, i potpuno drugačiji od Karlsruhea ili Ettlingena koji su naprosto, ugodni. A u Stuttgart sam otišla baš kad je bila utakmica Irska- Njemačka, naravno , ne na utakmicu, već u pustošenje trgovina, i ulice su bile prepune pijanih Iraca u zelenim dresovima. I sad imam noćne more od jednog takvog koji je, (bez zelenog dresa! samo sa narančastim dlakavim poprsjem), iskočio pred mene i sestru sa : ''Hello, ladies!''
Stuttgart je ok, grad kao i svaki drugi veliki grad. Što se noćnih izlazaka tiče, ok je, iako nije baš lako ući u klubove. Naprosto, ako ne pašete čuvarima na vratima, možete zabavu potražiti negdje drugo. Mi smo uspjeli ući i u Amici, navodno mjesto gdje samo izlaze bogataši i nogometaši. Svi iskvarcani, stari, malo gej, i ne znaju se baš zabavit. Eto šta ti je lova….
I tako, malo po malo, došao je i dan odlaska. Kako moj rođak živi 20ak minuta od stuttgartskog aerodroma, a let je bio u 9:40, planirali smo krenuti u 8:20 da bi sve stigli na vrijeme. Alarm sam uredno navila u 7:15 ,iako sam u startu znala da od toga neće biti ništa. U 8: 15 rođak ulazi u sobu i pita jesmo li gotove. S jednim okom otvorenim gledam na sat i skačem iz kreveta. Brzinsko spremanje, utrpavanje posljednjih stvari (otišle s jednim, vratile se s dva kovčega) u sve moguće i nemoguće džepove.
Mali polo tresao se od brzine kojom smo vozili, i onda smo ko luđaci trčali aerodromom. I došli u zadnji tren da uzmemo karte i predamo prtljagu. (moš mislit da je na aerodromu ko u holivudskim filmovima). I onda Juriiiiš! na avion. Hm, to jest na red. Hm, moja sestra s tigrastim jastučićem pod rukom, ja čupave kose jurimo na kraj reda dok svi doslovno, blenu (najbolji mogući izraz) u nas. Kasnije smo pjevušile obradu Nelly Furtado : Everybody look at me, me, I walk in the plane you start screaming…
I tako, sad nekad ću stati, i idem se spremati za izlazak. Aa, poželila sam se izaći doma!
Btw: skinula sam fiksni aparatić za zube!!! :D
Kao što se ja i frendica zezamo: vidim svijet kroz nove zube
Večeras nosimo fotoaparat vani, pa se nemojte iznenaditi ako sljedećih dana na blogu osvanu čudne slike zuba iz svih kutova…
vlasnik ovog kafića, jedan od najbogatijih ljudi u gradu, umro je, hm, na pomalo bizaran način... ugušio se tijekom sado mazo ''tretmana''... eto vam trač iz njemačke...
mirni ettlingen...
...i užurbani stuttgart...
stuttgart noću...''elitni'' klub Amici... Uređenje je za plus pet, ekipa za -1...
i stuttgart ispod oblaka...:)
< | rujan, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
no pressure over capuccino...alanis
And you're like a 90's Jesus
And you revel in your psychosis
How dare you
And you sample concepts like hors d'euvres
And you eat their questions for dessert
Is it just me or is it hot in here
And you're like a 90's Kennedy
And you're reallyl a million years old
You can't fool me
They'll throw opinions like rocks in riots
And they'll stumble around like hypocrite
Is it just me or is it dark in here
Well you may never be or have a husband
You may never have or hold a child
You will learn to lose everything we are temporary arrangements
And you're like a 90's Noah
And they laughed at you as you packed all of your things
And they wonder why you're frustrated
And the wonder why you're angry
And is it just me or are you fed up?
And may god bless you in your travels
in your conquests and querries
"Our greatest glory consists not in never falling, but in rising every time we fall." - Oliver Goldsmith
najsavršenija pjesma na svijetu (po mom mišljenju)
u2 one
volim:
-maratonske kave sa svojim društvom
-sarkastičan, ironičan, otrovan , ciničan i morbidan humor istih
-upoznavati nove ljude
-Malog princa
-stare VW bube
-knjige
-crno bijelu fotografiju
-čokoladu (razmišljam da je stavim na prvo mjesto)
-gardaland:)
-upaliti radio dok se vozim u autu i potrefiti na meni baš najdražu pjesmu
-pisma, ali prava pisma, ručno napisana:)
-nove mailove u inboxu (rockoholic_babe@yahoo.com)
-izlaske
-spremanje za izlazak, uživam čak i u vječnoj nedoumici što da obučem
-shopping (iako mi poslije treba mešto za smirenje)
-smijati se, i onaj mazohistički osjećaj kad vas stomak boli od smijeha:)
-probuditi se i skužiti da je tek petnaest do šest i da mogu još odspavati
-ostati ušuškana u toplom krevetu u hladno jesensko jutro dok vani pada kiša...
-vozati se besciljno u autu
-pričati satima na telefon
-britanski naglasak
-Prijatelji idu u kategoriju ''obožavam''
-Joeya tribbianija ( pogrešno napisano, ha?or not:) Al ne bi ni on to bolje...:))
moje blogersko štivo, totalno random poredak :)
bolan:) wannabe intelektualac ;)
ultravioleta:)
pegy:)
mtina:)
pametna plava mala:)
mostarac gugo:)
aarsla :)
balkan boy :)
catcher u inozemstvu:)
flower girl:)
lampa:)
opijena morem:)
cookie:)
cat:)
nn:)
child in time:)
aibreann:)
pinkeye:)
lena:)
filozblogija se vratila:)
argitula:)
pia:)
les yeux :)
mala chi :)
zephyrrhymes:)
JA
-14.7.1987. sam uljepšala ovaj svijet :)
-zelene oči
-duga smeđa kosa
-ponekad nervozna
-iako ja mislim da sam smirena:)
-skeptična, cinična, sarkastična, ironična, neurotična, i još -na...
-nosim fiksni aparatić, koji uskoro skidam:)-skinula:D
-i gotovo uvijek različite čarape (nenamjerno)-kad su čarape u pitanju daltonist sam
-slabije čujem kad imam naočale, hm
-fascinira me pomisao da postoji paralelni svijet
-želim soundtrack za svoj život (otkad imam sony mp3 svaki dan ima soundtrack i smisao:))
ovih dana čitam:
nick hornby- about a boy
haruki murakami- my sputnik sweetheart
herman hesse- damian
vladimir vinja- gramatika španjolskog jezika:)
njih slušam:
Ramones
U2
RHCP
Robbie Williams
Alanis Morissette
Đorđe Balašević
Coldplay
Franz Ferdinand
Janis Joplin
the strokes
arctic monkeys
cat power
njih čitam
Milan Kundera - Nepodnošljiva lakoća postojanja
Rujana Jeger-Darkroom
Milan Kundera- Smiješne ljubavi, Nepodnošljiva lakoća postojanja
Alexandre Dumas- Dama s kamelijama
Nick Hornby-Sve zbog jednog dječaka
Dostojevski-Zločin i kazna
Miljenko Jergović-Sarajevski Marlboro
Audrey Niffenegger- Žena vremenskog putnika
J.K. Rowling- Harry Potter (oni koji su čitali razumjet će me:))
najdraže knjige
Biblija-zato što me čini jačom osobom...
Mali princ- zato što želim zauvijek ostati dijete i vidjeti bitno, očima nevidljivo (mrzim što su mi isklišeizirali Malog princa)
a ovi filmovi mi nikad neće dosaditi:
-Život je lijep
-Love Actually
-About a Boy
-Kosa
-Amelie
-Sam u kući 1,2:)
-Little Miss Sunshine