karizmatizam

Čudesna je molitva krunice
Krunica je jedan od sigurnih čovjekovih
pratitelja kroz život. Nema sloja ljudi koji se
nije hvatao krunice kao pomoći i uporišta. I oni
najprezreniji, u tamnicama i koncentracijskim
logorima, osuđenici na smrt, pa i najgenijalniji
umnici. O jednome uzniku u koncentracijskome
logoru pripovijeda se da je od gladi
preminuo. Poslali mu doma supruzi ono što je
ostalo iza njega u logoru. Kad je žena pretresla
džepove, pronašla je od tkanine vrpcu s mnogo
čvorova, uzlova, načinjenih od komadića
platna. Iza deset malih čvorova slijedio bi dvostruki
čvor, i to se ponavljalo pet puta. Bijaše
to krunica, jedini pratitelj u uzničkim danima
toga mučenika i svjedoka vjere, bijaše to jedini
suputnik, koji je svoga molitelja iz pakla logora
uveo u vječnost raja.
U Vatikanskome muzeju može se vidjeti
krunica što ju je neki ratni zarobljenik oblikovao
za boravka u logoru od najvrjednije
tvari koju je u logoru imao, naime, od mrvica
kruha. Znamo za svetopisamsku riječ kako
čovjek ne živi samo od kruha. Živi od Božje
riječi. A ta krunica oblikovana od mrvica bijaše
pratitelj onoga koji je otkidao od svojih
usta u tome trenutku najdragocjenije, naime
kruh, te napravio krunicu koja ga je čuvala
od zdvojnosti i očaja te pomagala u teškim
uzničkim danima. Čudesna je molitva krunice,
čudesna u svojoj jednostavnosti, dubini,
ali i spasonosnosti i učinkovitosti.
Riječ ‘krunica’ umanjenica je riječi ‘kruna’.
Krunica je mala kruna. Latinski ‘rosarium’ - hrvatski
‘ružarij’ jest ‘vijenac ruža’ što ga stavljamo
oko Marijine glave. Vijenac kojim krunimo
nju, stavljajući pred nju i moleći pedeset
Zdravomarija, puštajući da nam preko prstiju
klizi pedeset ‘bisera’, ‘zrna’ u nizu, na čijemu
početku, ali i kraju, imamo križ. Križ kao životnu
knjigu nije moguće nikada do kraja iščitati.
Križajući se i držeći križ među prstima molimo
Vjerovanje. Na križ se nadovezuju tri zrnca,
molitva za vjeru, nadu i ljubav, tj. sav naš životni
nauk i životna praksa. Molimo za tri božanske
krjeposti sjećajući se Pavlovih riječi o
vjeri, nadi i ljubavi, gdje je ljubav najveća i ona
zauvijek ostaje. Sve druge zapovijedi ovise o
ljubavi: Ljubiti Gospodina Boga cijelim svojim
bićem, a bližnjega kao sebe samoga.
Krunica – moćno sredstvo Gospodinove
milosti i njegovih blagoslova
Uz molitvu krunice vezana su mnoga
obećanja i blagoslovi. Marija u svim svojim
ukazanjima u proteklih stoljeće i pol preporučuje
upravo molitvu krunice. Isto je i s Međugorjem
od samih početaka. Blagopokojni
je Papa naglašavao kako su dvadeset otajstava
krunice dvadeset prozora i motrišta kroz
koje promatra život i svijet u svjetlu samoga
Gospodina Isusa. Kroz Isusovo svjetlo prelama
i motri sve što čovjeka snalazi u životu.
Majka Tereza bijaše veliki molitelj krunice.
Uvijek je imala krunicu uza se i znala je reći:
“Tajna je moga života posve jednostavna: Ja
naprosto molim!”
Molitva je krunice nastala u srednjem vijeku,
ne vuče izravno korijen od Gospodina
Isusa, ali ju je zacijelo sam Gospodin po svome
Duhu oblikovao u srcima i ustima svojih
vjernika, u Crkvi moliteljici. Nebrojeni su
milijuni molili tu molitvu, obraćali se Gospodinu,
i on je bio s moliteljima, među njima,
nazočan, upravo kao što je i obećao te je učinio
krunicu moćnim sredstvom svoje milosti
i svojih blagoslova.
S krunicom u ruci nemoguće je zalutati
na životnom putu
Zrnca su krunice nešto poput tragova
njegovih stopa. ‘Izišao sam od Oca i došao u
svijet. Ostavljam svijet i ponovno se vraćam k
Ocu’, riječi su samoga Gospodina (Iv 16,28).
Znamo za Gospodinov put, odnosno putove.
Dolazi izravno s Neba, hodi ovom Zemljom,
uzduž i poprijeko, uspinje se na Tabor, silazi
do Mrtvoga mora, uzlazi u Jeruzalem, prelazi
potok Kedron, penje se na Kalvariju, silazi
u grob, da bi uskrsnuo i uzišao na Nebo te
odaslao Duha Svetoga. Nižući biserje krunice
među svojim prstima slijedimo Gospodina
na njegovu putu, ustopice i netremice, iz
desetka u desetak, od anđelova navještenja
do konačne proslave te se zajedno s Marijom
zapućujemo u nebeske visine. Njegov
put bijaše putokaz i Mariji, dakle, i Marijin
put. Ona ga je slijedila u svemu te nama utrla
put. Njegov put je, dakle, i naš put. I mi
smo izišli iz Očeve namisli i volje, došli na
ovaj svijet i napustit ćemo ga, idući Gospodinu
ususret. S krunicom u ruci nemoguće je
zalutati na životnom putu.
S krunicom u ruci, moleći otajstva, hvatamo
se Gospodinove ruke i molimo ga da nas
on vodi. Držeći je u ruci trebali bismo osjetiti
Isusovu ruku vodilju. Onaj tko se hvata
krunice, hvata se Isusove osobe i ljubavi.
Krunica u rukama patnika, bolesnika, umirućih,
onih na odru posljednje je uporište i
hvatište u trenutcima kad sve druge sigurnosti
padaju u vodu. Kao što je rekao sam
Gospodin s križa i vjernik izgovara iste rimišljanje
ječi: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj” (Lk
23,46). Kao što je Isus dodirnuo odar onoga
mladića iz Naina neka i naša molitva bude u
trenutku našega umiranja: “Dodirni, Gospodine
Isuse, i moj odar, moj lijes! Uskrisi, Isuse
Kriste, i mene na život s tobom! Pretvori
moju smrt u život.”
S pomoću krunice
iščitavamo Novi zavjet
Tko moli krunicu, taj čita Bibliju, razmatra
otajstva Isusova života, slijedi Isusa
ustopice. Krunica je nanizani Novi zavjet u
Marijinu društvu. Pa i onda kad slabi očinji
vid, kad čovjek ne vidi više slova, kad
je shrvan bolešću, može s pomoću krunice
iščitavati Novi zavjet. Krunica je nešto poput
brajice (Brailleova pisma za slijepe), s
pomoću koje i slijepi i bolesni mogu čitati
Bibliju. Tko ima krunicu u ruci, drži s njome
u ruci i cijeli Novi zavjet. I tko je uporno
moli i ponavlja, doživjet će onu radost što
su je imali učenici na putu u Emaus: “Nije
li nam sve to vrijeme, dok nam je tumačio
Pisma, gorjelo srce u grudima” (Lk 24,32).
Molitelji krunice zrače toplinom, nježnošću,
nutarnjom ljepotom, svjetlom, čovjek
se u njihovoj blizini ugodno osjeća. Krunicom
dodirujemo obrub Isusove haljine poput
one žene što je bolovala od krvotoka i
odmah ozdravila. “Vjera te tvoja ozdravila,
sinko, kćeri, dijete moje! Ne boj se!” (usp.
Lk 8,43sl).
Krunica je poput natovarene lađe koja
nas vodi prema vječnim obalama
Svako ‘zrnce’ krunice jest poput pšenična
zrna što pada na plodno tlo te donosi
plod, tridesetostruk, šezdesetostruk, stostruk.
Donosi plod za nas i cijeli svijet. Sjetimo
se Isusove riječi o zrnu koje posijano
u zemlju mora umrijeti da bi donijelo rod
(usp. Iv 12, 24). Svako zrno krunice jest to
pšenično zrno! Svako je ono ‘zrnce’ ujedno
i klica vječnoga života što ga Gospodin obećaje
svojima. Ono je ujedno i nasljedovanje
Gospodina, hod za njim, ruku pod ruku s
njime, stazama života. U našim danima, na
putu do radnoga mjesta, kod svoje kuće, u
besanim noćima, u tjeskobnim trenutcima,
u prometnom zastoju. Krunica je poput
splava ili natovarene lađe koja nas vodi prema
vječnim obalama. Jer nema druge vjere
na svijetu u kojoj bi Bog kao u našoj Bibliji
rekao svakome pojedincu: “Imenom sam te
tvojim prozvao. Ti si moj. Moja si svojina”
(usp. Iz 43). Zato je Marija u Fatimi poučila
vidioce moliti sljedeću molitvu koja se usko
veže uz otajstva krunice: “O moj Isuse! Oprosti
nam naše grijehe, sačuvaj nas od ognja
paklenoga. Privedi u raj sve duše, a napose
one najpotrebnije tvoga milosrđa.” Bog želi i
hoće spas sviju.
Višekratno veli sv. Luka u svome Evanđelju
da je Marija sve događaje pohranjivala u
svome srce i o njima razmatrala, sve prebirala.
Prebirala kao što mi prebiremo zrnca
krunice. Razmatrala u kontemplaciji, kontemplirala,
u svome domu postajala Božji
dom, Božji hram (templum=hram!). Preko
molitve i u molitvi i mi postajemo nositelji
Duha Svetoga, upravo kao i apostoli zajedno
s Marijom u dvorani Posljednje večere.
Uskrsli Krist nam se pridružuje na našim
životnim putovima i daje nam da ga prepoznajemo
u lomljenju kruha, u molitvi. Neka
nas osposobi da preko molitve krunice budemo
uvijek budni i prepoznamo Njegovo lice
noseći ga potom svojoj braći s uskrsnim ushitom:
Doživjeli smo Gospodina, iskusili smo
ga, on je živ, uskrsnuo je, i preobražava cijeli
svijet! Neka učini i nas dionicima i nositeljima
preobrazbe svijeta snagom naše predane
molitve i molitvenoga predanja.




Marijine Suze 11-20

11. Syrakusa. Prošlo je 107 godina.Ponovno se dogodilo nešto potresna.Na otoku Siciliji u Sirakuzi plakao je Marijin lik god.l953. koji je prikazivao Srce Marijino iz sadre.
12.Obitelj Justo. Slika je pripadala radniku,komunistu Angelu Justo i njegovoj ženi Antonini Justo koji su se pred nekoliko mjeseci vjenčali.Mlada je žena očekivala dijete u kompliciranoj trudnoći s velikim bolovima i uzetosti. Podigavši u bolima oči prema slici ugledala je suze u Marijinim očima.U istom su času prestale njezine boli,nestala je uzetost.Uskoro se cijela Sitrakuza digla na noge da vidi sliku. Slika je plakala od 29. kolovoza do 1.rujna,dakle, 4 dana i 3 noći.
13. Gospina slika plače. Postavljena je s vanjske strane kuće uz policijsku stražu,svi su je mogli vidjeti.Konačno su upitali ozdravljenicu: "Zašto Marija plače?" "Ne znam", odgovorila je. "Moguće znade to papa.Ne shvaćam zašto se to upravo meni dogodilo.Nisam nikakova svetica."
14.Fatimska Gospa. Već je 1917. zahtijevala Marija u Fatimi čašćenje njezina neokaljana Srca i posvetu njezinom Prečistom Srcu.Zahtjevala je dnevnu molitvu krunice i primanje naknadne Pričesti prvih subota. Ne izvrši li se to, prorekla je Marija u Fatimi, Rusija će proširiti svoje zablude po cijelom svijetu, te izazvati ratove i progone Crkve. Da li je Marija zbog toga plakala u kući komunista?
15. Obitelj u Firenzi. Godine 1969. krvarila je slika i u Firenci. Ova snimka pokazuje njezina vlasnika.8.rujna 1969.dogodilo se slijedeće:Dok se čovjek brijao u kupaonici dozivala ga je žena da se vrati u spavaću sobu. Pokazala mu je Gospinu sliku na zidu.On se čudio i preplašio: iz prsiju Majke Božje tekao je potočić krvi. Sergio se prekrižio.
16.Slika krvari (izbliza). To je za njegovu ženu bilo drugo iznenađenje; njezin muž,ateist,se križa! Zatim se baca na krevet i gorko plače.Od toga trenutka bio je drugi čovjek.
17.Slika krvari. 5. studenog 1969. oko 18.40 sati boravio je u pobožnosti pred lijepom slikom.Tada je odozgo silazilo sjajno svjetlo i polagano se u njemu pojavila Bl.Djevica. Pride mu, pogleda ga i jasno govori: “Nadam se, da po ovim znakovima razumijete moju duboku i veliku bol gledajući kako se svijet moje djece približava katastrofi,jer prezire ime moga Sina.On je postao čovjekom da pokaže važnost međusobne ljubavi.” Kasnije su,uz župnikov nadzor, prenijeli sliku u sakristiju mjesne crkve sv.Ivana. 23. studenoga 1970. u 9.30 sati molio je Sergio pred ovom slikom. Kao već i ranije pajavila mu se Marija i toga dana i žalosna mu prenijela slijedeću poruku:
18. Marijino lice. “Tvoj život i ostalih odabranika prikazuje se za sve službenike svete Crkve. Vi ćete za nju trpjeti i njezinu nevjeru okajavati da biste postigli milost da se ponovno podigne i postigne plodni apostolat.Ako to neće službenici sv.Crkve i Božji ministri razumjeti,neće ništa spasiti svijet.”
19. Slika u Maropati. U svibnju 1971. objavile su talijanske novine uzbudljiv dogođaj. U Maropati, malom mjestu u blizini Mesine; slika naše drage Gospe od krunice iz Pompeja plakala je krvavim suzama. Takoder je i vlasnik ove slike bio komunist. Odvjetnik Gordiano, nekadašnji gradonačelnik Maropati-a, naslijedio je ovu sliku od pokojne majke.Ta vrlo pobožna žena osobito je štovala našu dragu Gospu od krunice.Pred ovom je slikom dnevno molila sv.Psalme i takoder pozivala susjede na molitvu.Čudnovati su dogodaji započeli 3. siječnja 1971. Gospoda Katarina de Luca, odvjetnikova supruga, ušla je oko 7 sati navečer u sobu u kojoj je visjela slika na dvije kuke. Najednom se otkinula slika od kuke i visjela je krivo. Na zidu je ostala svježa krv,kao i na jastuku na krevetu. Ovaj se fenomen ponovio još jednom.Njihov sin je otkrio taj čudnovati dogođaj.
20.Krvava slika. Mjesec dana kasnije primijetio je drugi sin kako iz Gospinih očiju teku krvave suze. Pravo rečeno, nisu tekle iz slike, nego iz stakla u visini očiju. U Velikom je tjednu tekla krv okomito i vodoravno, pa je nastao oblik križa.
21.Osobe i slika. Plakanje je 4. svibnja bilo najjače.Krv nije tekla samo iz očiju nego i iz Djevičina Srca. Ljudi svih slojeva i zemalja prolazili su duboko ganuti kraj slike.Krv je istražena, rezultat: ljudska krv. Da li krv iz Maropati-a ne nagoviješta velika krvoprolića u svijetu? Molitva krunice mogla bi to spriječiti. Ali tko mari za to, koliko ih vjeruje u to?
22.Dva globusa. U Fatimi je rekla Marija: "Molite dnevno krunicu za mir u svijetu."
23.Karta. U Cinquefrondi,takoder na jugu Italije dogodilo se nešto slična.Na ovoj slici vidimo označeno mjesto u istoj provinciji kao i Maropati,naime u području Kalabrije. U Via Prati br.9 stanuje u skromnom stanu gospođa Betina Jamundo, krojačica po zanimanju,a i velika štovateljica Majke Božje,te u svoj stan poziva male skupine osoba iz susjedstva na molitvu krunice. I opet je to 1971. kada se u Cinquefrondi dogadaju neobične stvari.
24. Slika grada Cinquefrondi. U njezinoj sobi visi slika Bezgrešna i Žalosna Srca Marijina. 26. listopada 1971. posjetile su gospođu Betinu Jamundo dvije sestre,jedna je od njih ugledala na Gospinoj slici suze,sjajne kao 2 bisera.Tada su i ostale primijetile plač.Trajao je dva sata do podne. Suze iz očiju tekle su u razmacima do okvira.Tajnu su htjele sačuvati,ali se dogodilo obratno: 1. studenoga govorio je o tome cijeli Cinquefrondi. Mnogi su željeli vidjeti čudo. Fenomen se se ponavljao kroz deset dana. Zatim se 20 dana nisu pojavljivale suze.Ipak je slika ponekad plakala.Suze su hvatali rupčićima i njima ozdravljivale mnoge neizlječive bolesti.
25.Gospina slika krvari. Na spomendan Žalosne Gospe primijetili su na vati,s kojom su brisali suze,krv. U početku su tek na vati bile suze krvave,ali neposredno prije Velikog tjedna,kapala je krv iz Srca.Krvarenje je trajalo tri sata.
26.Svjetlo u prozoru. Betina je 16.srpnja čula glas:"Svaka je suza propovijed." Najednom je prodrlo silno svjetlo kroz prozor. Vidjelica je ustala i ugledala vani na drvu sjajno crveno staklo,slično suncu na zalazu. Nakon nekog vremena prodirala su iz crvena stakla slova,početna slova riječi: “I1 Redentore Divino Gesu Sulla Croce - Maria piange.”
27.Raspeti Isus. Hrvatski: “božanski Otkupitelj Isus na Križu, Marija plače.” Što pobliže opisano znači: Ljudi, sjetite se, da je Krist umrijevši na križu otkupio svijet - ali ljudi su to zaboravili.Zato plače Marija.
28.Porto san Stefano. I ponovno plače Gospa u Italiji, ovaj puta u Porto San Stefano, malom lučkom gradu južno od otoka Elbe.Tamo je jedan kip ronio suze.Nalazi se u Via Argentiera br.17. Crvena strijelica na slici označuje kuću.
29.Enzo Alloci. Tu je stanar Enzo Alloci. U mladim je godinama malo mario za Boga. Tek se u braku s Rosom Volpi pomalo vjerski opredijelio.Njegova je žena rodila osmero djece.Slika,koja prikazuje Kraljicu Svemira,promijenila je posve tok njegova života. Kada su njegovi kolege, radnici sliku obeščastili, obnovio ju je Enzo iz poštovanja.Tri je tjedna kasnije bio počašćen ukazanjem Majke Božje.Bilo je to l966. godine.Pola godine kasnije primio je Enzo Gospodinove rane.Isus mu je rekao neka boli ovih rana prikaže za grijehe nemorala cijeloga svijeta. Njegove su se boli udvostručivale od Cvjetne nedjelje do Uskrsa,na blagdan Sv.Križa,u doba karnevala i u sezoni kupanja.Šest se godina kasnije pojavio drugi dogođaj u Porto San Stefano.
30. Kip:Kraljica svemira. Kip Kraljice svemira prolio je u Enzovu stanu suze 3. srpnja 1972.Kip je u prekidima plakao do 27. srpnja. Istraživanjem je suza dokazano da se radi o suzama živa čovjeka. Enzo prima od Marije i Isusa poruke za svijet. 8.svibnja 1972. rekla je Marija Enzu: “Moje su boli bezbrojne, jer ste na tamnom, vrlo tamnom putu koji vas vodi u vječnost,kojoj nema kraja. Moju riječ nisu poslušali ni moji svećenici,a ni narod. Moje srce uzdiše,jer znade, da za vas ne postojim. No, već je nevolja na putu.Svijet će biti preplavljen teškim dogodajima,revolucijama,ratovima,bolestima, glađu i ostalim nedaćama.Ja sam prisiljena spustiti ruku svoga Sina.Zlo je strašno. Velika je tama blizu.” Još je uputila Enzu slijedeće riječi “Trpi za jadne grešnike još ovo kratko vrijeme koje preostaje, stavljaj žrtve u moje ruke da ništa ne propadne.Blagosivljam vas, draga djeco. Molite i prikazujte sve svoje muke!”
31. Kip plače. Kraljica Svemira prolila je prvi puta suze 16.10.1972. godine,a istraživali su ih u dvijema posve međusobno neodvisnim klinikama u Rimu. Rezultat je bio isti: ljudska krv - krvna grupa A. Tokom godine plakala je Kaljica Svemira 18 puta krvave suze.A 20. prosinca dva su se krvava potoka spojila u mali križ ispod brade. Mnogi misle da su ta dva krvava potočića i križ simbol krunice.
32. Kip krvavo plače (blizu). Na Tijelovo 1975. 29. svibnja u 9 sati plakala je Kraljica Svemira u Porto San Stefano zadnji puta krvave suze. Pritom se pojavio Isus i objavio Enzu da će zemlja uskoro biti pokrivena krvlju i neka se ljudi skupljaju po stanovima na molitvu.Molitva je jedina moć pred kojom se Bog prigiba.
33. Katanija.Zemljopisna karta (Sicilija). I ponovno su Gospine slike u Italiji prolijevale krv,ovaj puta na Siciliji, a skoro istovremeno u Kataniji i u Andranu.Bila je godina 1980. Oba grada leže na podnožju vulkanskoga brda Etne. Već je jednom bilo govora o plačućoj Gospi na ovom otoku: u Sirakuzi je 1953. plakao sadreni kip,a u Kataniji kip Bezgrešne."Bunte Illustrierte" izvijestio je o tome l982. godine.Gospina krv nije samo čudesno liječila, nego je i širila nebeski miris. Iste je godine ronila slika krvave suze u Andranu.
34. Adrano (Fatimski kip.) Ovdje se proširila vijest o slici Fatimske Gospe u Via Riganati br.15. Evo izvješća: 8. prosinca l980. bile su najednom sve tapete u kući Orofino poprskane svježom krvi.Kasnije su se pojavili krvavi tragovi na različitim slikama, a na kraju na slici Fatimske Gospe. Krv nije tekla samo iz očiju, nego se i na prsima pojavio križ,a iz srca je izbilo 6 izlijeva,sedmi mač je probio srce.Što nam govore svi ovi krvavi znakovi?i Na prikazanju Isusa u Hramu prorekao je sijedi Šimun Mariji da će mač boli probosti njezino srce. To se obistinilo kad je Marija stajala pod križem i kad je časnik probio Srce njezina Sina. Ova slika prikazuje Marijino probodeno Srce. Marija je podijelila sve boli sa svojim Sinom zbog naših grijeha.Tako je postala Suspasiteljicom. Kao da nam Marija na ovoj slici ponavlja svoje riječi u Fatimi: " Neka Gospodina više ne vrijeđaju, već je i previše vrijeđan."
35.Damaskus (tekst). Napustimo Europu! Godine 1980. objavio je Švicarski mjesečnik "Marijin znak" članak pod naslovom:"Kip msgr.George-a Hafouri-a plače." Već tri godine ranije,dakle 1977. plakao je Fatimski kip u jednoj crkvi u Damasku. Bila je to putujuća Fatimska Gospa po Siriji. Nakon sv.mise počela je 20. srpnja roniti suze.Kada se je župnik msgr. Hafouri vratio sa svoga posjeta bratu,ranjenom u gradanskom ratu u Beyrouth-u,ugledao je povorke ljudi ulaziti u crkvu.On izvješćuje doslovno:
36. Kip Gospe Fatimske plače. “Ušavši u crkvu upravio sam svoj pogled na kip naše drage Gospe Fatimske. Zebnja je obuzela moje srce vidjevši suze u očima kipa.Nisu padale ni velike ni male kapi,kako to biva kod suza, nego su kao obilni znoj prodirale iz Djevičinih očiju,osobito iz lijeva oka, koje je bilo zamućeno i stisnuto." Nadalje opisuje župnik da su kip često snimali i da su predstavnici Crkve u Damasku bili o tome obavješteni.Dapače je i nuncij stigao,te je bio duboko potresen.A javnost su o tome obavještavale,uz snimke kipa,televizija i štampa.Dogođaj se širio daleko preko granica, dapače i u arapske zemlje, Ameriku i Europu.
37. Kip s krunom. Msgr. Hafouri napisao je u članku i slijedeće:" Osobito sam bio ganut videći kako s vjerom i ganućem mole ne samo katolici nego i pravoslavni, muslimani i ljudi iz krajeva do kojih kršćanska vjera naše regije ne dopire.” Msgr.Hafouri razmišlja zašto Gospa u katedrali plače,te piše: “Dopuštam mogućnost da bi ova marijanska objava mogla biti opomena. Ona je po mom skromnom mišljenju i znak iz kojeg zrači trag nade.” Sigurno želi reći da ova Marijina objava kroči put do dogođaja kojeg Biblija proriče:
38. Isus i stado. “Bit će jedan pastir i jedno stado.” A to će biti Marijina pobjeda,kako je to objavila u Fatimi: “...ali na kraju će moje Bezgrešno Srce pobijediti.”
39. Filipine (krajolik.) Napustimo Damask,glavni grad Sirije i krenimo na drugu stranu Azije. Slika nam prikazuje krajolik na Filipinima Loaken Baggio.Žena imenom Lourdes tješila je dječaka koji se bio izgubio u robnom centru i rekla: “Ovdje na slici je sv.Bogorodica,ona će ti pomoći.Pomoli joj se!” U taj je tren zasjalo divno svjetlo u robnom centru i Marija je stajala nedaleko od njih i dala im znak da joj priđu.Stigavši na to mjesto rekla im je,neka je slijede. Marija je lebdjela iznad obronaka i stala na određenom mjestu. Pokazujući jednom rukom prema dolje,a drugom prema gore,rekla je: "stavite me ovdje",i nestala je. Time je dala na znanje da želi ovdje imati kapelicu.Slika je pokazuje.
40.Gospa "Krvava Srca". Godinu dana kasnije imala je gospođa Lourdes ponovno viziju. Uronjena u molitvu doticala je pritom srce na kipu i najednom osjetila električne trzaje.Otvorivši oči ugledala je svetu Majku i osjetila u svojim rukama krvavo Srce naše drage Gospe i veliku bol u svojem srcu.Sveta Marija bolno je jecala i rekla: IDI I KAŽI LJUDIMA: NE UBIJAJTE DJECU,NE POBACUJTE IH! POKAŽI IM MOJE KRVAVO SRCE,DA SE U SAVJESTI POKAJU. ISPOD KRVAVA SRCA NAPIŠI:SVETA MARIJO,MOLI ZA MIR U SVIJETU ! NEKA ME ZOVU: “ČUDOTVORNA GOSPA KRVAVA SRCA.”