RKGERONIMO

...kako rečoh eto me jopet...di gi smo ono stali da da prekid akcije i izlazak van...polako odradivši izlazak jer ronilačko odijelo malo tišće izađošmo van i lagano se pripremišmo za prihvat jednog dijela opreme koji smo krenuli izvlačiti iz baze na dnu....podjeljeni u par ekipa i sa par radio stanica osmislišmo nazive svih da nebi bilo nesporazuma tako da je dno dna bilo nazvano kodnim imenom "šljam" zatim sredina je dobila naziv "srednjak" a mi koji gore ostadošmo samoproglasišmo se "menađmentom" pa smo usklađenom akcijom izvlačenjem opreme i kuhanjem graha suvereno vladali situacijom.....naravno nakon akcije su nam se pridružili naši potporni članovi iz Drežnika koji nam donesoše regenerativne napitke na kojima bi nam čak i oni iz enterprajza pozavidjeli...vraćaju enerđiju sto od sto odsto.....grah je iako izrugivam tijekom kuhanja bio odličan i na naše svekoliko iznenađenje ukusan za jesti....a i samim tim što je bio topal nekako nam se omilijo....po mojoj slobodnoj procjeni ocjena akcije je bila 8 od 10 jer da nismo morali izaći radi vode sigurno bi pali i novi metri ali bi se napravilo i crtanje no i ovako je dobro jer napravišmo par prekrasnih kadrova za dokumentarac...sve u svemu ja sam zadovoljan iako je moglo i bolje...

...e pa svekolika moja ronilačka nacijo ja napravih svoj prvi speleouron na -100m....u petak poslje posla potovarih svoje stvarčice u rupsak i krenuh sa svojim prijom Robijem iz sinja na akciju u Rokinu bezdanu jamu od svojih 100 metrića smještenu nedaleko od Jezerana....(prije najjeftinije birtije u okolici "volan" skrenete desno ako dolazite iz Zabagrije pa još malo)...tamo nas dočeka krasno društvance iz DDISKF-a već polu mrtvo od prvog spuštanja i postavljanja jame....te se mi obučošmo i krenušmo također gledati smrt u oči....moš mislit.....naravno da nas je pretila dobra kob pa nas nije ni malo smetala kiša koja je padala ko mutava i od jamice nam napravila slap u koji smo se spuštali tako da muka od vrućine u ronilačkom odjelu naglo splasnu i postade ugodno spuštanje niz vertikalicu...spuštajući se dolje te tegleći još jedno 25 extra kilica potrebitih za logor na dnu razgledašmo Tihač i ja malo tu ljepoticu od jame te se vrlo brzo nađošmo na dnu tu pričekašmo ostatak ekipice,ali radno, te izvršišmo pripremu za crtanje tj. poslagašmo potrebne stvarčice za crtanje jame te otiđošmo provjeriti mjesto urona i kakav je prilaz te otprilike temperaturicu vode....kad je stigla druga ekipica polako se namontirašmo i pripremišmo boce i sve ostalo što nam je potrebno za uron te nakon spuštanja treće ekipe i njihovog predaha lagano krenušmo uzvodno prema mjestu urona te za potrebe dokumentarca napravišmo par kadrova i nizvodno...na samome mjestu urona na prvom sifonu koji je unaprjed bio postavljen inspektorica iz ministarstva koja je išla sa nama izmjerila nam je temperaturu vode, zraka te uzorkovala vodu te dođošmo do informacija da je temperaturica ugodnih 8 celzijevaca...što nas razveseli jer to ni tak hladno...pri samom preronjavanju vidjeh par ljepih primjeraka čovječije ribice velikih cca 30tak cm nakon izrona u tom prvom sifonu dogovorišmo se za daljnji nastavak akcije te ponovno zaronišmo i napravišmo par prekrasnih snimaka sa čovječijom ribicom....nakon toga vidjevši da je voda u laganom porastu odlučišmo se na prekid akcije da nas nebi potopilo.....(nastavak sljedi ali odoh sad nešto sređivat za auto pa se čujemo docnije)

...ljudi moji kakva divna feštica.....okupišmo se u našemu voljenome klubu nebi li naše vrijedne apnejaše obasuli poklicima i uzvicima veselja te suzama radosnicama sve najbolje poželjeli... jest malo sam kasnijo ali ipak dođoh jer mamu nisam vidijo 2 mjeseca pa me se majka malo zaželila a kad sam već bio došo kuć onda sam moro bar 3 minuta i ostat u kući....no tu avantura tek započe jer odošmo mi u jedan renomirani hrvatski lanac trgovina prehrambenim artiklima i stadošmo mesara maltretirati i po odjelu voća i povrća ordinirati važući manje i dodajući pokoji artikal u već izvaganu kesu....negon dođoh međ taj skup neradnika koji ni vatru nebijahu naložili več samo kukaše kad će biti gotovo, di si ti do sad,mislili smo već otići na picu,ja sam još gladan a dao sam trideset kuna,nije mi dosta zagoren ćevap e ovaj ti nije onak sočan i hrustav,piletini ti se kožica odvojila od mesa, jel mogu ja prek veze dobiti koji ražnjić...i masa sad meni jako smiješnih izjava...ili ona najbolja što nisi rekao što treba i ne bi bilo problema..jer ko neznaju ljudi da kad se peče meso već po 15ti put uvijek skočimo do ksenči i brune po vilicu i jednu veliku teću za ubacivat gotovo meso..te jedna manja teća za salatu...ali ajde dobro....naravno odaziv nazočnih je bio više nego uspješan a i drago mi je da se nastavlja dobra suradnja sa DPS-om i da se družimo i zabavljamo sa kolegama roniocima volio bih da mnas ima što više i da svi zajedno pročitamo što više knjiga i izrecitiramo po par pjesmica...negon to sve ljepo poče ja se stadoh topit i cvrčat ovo svoje salence uz prigodan oganj te bacat komade ubijenih životinja po ugrijanom metalu na sveopće zadovoljstvo sveprisutnih ...naravno prije toga je bila i priprema pa stoga evo i javljanje od ispod sudopera
Javljanje od ispod sudopera
Neki su me sinoć pitali šta me nema na blogu, pa evo da dadnem svoj doprinos javljanju, iako baš i nisam najkompetentnija za taj zadatak, prvo, zato što sam došla oko pola 10 (dalmat. 9 i po) u klub i propustila onaj službeni dio, gdje se nadam se pljeskalo velikom uspjesima naših apneaša. Znala sam naravno da od mesine neće biti ništa prije ponoći, baš kao i svaki put do sada. Ali oni najuporniji uvijek dođu na svoje, ili bolje reći do svojeg (komada mesa). Ono što nisam znala je da ću provesti dio večeri sjedeći ispod umivaonika guleći i sjeckajući četri kile krastavaca (dalmat. kukumari), paradajiza (dalmat. pomidori), paprike (dalmat... paparika se valjda isto kaže) i tikvica. Rado bih vam ispričala kako je bilo i na terasi ali o tome možda nešto više neka kažu ljudi iz vrijedne ekipe koja se skupa sa mnom izmjenjivala na držanju kišobrana iznad roštilj-majstora. Da, padala je i kiša, ali mi se u klubu držimo one: ništa nas ne smije iznenaditi! Pa nas tako nije omelo tih par kapi kiše, te nakon izjedene mesine svih vrsta, tekuće hrane, povrća, te specijalnih apsorbansa za suvišak alkohola iz tijela u obliku dinje i grožđa, najizdržljiviji (uglavnom PMF-ovci) ostadoše do 3h, pospremiše i lagano kućici.(by shokica)......negon uglavnom ti PMF-ovci u koje se ja ne ubrajam i inače ostaju za primjer drugima i svaki put pomognu pospremat i posložit....morat ću ja da sastavim taj skalinadni poredak ko što kad i kako radiše i operatiše po našomu kljub.....jerbo nisu crnci crni zato da se razlikuju od nas bijelih već da se nevidu u mraku......fino mi toga napekošmo i izjedošmo te se narecitirašmo pjesmica.....Saško jedini čovjek sa tromeđe koji je međ nama osto ,stvarno vesela osoba,duhovit i vrckast...nevjerojatno vižljast oko dva tri sata iza ponoći nasmija nas do bola....čak smo izmislili i novu disciplinu u kojoj ćemo se natjecati...."držanje zadaha" za sve uzraste i za one malo starije "držanje zadaha na sat,dva ili pet sati" zadah mora bazditi po luku obvezno te mesu po izboru (znači od ćevapa do kozlića pa čak i ribe dolaze u obzir...sudci se imenuju pred sam početak natjecanja i to nepristranim izvlačenjem imena sudca iz staklenke gdje je ajivar dbijo unutri.....