...ljudi moji kakva divna feštica.....okupišmo se u našemu voljenome klubu nebi li naše vrijedne apnejaše obasuli poklicima i uzvicima veselja te suzama radosnicama sve najbolje poželjeli... jest malo sam kasnijo ali ipak dođoh jer mamu nisam vidijo 2 mjeseca pa me se majka malo zaželila a kad sam već bio došo kuć onda sam moro bar 3 minuta i ostat u kući....no tu avantura tek započe jer odošmo mi u jedan renomirani hrvatski lanac trgovina prehrambenim artiklima i stadošmo mesara maltretirati i po odjelu voća i povrća ordinirati važući manje i dodajući pokoji artikal u već izvaganu kesu....negon dođoh međ taj skup neradnika koji ni vatru nebijahu naložili več samo kukaše kad će biti gotovo, di si ti do sad,mislili smo već otići na picu,ja sam još gladan a dao sam trideset kuna,nije mi dosta zagoren ćevap e ovaj ti nije onak sočan i hrustav,piletini ti se kožica odvojila od mesa, jel mogu ja prek veze dobiti koji ražnjić...i masa sad meni jako smiješnih izjava...ili ona najbolja što nisi rekao što treba i ne bi bilo problema..jer ko neznaju ljudi da kad se peče meso već po 15ti put uvijek skočimo do ksenči i brune po vilicu i jednu veliku teću za ubacivat gotovo meso..te jedna manja teća za salatu...ali ajde dobro....naravno odaziv nazočnih je bio više nego uspješan a i drago mi je da se nastavlja dobra suradnja sa DPS-om i da se družimo i zabavljamo sa kolegama roniocima volio bih da mnas ima što više i da svi zajedno pročitamo što više knjiga i izrecitiramo po par pjesmica...negon to sve ljepo poče ja se stadoh topit i cvrčat ovo svoje salence uz prigodan oganj te bacat komade ubijenih životinja po ugrijanom metalu na sveopće zadovoljstvo sveprisutnih ...naravno prije toga je bila i priprema pa stoga evo i javljanje od ispod sudopera
Javljanje od ispod sudopera
Neki su me sinoć pitali šta me nema na blogu, pa evo da dadnem svoj doprinos javljanju, iako baš i nisam najkompetentnija za taj zadatak, prvo, zato što sam došla oko pola 10 (dalmat. 9 i po) u klub i propustila onaj službeni dio, gdje se nadam se pljeskalo velikom uspjesima naših apneaša. Znala sam naravno da od mesine neće biti ništa prije ponoći, baš kao i svaki put do sada. Ali oni najuporniji uvijek dođu na svoje, ili bolje reći do svojeg (komada mesa). Ono što nisam znala je da ću provesti dio večeri sjedeći ispod umivaonika guleći i sjeckajući četri kile krastavaca (dalmat. kukumari), paradajiza (dalmat. pomidori), paprike (dalmat... paparika se valjda isto kaže) i tikvica. Rado bih vam ispričala kako je bilo i na terasi ali o tome možda nešto više neka kažu ljudi iz vrijedne ekipe koja se skupa sa mnom izmjenjivala na držanju kišobrana iznad roštilj-majstora. Da, padala je i kiša, ali mi se u klubu držimo one: ništa nas ne smije iznenaditi! Pa nas tako nije omelo tih par kapi kiše, te nakon izjedene mesine svih vrsta, tekuće hrane, povrća, te specijalnih apsorbansa za suvišak alkohola iz tijela u obliku dinje i grožđa, najizdržljiviji (uglavnom PMF-ovci) ostadoše do 3h, pospremiše i lagano kućici.(by shokica)......negon uglavnom ti PMF-ovci u koje se ja ne ubrajam i inače ostaju za primjer drugima i svaki put pomognu pospremat i posložit....morat ću ja da sastavim taj skalinadni poredak ko što kad i kako radiše i operatiše po našomu kljub.....jerbo nisu crnci crni zato da se razlikuju od nas bijelih već da se nevidu u mraku......fino mi toga napekošmo i izjedošmo te se narecitirašmo pjesmica.....Saško jedini čovjek sa tromeđe koji je međ nama osto ,stvarno vesela osoba,duhovit i vrckast...nevjerojatno vižljast oko dva tri sata iza ponoći nasmija nas do bola....čak smo izmislili i novu disciplinu u kojoj ćemo se natjecati...."držanje zadaha" za sve uzraste i za one malo starije "držanje zadaha na sat,dva ili pet sati" zadah mora bazditi po luku obvezno te mesu po izboru (znači od ćevapa do kozlića pa čak i ribe dolaze u obzir...sudci se imenuju pred sam početak natjecanja i to nepristranim izvlačenjem imena sudca iz staklenke gdje je ajivar dbijo unutri.....
Post je objavljen 01.07.2005. u 13:51 sati.