RKGERONIMO

U petak, pobjegla ja ranije s posla i nakon što sam popila kavu na cvjetnom sa svojom kumom (a i priguzac se pridružio) krenula sam na vlak. Htjela sam malo odspavati u vlaku, ali ovi novi nagibni vlakovi su udobni i komforni koliko i sprave za mučenje. I tako sam došla u petak i bacila se na izradu torte od lješnjaka, i nakon utrošene tone materijala i torte koja je težila pet kila, klasično pitanje za moju obitelj: hoće li biti dosta? A onda nakon što smo se naspavali idemo kod moje sestre jer moja nećakinja slavi 2. rođendan. Dogovorili se da nećemo pretjerivati nego samo roštilj, pola kile mesa po osobi: krmenadle, ćevapi, krilca, batkići, bijelo meso, kobasice, slanina... šta bi japanci rekli ikebana, prava ikebana. Pa puhanje svjećica, i rezanje torte uz pohvale (a kako bi drugačije kad sam ja pravila). I dogovorimo se da se opet vidimo svi sutra kod druge tetke. i već je nedjelja, pravoslavni Uskrs, koji slavi dio moje obitelji. Cesta nova, svjetluca na suncu, sa lijeve i desne strane polja, a ja stisnila gas do kraja, da propušem auto, kao... Prvo smo išli kod jedne tetke na selo na jaja, šunku, kobasicu, domaći sir i vrhnje, luk, hren i šta sve uz to ide. Posliije sam s nećacima lovila pure i penjala se na čardak, ali sad tamo više ne vise šunke i kobasice kao prije nego su u pušnici. I jorgovan miriše ispred kuće... A mi dalje na put kod druge tetke na ručak, ono: domaća juha sa rezancima, punjena piletina, špikana junetina sa umakom od povrća, prilozi salate, ko bi nabrojio, i kolači...ali kao nećemo previše jer idemo kod treće tetke na kolače i kavu, tamo sam morala sve bar probati, da se tetka ne uvrijedi, kao u onoj pjesmi «al se nekad dobro jelo, baš»... i tako, u mom kraju vam je sve ravno i tako će i ostati sve osim moga trbuha.