četvrtak, 23.03.2006.
Brain Holidays - Stereo roots
«Dragi dnevniče; danas sam kupila prvi album Brain Holidays i već nakon drugog slušanja osjećam kako mrski mi Babilon gori a kosa mi se nekako neprirodno kovrča. Taj Marcus G. je baš opak liričar.»
Ne bojte se, nije ovo izvadak iz dnevnika prasestrične Ane Frank niti je vaš omiljeni zli audio luđak promijenio spol već se voli uživiti u svakojake situacije koje uključuju srednjoškolke.
Nego, Brain Holidays, naš autohtoni reggae proizvod izbacili su debi album na dobrog duba gladno tržište. Za razliku od Gegota i njegove, hvarske, vizije reggaea, mladi Holidaysi pjevaju i na hrvatskom jeziku kao i na engleskom. E sad, smisao postojanja još jednog reggae sastava kojemu je lirički modus operandi isključivo na jeziku mrskog im Babilona (dakle engleskom) ravan je postojanju Beogradskog sindikata ili još jednog mariachi benda u Hrvata – dakle ravan nuli. Mariach bendovi kad-tad završe u nekom meksičkom restoranu kao zvučna kulisa procesa jedenja, no ne bi uopće bilo loše da Brain Holidays završe u nekom imaginarnom zagrebačkom coffee-shopu kao zvučna kulisa…khm…znate već čeka.
Pjesme na engleskom jeziku (poput Liars Hunting i Naddy War) pisane su po kanonima žanra i stvarno ne donose ništa revolucionarno što cijenjeni čitatelj nije čuo u uradcima od, recimo, Black Uhuru ili Petera Tosha; sve je tu – od naglaska do ritam sekcije. Pjesme na materinjem jeziku pokazuju puni potencijal mladog Marcusa koji još treba malo usavršiti.
Crvena, žuta, zelena je manifest stvar, nešto poput kombinacije uvoda i sadržaja da se kaže o čem se tu zapravo radi. Stvarnost sa gostujućim MC Popajem pokazuje da se može dobro repat i na reggae podlogu. Tekst je socijalno savjestan, a mladi Popaj nije Roots Manuva ali će poslužiti. I to sasvim solidno.
Proljeće je došlo, ljeto je tri mjeseca udaljeno. Treba skuhati kavu, staviti cd u player i nashitat dok se pluća sama ne pročiste.
(Dallas Records)
