rimokatolik

Zar je moguće nedjeljno slavlje bez kršćanina, zar je moguće biti kršćanin bez nedjelje. Stoga ovaj naraštaj danas obećava vjernost Bogu i hrvatskom narodu obnovom velikoga hrvatskog krsnog zavjeta.
Neka naša Gospa, Kraljica Hrvata, zagovara nas, njoj povjeravamo budućnost našeg naroda, a tebe, Gospe od Otoka, koja si došla nama u pohode i trajno s nama ostala, danas te molimo Sinu svome nas vodi, daj da naš izbor bude život, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom- riječi su splitskog nadbiskupa mons. Marina Barišića na nedavnoj Obnovi hrvatskog krsnog zavjeta u Solinu.

Pitam se može li biti kršćanin onaj koji ne poštuje svetu nedjelju? Kakvo je to vrijeme došlo ? Zar nam se ponovo sprema Sodoma i Gomora ? Može li Svemogući gledati što se to događa pod kapom nebeskom ovdje na zemlji. Zar čovjek misli da može raditi što hoće i dokle god hoće ? Pitanja su to koja nas okružuju. Ostavljaju tragove na duši vjernika. Istinski ih vjernik doživljava ne kao otpad od vjere, nego kao pomanjkanje kršćanske kulture, po kojoj smo mi Hrvati svojom 14.stoljetnom poviješću na ovim prostorima ostavili duboki trag u kršćanstvu. Neozbiljno se danas hvaliti naprednim tehnologijama i svim bogatstvima modernog svijeta, a da nisu Božjim blagoslovom dobivena. Ako to činimo jao nama, jao našim pokoljenjima koje učimo kako živjeti u lažnom bogatstvu koje bez blagoslova Božjega postaje propadljivo.

Sveto nas pismo uči da gradimo kuću na kamenu, a ne na pijesku. Bogatstvo naših trgovaca koje se dobije nedjeljom je kao kuća na pijesku. Samo treba da naiđe velika voda ispere pijesak i kuća ode u nepovrat. Izgleda da su govori učitelja naše vjere kao govori gluhima, a ne mudrima. Ove nedjelje bio sam u velikoj crkvi jednog našeg grada na svetoj misi koju narod obično zove – pučka. Jer se euharistija prinosi za svekoliki puk te župe, a ono klupe poluprazne. Kome svećenik služi misu? Da li sebi da naviješta sveto Evanđelje. Poslije svete mise prolazim kod šoping centra, a ono sila se ljudi zavalila sa kesama kao da pripremaju ratnu rezervu. Bože mili budi nam milostiv! Budi nam milostiv što smo se udaljili od tebe. Nemoj nas kazniti kaznom velikom, kaznom koju zaslužujemo, već nam grijehe oprosti po svom velikom milosrđu.

Blagdan svetog Frane provedoh na Gučoj Gori u Lašvanskoj dolini. Ovaj predivan samostan i mjesto na Vlašić planini dočekalo nas je nekako hladno. Tmurni oblaci nadvili se nad nekoliko tisuća vjernika koji ovdje dođoše proslaviti blagdan sveca "svega svijeta". Očekivao sam ipak da kiše neće biti, a to se kasnije i obistinilo. Baš tijekom propovijedi dr.fra Marka s Franjevačke teologije iz Sarajeva sunce poče obasjavati ovu neobičnu dolinu. I nije neobično što je i nevjernički "Time" proglasio svetog Franu osobom tisućljeća, njegova karizma širi se poput trakavice da dobrotom, poniznošću, isposnošću rušimo granice ljudske, oholosti, grabežljivosti, neviđene netolerancije, neljubaznosti, sebičnosti, iskvarenosti svake vrste. Zato i Božji znakovi s neba samo potvrđuju tu svekoliku našu želju da se okitimo samo onim darovima koji su u Božjim očima ogledalo dobra. Sveti Frano nam može bitisamo uzor i putokaz naše bivstvenosti na ovoj zemlji. U njegovu životu možemo samo tražiti ljepotu i ono što Svemogući od nas traži. Biti slični svetom Frani, znači biti blizu Bogu, njegovoj bezgraničnoj ljubavi za nas i naše spasenje. Hvala ti Isuse na daru što sam mogao danas pohoditi ovo svetište. Što sam mogao sa svojom obitelji uživati u daru neba i spomendanu na svetog Franu u preljepom svetištu Guče Gore, gdje brončani ranjeni spomenik ovog sveca svjedoči što je sve prošao ovaj čovjek ovdje zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća. Opstao je uz pomoć i zagovor ovog sveca, koji mu je utjelovio snagu i dao kreposti da ispliva iz teškoća rata u sretniju budućnost.