Blagdan svetog Frane provedoh na Gučoj Gori u Lašvanskoj dolini. Ovaj predivan samostan i mjesto na Vlašić planini dočekalo nas je nekako hladno. Tmurni oblaci nadvili se nad nekoliko tisuća vjernika koji ovdje dođoše proslaviti blagdan sveca "svega svijeta". Očekivao sam ipak da kiše neće biti, a to se kasnije i obistinilo. Baš tijekom propovijedi dr.fra Marka s Franjevačke teologije iz Sarajeva sunce poče obasjavati ovu neobičnu dolinu. I nije neobično što je i nevjernički "Time" proglasio svetog Franu osobom tisućljeća, njegova karizma širi se poput trakavice da dobrotom, poniznošću, isposnošću rušimo granice ljudske, oholosti, grabežljivosti, neviđene netolerancije, neljubaznosti, sebičnosti, iskvarenosti svake vrste. Zato i Božji znakovi s neba samo potvrđuju tu svekoliku našu želju da se okitimo samo onim darovima koji su u Božjim očima ogledalo dobra. Sveti Frano nam može bitisamo uzor i putokaz naše bivstvenosti na ovoj zemlji. U njegovu životu možemo samo tražiti ljepotu i ono što Svemogući od nas traži. Biti slični svetom Frani, znači biti blizu Bogu, njegovoj bezgraničnoj ljubavi za nas i naše spasenje. Hvala ti Isuse na daru što sam mogao danas pohoditi ovo svetište. Što sam mogao sa svojom obitelji uživati u daru neba i spomendanu na svetog Franu u preljepom svetištu Guče Gore, gdje brončani ranjeni spomenik ovog sveca svjedoči što je sve prošao ovaj čovjek ovdje zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća. Opstao je uz pomoć i zagovor ovog sveca, koji mu je utjelovio snagu i dao kreposti da ispliva iz teškoća rata u sretniju budućnost.
Post je objavljen 06.10.2006. u 03:22 sati.