< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Možda nikada nećete probati moju kuhinju ali će vas uvek zanimati šta imam da kažem
____________________________________

____________________________________
Domaćica i neki od boljih postova iz daleke prošlosti

Domaćica u Parizu
Domaćica i prosjaci
Domaćica i Nova 2006
Domaćica u Bratislavi II
Domaćica u Bratislavi I
Domaćica o televizijskom programu
Domaćica o dnevnoj politici II
Domaćica na moru IV
Domaćica na moru III
Domaćica na moru II
Domaćica na moru I
Domaćica na EXIT-u 2005
Domaćica na EXIT-u 2001
Domaćica za volanom
Domaćica i njena osebujna spoljašnjost
Domaćica i blogocoolerske liste
Domaćica i Evrovizija
Domaćica i članak sa kojim je dospela na naslovnu stranicu blog.hr
Domaćica o poštama i zašto ih mrzi
Domaćica o dnevnoj politici I
Domaćica i nepozvani gosti
Domaćica i Branko Kockica
Domaćica i holandski studenti
Domaćica u kozmetičkom salonu
Domaćica u Albaniji
Domaćica i drug Tito
Domaćica o zvezdama koje su svi jedva čekali da zaborave
Domaćica i institucija braka
Domaćica i udžbenička problematika
Domaćica i njena iskušenja na putu ka fakultetskoj diplomi
Domaćica i porodica Milošević

Uz pomoć Hala njušim:



Manualno posećujem sledeće fellow-Srbiće:

Azizamku
Beogradoholika
Jelo i ostalo
Kanidju
La Laru
Markomaniju
Natty
Ostap Bendera
Sibonija
TV blog
Fiesty Kitten
Shoshona

I drag mi komšiluk:

Big Mamu
Beštijicu
Blogistiku
bugenviliju
Chipi Chipsa
Cranberrie
diverzanta
divljakušu
draguljčeta
Espadrilu
Egotripp
Jade
Jazzie
Kulericu
Ma kaj got
Neve-neru
Odu jagodi
Parah dox
Rabljenog političara
Ribca
Riječanku
Skalicha
Utvaru iz pakla
Yellenu
YogaGirl
i druga Tita, naravno

Autentična ili ne, naša Belle de jour

Image Hosted by ImageShack.us


Blogovi mojih real-life drugara iz prijateljskih i svrstanih zemalja:

Bettina
Tommi Laitio

U suzama su nas izgleda napustili:

Bankrobber
Cookie
Oko promatrača
Pastoralna kupusica
Pinacolada
Poetik
Portobello Belle
URLanje

Image Hosted by ImageShack.us

I ja bedz za trku imadem!


online


___________________________________

rijama@yahoo.com
___________________________________

Moj vodič kroz teskobe svakodnevnog života

Žal za mlados'

Pop Boks
Leksikon YU mitologije

Na poslu je dosadno? Zabava je one click away

SpaceJap
Apsolutni hit
Najbolje otkriće trash patrole
Dobra reklama govori sto jezika
Nešto actually korisno

Linkz to my hall of cool

Vincent Price
Peter Sellers
Michael Caine
Peter Greenaway
Matori seronja koji mi je još uvek drag
The Housemartins
Billy Bragg
They might be giants
Jeff Buckley
The Faint
James
Kings of Convenience
4AD klika
Inspirativni tepisi
Delboy and Rodney Trotter


Rođendan, kažeš?

Rođendan mi je prošao a na poklon mi niste kupili:

Knjige

John Fisk "Popularna kultura" (izdavač Clio)
Vida Ognjenović "Put u putopis"
Sue Towsend - bilo koji od nekolicine dnevnika Adriana Mole-a
P.G. Woodhouse "Jutro donosi radost"
P.G. Woodhouse "Hvala ti, Dživse"
Oto Oltvanji "Crne cipele"

A o ovome ni da ne govorimo ..

USB kabl za moj telefon
Jednu dobru masažu
Biotherm mleko za telo (da, ono sa limunom)

..::Domaćički shit-lit::..
25.10.2005., utorak
- Nabrzinsko javljanje -

HA! Ako vam ovaj naslov ne utera strah u kosti, stvarno ne znam šta će!

Istina je da ovu priliku koristim da se nakratko pozdravim sa vama. Sutra odlazim na put i neće me biti malčice više od tri nedelje. Plan je da vam se tu i tamo javim, u zavisnosti od toga gde se dočepam interneta, gde budem imala vremena i gde budem dovoljno trezna i prisebna da napišem par smislenih rečenica. Nadam se da nećete zaboraviti da me povremeno posetite i proverite gde sam i kako mi je :)

Ovim putem vam se takođe izvinjavam što vam u narednom periodu neću ostavljati komentare. Pokušaću da vas čitam ali čisto sumnjam da ću imati vremena da vas intelektualno unapređujem svojim dubokoumnim stavovima. Ukoliko, uprkos tome, ne prestanete da me posećujete obećavam vam i određene ekskluzivne poslastice :) Još uvek ne mogu da preciziram o čemu je reč ali verujte, nećete se pokajati.

Do tada vas ljubim i do skorog čitanja!
mah mah pozdravlja vas i voli vaša Domaćica! :)


- 22:42 - Serviraj mi svoje mišljenje sa malo peršuna (37) - Uvrsti ovo u svoju knjigu recepata - Popni se na ove merdevine da okačiš zavesu
21.10.2005., petak
Sve se to dogodilo na putu za ludilo

Nakon serije prilično velikih, došlo je vreme da se u gradu Beogradu odigra i jedan manji ali ništa manje antologijski susret blogera tokom kojeg su se oči u oči, zub na (u mom slučaju) nešto manje zuba susreli Filip Kiko, La Lara, neponovljiva Brand New Girl et moi.

Oni su bili dovoljno ljubazni da slažu i kažu kako smo mi svi super i nenadjebivo zabavni ali dajte, molim vas. Mislim, La Lara – osoba koja po blogu kači slike dece kako bi neko eventualno pomislio da su njena pa se sažalio i napisao neki komentar, Filip Kiko koji pedeset minuta nije zatvarao o osvetljenju nekog mosta zbog kojeg smo mi 10 godina živeli bez struje a tek Brand New Girl ... dragi moji :krsti se: ... znam da po njenim postovima mislite da je ona neka iznimno pametna i duhovita osoba ali vam ovim putem ekskluzivno razotkrivam da osoba koja se krije pod pseudonimom Brand New Girl i osoba koja se te večeri pojavila u Ani 4 pištolja nemaju nikakve veze. Ova realna Brand New je em debela, em ružna, em dosadna, em pije k'o cisterna, čovek stvarno da se prekrsti i pomoli da se sa njom više nikad ne nađe pod istim krovom.

Šta, niste valjda poverovali?! Eee al ste naivni!!! Pa kad bih ja ovako pametna, lepa i nadasve nenametljiva sela za isti sto sa takvim ljudima?! a?? A???

Dobro, ajd, dešavalo se ali ne i u ovom slučaju.

Nekako sam od početka znala da ovo ne može a da ne uspe. Po njihovim sam blogovima zaključila da oni ne mogu biti ništa manje nego fantastični. Doduše, nisam očekivala da neke od njih već poznajem al ajd. Ona kaže da je nekako naslućivala da sam Domaćica upravo ja ali ja odgovorno tvrdim da mi nije bilo ni na kraj pameti da bilo koga na ovom blog svetu, sem onih koje sam milion puta nabrojala, poznajem i iz nekih drugih priča.

Svejedno, sada bih trebala da napišem i par reči o tome kako smo se proveli ali jebemliga – pola toga se ne sećam. Znam da smo brbljali, da smo se smejali, upadali jedni drugima u reč (čitajte kao: ja upadala svima u reč), da nam je bilo sjajno, da su mi svi bili genijalni i da smo jako, jako puno popili (čitajte kao: da sam jako, jako puno popila). Od silnog uzbuđenja sam počela da pijem beforehand pa sam se tamo samo dovršila. Ni sama ne znam kako bih stigla do kuće da me ljubazni dečko od BrandNew, na blogu poznatiji kao I, nije bez mnogo instrukcija dovezao do slatkog mi doma. U istom sam zaspala sa pidžamom obučenom naopako i domaćinom koji se još uvek smejao mojim saplitanjima o raznorazne saksije i druge komade nameštaja. Bože šta fakultet učini od čoveka – nekad sam actually tolerisala alkohol a sad ič!

Ujutru sam ustala u 7 jerbo je, zarad predstojećih putešestvija, trebalo izvaditi i nekolicinu za to neophodnih viza. Nepotrebno napominjati da mi je misaoni proces u glavi bio ovakav --------------
----------------------------------------------------------------------------------------------------
----------------------------------------------------------------------------------------------------
------------------------------- osećala sam se kao da mi je neko 20 sati neprekidno puštao Best of Luna sa posebnim osvrtom na pesmu «9 i po nedelja, on mi je postelja» koja bi i najlucidnije mozgove dovela do eksplozije. Post-alkoholno mozgovno mrtvilo je doseglo te razmere da sam uspela da zaboravim pasoš tako da sam do ambasade išla dvaput što i nije tako loše jer sam u prvom povratku uspela da usnimim odlične a la Xiola cipelice i da ih u drugom povratku kupim. Kakva bi ja žena bila kada iz svakog omanjeg fizičkog napora ne bih izvukla cipele? *trep**trep*

I sada ćete se sigurno zapitati zašto događaje od ponedeljka i utorka opisujem tek u petak?

Pa hm.

Zato što sam u sredu i četvrtak ribala kuću. Ovih dana sam se apsolutno navukla na Houses Behaving Badly pa sam se i sama napalila da svoju kuću oribam sa dezinfektivnim rešenjem 1 merica sirćeta – četiri merice vode (as seen on TV). Kuću sam oribala, izbacila 20 kesetina smeća i sad – hm – šta sad? Kada se osvrnem na ono kako je kuća izgledala juče i ovo kako izgleda danas – stvari su i dalje razbacane i sve izgleda kao što je izgledalo u utorak (osim što nema prašine i sve miomiriše na sirće).

I sad mi vi recite – kako vama uspeva? Ne, ozbiljno – ja se žestoko trudim da od svoje kuće napravim prostor kome ne treba puno da se sredi ali kolikogod da se trudila i štagod da radila sve je i dalje haotično. Nikako da dovedem svoju kuću u onaj stadijum gde neće biti stvari, prekrivača, flaša, tanjira, čaša, acetona, knjiga i svega ostalog all over the place ali mi nikako ne ide. Ne znam u čemu grešim ali imam utisak da ću sledeći put pobacati pola kuće i da to opet neće napraviti nikakvu značajnu razliku.

Najveći domet današnjeg dana mi je da sam se najela kao prase. Ostatak dana sam provela ležeći u krevetu i i uzvikujuči «aaah» «oooh» i to ne zato što sam se hopacupala sa domaćinom nego sam v-a-r-i-l-a. Sada je konačno došao i onaj trenutak suočavanja sa samom sobom, kada treba da sednem i jednom za svagda utvrdim šta nosim na put. Da vidimo :dvaput pljucka u olovku i zapisuje:

Pidžama
Donji veš
Čarape
Majice
....

- 21:55 - Serviraj mi svoje mišljenje sa malo peršuna (32) - Uvrsti ovo u svoju knjigu recepata - Popni se na ove merdevine da okačiš zavesu
16.10.2005., nedjelja
bloghaer me opet zeza .. so what else is new?
- 16:10 - Serviraj mi svoje mišljenje sa malo peršuna (3) - Uvrsti ovo u svoju knjigu recepata - Popni se na ove merdevine da okačiš zavesu
.
- 16:10 - Serviraj mi svoje mišljenje sa malo peršuna (1) - Uvrsti ovo u svoju knjigu recepata - Popni se na ove merdevine da okačiš zavesu
The Real Ramona

Čuveni Lorka je rekao “Zeleno, volim te zeleno!” a ja na to dodajem – jedva čekam da diplomiram!

Kako ste primetili, moji ionako patetično organizovani dani u poslednje vreme nisu bili prepuni bloganja i ine zabave već punjenja mog zakržljalog mozgića ekološkom tematikom. Da predupredim pitanja o povezanosti politikologije i ekologije – da, apsolutno se zalažem za to da politikolozi dobiju potrebna znanja o zaštiti životne sredine ali ne kada je autor relevantnog štiva na temu ni manje ni više nego Danilo Ž. Marković.

Čitaoci iz Srbije – sada je vreme da se grohotom smejete circa 20 minuta

Za ostale koji ne znaju, Danilo Ž. Marković je jedan debeli, polu-pismeni relikt iz Miloševićevog vremena. Poznat je po drugovanju sa Mirom Marković koja mu je obezbedila ne samo poziciju Ministra prosvete u prvoj polovini devedesetih već i poziciju ambasadora tadašnje SR Jugoslavije u Moskvi u drugoj polovini devedesetih. U svom kratkom ali plodotvornom životu, govnara sam susrela dvaput – jednom kada je u svojstvu Ministra prosvete došao da gleda predstavu moje srednjoškolske glumačke trupe i drugi put kada je u svojstvu ambasadora maltretirao putnike koji su imali tu nesreću da sa njim dele životni prostor u avionu na relaciji Moskva-Beograd.

Frajer je u svakom slučaju žešči primitivac što ga naravno nije sprečilo da napiše dubokoumni traktat na temu Socijalne ekologije. Kako je yours truly isti uspela da pročita do kraja, evo primera koji će zasigurno zagolicati um i starog i mladog:

Biosfera označava skup svih ekosistema. U biosferi, kao skupu svih ekosistema, egzistira sve što egzistira u pojedinačnim ekosistemima. Kao skup svih ekosistema u kome egzistira sve što egzistira u pojedinačnim ekosistemima, biosfera predstavlja prirodni okvir za život svih živih bića uključujući čoveka. Biosfera, koja okuplja sve ekosisteme, sve što egzistira u njima i predstavlja prirodni okvir za život svih živih bića uključujući i čoveka, je jedan organizovani sistem. U njoj živa bića ne egzistiraju slučajno već su do tog nivoa koegzistencije došli procesom evolucije. Iz toga izvlačimo zaključak da je

*napetost raste*

biosfera jedan organizovani skup svih ekosistema u kojoj egzistira sve što egzistira u svim pojedinačnim ekosistemima i koja predstavlja prirodni okvir za život svih živih bića uključujući i čoveka koji nije organizovan slučajno već je taj nivo koegzistencije dosegao dugotrajnim procesom evolucije.


I tako još 362 stranice.

Pored ovoga, studenti su bili dužni da prouče i udžbenik o ekološkim partijama u Evropi. Iako tu ima nekoliko zaista hvale-vrednih stranačkih primera, ima i par onih koji bi vam naterali suze na oči. Pod “suzama na očima” podrazumevam dvadesetostranični traktat o izvesnoj partiji u Rusiji koja ima taj-i-taj program, tu-i-tu ideologiju, te-i-te principe, tu-i-tu partijsku istoriju, te-i-te lidere, te-i-te akcije … drugim rečima kroz 20 stranica vi pratite njihov rast, transformacije, život i priključenija da biste na dnu poslednje stranice otkrili da ta partija ne samo da nikada nije ušla u parlament nego nikada nije uspela da skupi 100 000 potpisa kako bi se uopšte kandidovala!

Prosto čovek ne zna dal’ da plače zato što to mora da uči ili zato što je nivo ekološke svesti među građanima toliko nizak da ih rad ovakvih partija uopšteno ne interesuje.

No, da ne bude da je sve crno, nije – ispit sam položila dakle još jedna manje stvar u životu o kojoj valja razmišljati na taj naučno-istraživački način.

Dok sam ja učila, u Srbiji i beyond su se desile još neke interesantne stvari.

1.Početak pregovora sa EU

I to je super stvar. Ipak, namesto da se dogovaraju oko strategije pregovora, naši političari su ipak više zauzeti svađanjem oko toga ko je najzaslužniji za ovaj svojevrsni međunarodni breakthrough. Tako će Zoran Živković reći da je to zbog izvrsnog rada njegove ex-vlade, Koštunjavi će insistirati na svojoj pravnoj državi, Dinkić na svojim fenomenalno-nenadjebivim ekonomskim reformama, Vladan Batić na tome da se to desilo zato što ga je Solana jednom očešao ramenom u prolazu, Drašković će to potkrepljivati činjenicom da je jedanput Oli Rena pogledao malčice ispod oka pa se ovaj usr'o i inicirao pregovore i tako u krug. Da obezbede spoznaju naroda o njihovoj veličini, nalepiće i koji plakatčić, transparent, bilbord, čisto da njihova uloga u celom procesu ne ostane nezapažena. Naši političari su već x puta dokazali da od svake dobre stvari umeju da naprave lakrdiju pa što bi sada bilo imalo drugačije?


2. Plavi na mundijalu

I to je super stvar. Ipak, da ne bude da je sve super, evo zgodne prilike da izdeklamujem sve što mrzim vezano za naše reprezentacije i takmičenja a da to ne budu samo isprazna naklapanja o huliganima i sportu uopšte.

Radovanja na ulici – ova je pojava možda bila remotely simpa i zabavna 1995. ali je sada već do te mere izlizana, dosadna i naporna da mi dođe da tokom svakog takvog eventa izađem na ulicu sa omanjom sačmaricom i pucam ljudima u gume ili istaknute delove tela. Ja razumem da neki imaju potrebu da se provesele kad osvojimo neki šampionat ali jebote, ovo je sad već doseglo razmere u kojima je razlog za slavlje i pobeda Napretka nad Radničkim u trećoj ligi. Dosadilo mi je više to trubljenje, arlaukanje, opijanje, petardiranje, razbijanje trafika i slično. Kvalifikovali smo se za Mundijal i super – ajd sad mrš kući i get a life, assholes!

Navijački pesmuljci – pod ovim ne mislim na one navijačke “standarde” nego na one pesmice koje zvezdice i meteoriti naše estradne scene sklapaju za svaku našu reprezentaciju i svako takmičenje na kojima se naše reprezentacije izvoljevaju pojaviti. Tako već imamo zavidan scope pesmica o plavim četama, plavim delfinima, plavim kometama, plavim onima i plavim onima, pesmice su se sklepale za sve: fudbalere, košarkaše, vaterpoliste, odbojkaše, rukometaše, četverce sa i bez kormilara, triatlonce, tenisere, jahače magle, turpijače noktiju kao i za sve događaje: šampionate jedne, šampionate druge, mundijale, olimpijade, univerzijade, kobasicijade and so on. Mi smo u tom smislu otišli i korak dalje od svih pa imamo pesmice i za uspeh i za neuspeh, a vi se sad pitajte da li ćemo nakon ovog Mundijala gledati “Pobedničku himnu” ili pak “Jebite se fudbaleri”?!

Treća stvar koja me užasava ali koju sporadično uspevam da izignorišem su naporni huškački priprosto-napisani novinski tekstovi sa sve pritajeno četnikoljubivim naslovima tipa “Sprem’te se sprem’te … za Mundijal!”. Odavno sam prestala da očekujem da dnevne novine budu na visini zadatka pa ću tako i ovde elegantno izbeći spročitavanje sadržaja te komentarisanje istog kako bi što pre prešla na sledeću breathtaking temu.


3. Modelsica Sandra Nikolić se udala za ruskog bilijardera i iz opanaka uletela direkt na Forbsovu listu

I to je super stvar. Ipak, ono što treba da nas usreći više od činjenice da naša i vaša very own Sandrica više neće skapavati u oskudici i siromaštvu jeste činjenica da ona ne namerava samo da troši novac svog supruga već da ima ozbiljne biznis planove sa čijom je realizacijom počela odmah nakon venčanja:

“Ne želim da budem samo ukras uspešnom suprugu jer posedujem dovoljno kapaciteta da budem odlučna poslovna žena. I danas sam zatrpana obavezama. Vodim računa o organizaciji porodičnog života”

Šta se smejete?! Pa vi kao da ne znate da je razvrstavanje slika sa venčanja jebeno zahtevan posao!


Nego, da završim ovo besmisleno naklapanje ni o čemu, drago mi je da su ispiti barem nakratko gotovi pa da se ponovo možemo družiti. Uskoro ću vam se javljati i sa nekih interesantnijih lokacija a do tad stay tuned for more happy days!

- 16:10 - Serviraj mi svoje mišljenje sa malo peršuna (35) - Uvrsti ovo u svoju knjigu recepata - Popni se na ove merdevine da okačiš zavesu
.
- 16:10 - Serviraj mi svoje mišljenje sa malo peršuna (1) - Uvrsti ovo u svoju knjigu recepata - Popni se na ove merdevine da okačiš zavesu

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>