| ožujak, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Možda nikada nećete probati moju kuhinju ali će vas uvek zanimati šta imam da kažem
____________________________________
____________________________________
Domaćica i neki od boljih postova iz daleke prošlosti
Domaćica u Parizu
Domaćica i prosjaci
Domaćica i Nova 2006
Domaćica u Bratislavi II
Domaćica u Bratislavi I
Domaćica o televizijskom programu
Domaćica o dnevnoj politici II
Domaćica na moru IV
Domaćica na moru III
Domaćica na moru II
Domaćica na moru I
Domaćica na EXIT-u 2005
Domaćica na EXIT-u 2001
Domaćica za volanom
Domaćica i njena osebujna spoljašnjost
Domaćica i blogocoolerske liste
Domaćica i Evrovizija
Domaćica i članak sa kojim je dospela na naslovnu stranicu blog.hr
Domaćica o poštama i zašto ih mrzi
Domaćica o dnevnoj politici I
Domaćica i nepozvani gosti
Domaćica i Branko Kockica
Domaćica i holandski studenti
Domaćica u kozmetičkom salonu
Domaćica u Albaniji
Domaćica i drug Tito
Domaćica o zvezdama koje su svi jedva čekali da zaborave
Domaćica i institucija braka
Domaćica i udžbenička problematika
Domaćica i njena iskušenja na putu ka fakultetskoj diplomi
Domaćica i porodica Milošević
Uz pomoć Hala njušim:
Manualno posećujem sledeće fellow-Srbiće:
Azizamku
Beogradoholika
Jelo i ostalo
Kanidju
La Laru
Markomaniju
Natty
Ostap Bendera
Sibonija
TV blog
Fiesty Kitten
Shoshona
I drag mi komšiluk:
Big Mamu
Beštijicu
Blogistiku
bugenviliju
Chipi Chipsa
Cranberrie
diverzanta
divljakušu
draguljčeta
Espadrilu
Egotripp
Jade
Jazzie
Kulericu
Ma kaj got
Neve-neru
Odu jagodi
Parah dox
Rabljenog političara
Ribca
Riječanku
Skalicha
Utvaru iz pakla
Yellenu
YogaGirl
i druga Tita, naravno
Autentična ili ne, naša Belle de jour

Blogovi mojih real-life drugara iz prijateljskih i svrstanih zemalja:
Bettina
Tommi Laitio
U suzama su nas izgleda napustili:
Bankrobber
Cookie
Oko promatrača
Pastoralna kupusica
Pinacolada
Poetik
Portobello Belle
URLanje

I ja bedz za trku imadem!
online
___________________________________
rijama@yahoo.com
___________________________________
Moj vodič kroz teskobe svakodnevnog života
Žal za mlados'
Pop Boks
Leksikon YU mitologije
Na poslu je dosadno? Zabava je one click away
SpaceJap
Apsolutni hit
Najbolje otkriće trash patrole
Dobra reklama govori sto jezika
Nešto actually korisno
Linkz to my hall of cool
Vincent Price
Peter Sellers
Michael Caine
Peter Greenaway
Matori seronja koji mi je još uvek drag
The Housemartins
Billy Bragg
They might be giants
Jeff Buckley
The Faint
James
Kings of Convenience
4AD klika
Inspirativni tepisi
Delboy and Rodney Trotter
Rođendan, kažeš?
Rođendan mi je prošao a na poklon mi niste kupili:
Knjige
John Fisk "Popularna kultura" (izdavač Clio)
Vida Ognjenović "Put u putopis"
Sue Towsend - bilo koji od nekolicine dnevnika Adriana Mole-a
P.G. Woodhouse "Jutro donosi radost"
P.G. Woodhouse "Hvala ti, Dživse"
Oto Oltvanji "Crne cipele"
A o ovome ni da ne govorimo ..
USB kabl za moj telefon
Jednu dobru masažu
Biotherm mleko za telo (da, ono sa limunom)
|
Neki od vas su mi rekli da vas je iznenadilo da se moj prvi post nije odnosio na neko aktuelno političko zbivanje pa, da vas ne uskratim, evo osvrta na nešto što je definitivno obeležilo prošlu nedelju. Za one koji nisu upoznati sa medijskom i političkom slikom Srbije, objašnjenja slede u post scriptum. U poslednjih par nedelja vaskolika porodica Milošević doživljava svoj pravi medijski comeback. Prvo je sinčić Marko na mala vrata oslobođen svih optužbi koje su se “nepravedno i ničim izazvano” sručile na njegova nejaka pleća. To valjda nije dovoljno šokiralo javnost pa se u Skupštini, po hitnom postupku i u atmnosferi tolerancije, i staro i mlado dalo u raspravu o Rezoluciji kojom bi se obustavio pravosudni i svaki drugi “progon” ženice, sinčića i zaostataka imperije. Iako rezolucija na koncu priče nije usvojena, sinčić je ipak preko žute štampe najavio da mu je dosta života u kazahstanskoj oskudici te da bi se rado, za par nedelja i ako se za to stvore uslovi, vratio u majčicu domovinu i svoj rodni Požarevac. Mislim da niko ovu pretnju nije shvatio ozbiljno dok se u četvrtak uveče, u prime time TV programu, u emisiji “Suočavanje” kod Bojane Lekić nije pojavila glavom i bradom, silikonskim usnama i dekolteom, lično ONA – the snajka, Markova supruga Milica. Za one koji nisu bili dovoljno nesrećni da te večeri dobiju napad gastritisa netremice gledajući u TV ekran sledi kratak opis – dakle, snajka se definitivno upgradeovala. Verovatno nije shvatila da silikon nije parizer i da se ne kupuje na 100 i 200 grama, u suprotnom bi količinu verovatno prilagodila svojoj faci pa joj usta ne bi brisala znoj sa čela. Ono što me je pogodilo možda i više od od tog silikonskog napada jeste outfit smerne opatice. Uvek me je zanimalo da li ljudi iz javnog života stvarno misle da će, u trenutku kada se nađu na udaru javnosti, stvarno uspeti da zadobiju simpatije tako što će se negde pojaviti zakopčani do grla?? Diskusija je išla, po meni, uobičajenim tokom. Bojana je pokušala da bude oštra a Milica je kroz svaki odgovor provlačila hardship kroz koji njena porodica prolazi. Na pitanje kako je Marko u tako mladim godinama uspeo da “nošenjem gajbica” zaradi imperiju, Milica je bez blama odgovarala kako je on oduvek hteo da se osamostali, kako je radio naporno od jutra do mraka, nosio gajbice, za džeparac vodio babe preko ulice, raznosio novine, uveče krpio čarape za sutra itd. Marko je, kao Hilari Svonk, bio samo siromašni dečko sa vizijom koji je radio, radio i radio da bi svom rodnom gradu dao kvalitet koji mu je falio i whoops tamo Bambilend, ovde diskoteka Madonna, tamo pekara, ovde radio, tamo internet kafe, ovde parfimerija i svi srećni. Kada je Bojana pokušala da malo dublje zađe u pitanja famozne diskoteke, saznali smo i da je Madonna bila mesto da se mladi druže, da jeftino piju sokiće a malo skuplje alkoholna pića i da je sve to bio altruizam u stilu druga Tita – da mladima bude lepo a i da starci mogu da nakrive kapu! Sloba i Mira su takođe bili opisani kao ljudi bolji i od mojih roditelja, zamalo da se u jednom trenutku nisam rasplakala kako su i oni radili, kako su se trudili, kako su hteli mir i prosperitet al im bagra belosvetska nije dala (mamicu im!!) Danas, slika je i više nego potresna. Sloba je u Hagu, porodica je rasuta po svetu a jadna snajka ostade u Srbiji da krpi kraj sa krajem. Toliko jadno živi da svaku kartu za susret deda-unuk u Ševeningenu mora da prosi od prijatelja. Zbog progona njene porodice ona nije u mogućnosti da radi tako da po ceo dan mora da trčka između nekoliko vila i lokala što nije lako, uostalom, citiram “Ta pekara je, mislim, samo pekara. Ništa posebno.” Mira bi se isto vratila da može ali, pitam ja vas, da li biste se vi vratili da vas juri Interpol i policija, da znate da ste nevini i da dadilja nije dobila stan protivzakonito ali da za vama svakodnevno štampaju poternice i uznemiravaju vas po Ruskoj Akademiji dok vi pišete eseje o lelujanju klasja na laganom povetarcu??? Da li biste došli?? Vrhunac tužne storije je bio – da, pogodili ste, dete bez oca. Marko junior neobuzdano raste van budnog oka svog vrednog oca koji dirinči do ludila negde po tundri i tajgi i gde to ima, ja vas pitam?? Možda se gospođa snajka u svojoj tuzi i bolu nije prisetila one dece koja, zbog njenog obožavanog svekra, takođe odrastaju bez majki i očeva i bez ikakve nade da će se isti u nekom trenutku, sa velikim plišanim medom pojaviti direkt iz Alma Ate (ili Astana što je noviji capital) I tako, diskusija se nastavila ali ja više nisam imala creva da gledam. Cela me je ta prica u stilu “Ko, jel ja?” mnogo podsetila na onaj čuveni vic sa Slobom, Klintonom, Putinom i slonom. Da dočaram, vic ide ovako: Šetali Sloba, Klinton i Putin i naiđu na ranjenog slona. Pošto nisu mogli da se dogovore ko će da ga nosi kući dogovore se da ga svako čuva po 24h i da ga nakon toga preda sledećem. Prvo ga je čuvao Klinton, pa Putin a onda ga je trećeg dana predao Slobi. Dan kasnije, dolazi Klinton a slona nema. Pita Klinton Slobu "Slobo gde je slon???" "Koji slon???" "Pa slon kojeg smo zajedno čuvali" "Ne znam ja ništa ..." "Pa čekaj Slobo jel smo se šetali Putin ti i ja?" "Pa jesmo" ... "I jesmo naišli na ranjenog slona??" "Pa jesmo" ... "I jesmo se dogovorili da ga svako čuva po 24h??" "Pa jesmo" ... "I jesam ga ja čuvao 24h??" "Jesi" "I jel ga onda Putin čuvao 24h??" "Jeste" "I onda smo ga dali tebi??" "Jeste" ... "I gde je onda slon???" "Koji slon?" Eto, sve je izgledalo baš tako. Meni zapravo stvarno nije jasno kome pada na pamet da rehabilituje te likove i da je sad to kao OK da oni dolaze na televiziju i da seru po svima nama koji u vreme njihovog bahaćenja i bogaćenja nismo mogli da priuštimo 4 krmenadle i pastu za zube u istom mesecu. Svi koji me poznaju znaju da ja mrzim svaku vrstu nasilja ali u ovakvim trenucima ne mogu a da ne požalim nedostatak Čaušesku scenarija te 2000. godine. Možete svi sad da se poserete po meni zbog ovoga ali to bi me barem poštedelo gledanja njihovih faca pod stare dane. Eto, rekoh šta imam. Ovaj Miki Vujović trip stvarno pali!!! PS. Pojmovnik: Milošević rodoslov: Sloba i Mira (ON i ONA), sin Marko, žena Milica i dete im Marko junior. S&M imaju i nespomenutu ali ipak prisutnu ćerku Mariju. Trenutna Milošević geografija: Sloba je u Hagu, Mira navodno u Moskvi, Marko navodno u Kazahstanu, ćerka Marija u Crnoj Gori a snajka i unuk u Požarevcu "Suočavanje": emisija na beogradskoj BKTV (vlasništvo braće Karić) u kojoj voditeljka Bojana Lekić propituje i sve češće biva propitivana od strane svog gosta/gošće Bambilend, Madonna - Bambilend je neka patetična verzija srpskog Diznilenda, vlasništvo Marka Miloševića i koncerna Bambi iz Požarevca, Madonna - u to vreme najveća diskoteka u Srbiji, takođe vlasništvo najvećeg sina naših naroda i narodnosti a pekara, radio, internet kafe i parfimerija ... pa to su samo usputni izvori novca, znate ono, ima se-može se |
