Ratnik svjetlosti
17.01.2006., utorak
OPTIMIZAM
|
Kaze Lonelymaura da sam najoptimisticniji covjek na svijetu. Ali, dragi Popizditis, kada bi to bila istina zvali bi me Buda, a ne krusni manager! Mada kontam da ni Buda (vec kada sam ga spomenuo kao jednog od mnogih velikana proslosti), nije mogao biti ischilliran 24h dnevno. Valjda bi i On opsovao kada bi glavom pogodio u donji kut ormara u kupaoni dok bi se dizao nakon odstopavanja wc-a... Ne znam, mozda i ne bi... Medutim, za bolju kvalitetu zivota nije dovoljan samo optimizam! Nekada je potrebno da covjek promijeni osnovna zivotna uvjerenja i temeljna nacela kako bi shvatio da zivot nije takav kakvim ga mnogo puta vidi. Tu nastaje problem. Prva zapreka preko koje mnogi nikada ne produ. Covjek pri samom zacecu gubi sjecanje na predhodna iskustva i osjecaje i radja se kao "tabula raza". Prazna ploca velikog kapaciteta primanja informacija i velicanstvene moci odabira, spremna na prisjecanje o visoj istini i potvrde sebe kao energije svijesne svog postojanja. Medutim, covjek nije sam. Od samog starta uz nas su roditelji uvjereni u svoju mudrost i nepogrijesivost uceci nas nauceno i mnogo puta ne dajuci nam mogucnost slobodnog odabira. Vjerujem na su mnogi roditelji uvjereni da su dali najbolje sto su mogli jer su i dali najbolje sto su mogli bez obzira sto to nije uvijek imalo najbolji ishod. Strahovi i flustracije koje nosimo jos od djetinjstva cesto nas prate i do naseg zadnjeg zalaska Sunca... Crkva kao organizirana institucija i nas ucitelj, vec tisucljecima nas uci "pravilnom zivotu" stvarajuci nam strah od osvetoljubivog Boga i njegove kazne radi nase nesavrsenosti. U 21. stoljecu smo i vjerojatno ce neki od nas dozivjeti iskrcavanje covjeka na neku od planeta naseg suncevog sistema, a jos uvijek u nekim skolama djecu uce da nausnice nose samo pederi i da goli trbuh vrijeda Boga. Ideologija crkve u primarnoj ideji nije losa posto je vjera ono sto svemu daje smisao, ali gdje je smisao popa u S. Domingu da ne pusti narod u crkvu jer on drzi "privatnu" misu samo za bogate i smisao njegove kandidacije za Papu. Gdje je smisao ratova koji su se vodili i koji ce se voditi u ime Boga? Kojeg Boga? Cijeg Boga? U takvog Boga ne vjerujem. Ostaje nam drustvo, otrovano pogresnim idealima koje nas hladno iskljuci ukoliko ne mislimo isto i ukoliko nema koristi od nas. Drzava koja ne placa ono sto bi trebala platiti vec eventualno plati tvoju likvidaciju ukoliko si trn u guzici. Razmisljanje o egzistencijalnom napretku ne prestaje sve dok te ne pokupi Alzheimer... Strah od monotonije i samoce vjerojatno nam je urodeno. Razocaranost zbog izgubljene ljubavi cesto nam ugradi nepovjerenje u buduca poznanstva. Nesigurnost u odabir uvjetovano primjedbama ljudi koji su nam iz nekog razloga bili vazni, ali kojima nije bilo vazno sta mi mislimo i osjecamo... Sve ovo je realni svijet na koji smo se odlucili ponovnim rodenjem. Medutim, odabir je pao zbog saznanja da postoji jos jedan svijet, paralelni svijet. Individualni svijet svakog od nas. Svijet u kojem je sve moguce. Svijet u kojem nam optimizam moze biti stil zivota. Svijet u kojem ljepotu mozemo vidjeti tamo gdje ju zelimo vidjeti. Svijet u kojem ljubav nije nauceno gradivo vec pokretacka sila koja ce nas odvesti tamo od kuda smo i krenuli. I na kraju dragi blogeri, statisticki gledano svaka druga planeta ima vise prirodnih satelita- Mjeseca, samo zemlja ima jedno. Znamo da je Mjesec nastao sudarom Zemlje i nekog manjeg planeta ili veceg asteroida, kao i sto stvaranje drugih nebeskih tijela traje vjecno... Hocemo li ubrzo imati dva Mjeseca?  Jeste li optimisticni? Sunchi blogeri ma gdje bili! |