Ratnik svjetlosti
21.09.2005., srijeda
 Mogao bi se netko zapitati kakve veze ima ova slika s temama o kojima pisem. E pa ima! Slika je usko povezana s temom “vremenski prijatelji” (napisana 05.08.). Dakle,”Butt Head” je upravo jedan od tih divnih stvorenja sto su mi se desila na mom putu . Upoznali smo se prije puno godina preko zajednickih prijatelja i zauvijek ostali povezani na neki poseban nacin. Da li ste se nekada zapitali koji je uopce bio vas prvi pravi prijatelj? Ja jesam! Tesko mogu vratiti sijecanje unazad i prisjetiti se lica svih prijatelja. Iz razloga sto nekih vise nema u ovoj dimenziji i nama poznatoj iluziji vremena, a s drugima su mi se putevi isto tako davno razisli. Pojedina sjecanja na poznati osjecaj, vrate me bas u trenutak zivljenja u tom nekom vremenu koje smo okarakterizirali kao proslost. Ne vjerujem, prema tome, da je bitno vrijeme, vec je bitan osjecaj. A osjecaj je bio ljubav! Sjecanja na mnoge druge trenutke koji su me izgradili u to sto jesam, a s kojima nije povezan osjecaj ljubavi, u meni su otisnuti kao dogadaj u vremenu. A sjecanje na taj trenutak mozda je samo zbog tko zna koji put prepricanog dogadaja i valjda osjecaja. Medutim, svaki dogadaj s kojim je bila povezana ljubav, mogu se prisjetiti kao da se desava sada. Ipak su moj put dodirnuli i “vremenski prijatelji” s kojima sam ostao u kontaktu bez obzira sto se godinama nismo vidjeli. Pisao sam da mi bez obzira sto znam da smo si dali ono sto smo si imali dati, a to je bila samo bezuvijetna ljubav, ipak fale! Pisao sam da ih vec dugo ne cujem osim sto ih ne vidim...kad ono zadnji komentar na predzadnjem postu On! Da bas On! Moj veliki prijatelj koji ne znam zasto ovako izgleda na ovoj slici...hahahaha... i jos se slika zove “pa da nisam sladak”... Jesi dragi prijatelju! Jako si sladak! Drugi razlog zasto je On zasluzio poseban post je i u tome sto je bas On bio i moj prvi ucitelj astronomije. Ne zato sto je tada bio jako pametan i furao se na Einstheina, vec zato sto je u skoli imao astronomiju i ipak bio stariji od mene... U to vrijeme, a i sve do danas, imao sam puno pitanja u glavi vezana za zivot, smrt, svemir i misteriju vremena i beskonacnosti. Tokom godina odgovore sam trazio u knjigama, predavanjima, ljudima kojima sam vjerovao i u kojima sam prepoznao andjela, i na koncu u samom sebi, gdje stoje mnogi odgovori i ja ih dan danas trazim! Kako sam u njemu vidio pravog prijatelja, brata i nekog kome mogu vjerovati, a kako je i trenutak bio takav, prva pitanja u vezi mnogih stvari uputio sam tu noc, a i ne samo tu noc, upravo Njemu. ...trenutak u vremenu... Komotno sijedeci u autu, usred noci, otvorenih prozora, gledajuci u nebo osvijetljeno beskrajnim zvijezdama mljecnog puta, uz Van Dykov lagani trance, pljugicu... parkirani na plazi tik do mjesta na kome su ovozemaljski zivot koji dan prije napustila dva zajednicka prijatelja, i zapoceli razgovor... Razgovori traju sve do danas. Neke odgovore smo nasli, druge jos trazimo. Nesto smo naucili, a nesto jos trebamo nauciti. Nekoga smo voljeli, a nekoga cemo tek zavoljeti ili se samo prisjetiti da smo ga voljeli oduvijek! Prijatelju “lakih nota”, ovaj post posvecujem tebi i onima o kojima smo tu noc pricali...  Vidimo se…ubrzo…jednom… |