Ratnik svjetlosti
05.09.2005., ponedjeljak
Ahmed i Korin
Ne samo da su se upoznali nedugo prije nego cemo mi doci, vec su kako nam se cini zaljubljeni crni golupcici. Sve oni malo-pomalo, bez zurbe, osmjesici, pipkanja, pusice, tepanje i njegovo ostajanje sve duze i cesce navodi samo na jedno- desava se ljubav! Naravno, pitali smo Korin sta ona misli o macku koji pusta dlaku u ducana. Uz osmijeh oko glave kaze da je mozda malo debel, ali je sva zasijala k’o zarulja prije nego sto eksplodira. Kad se poljube slatki su za poluditi. Kad njih dvoje ulaze u ducan, prvih par trenutaka ulazi samo trhuh, a zatim oni; tako im je i poljubac malo dugometrazniji! Nakon sto se prislone trbusima, posto im ostane jos neki metar prostora izmedu glava, gornji dio tijela iznad trbuha pocinje im se lagano savijati unaprijed sve dok im se usne ne dotaknu. (Ne znam da li je u ovakvim slucajevima i kod vodenja ljubavi isti postupak, ali s donjim dijelom tijela ispod trbuha, ili je to i dalje nemoguca misija?!) Uf..., pretjerao sam, valjda nece nitko pitati prijevod. O dragoj Korin ce biti sigurno jos rijeci posto su nam se zivotni putevi usko dotakli i za sada nam je suzivot neminovan. Prava je nigerica, zasluzuje cijeli svoj post! Ahmed! Pravo ime mu ne znamo, ali nas vise i ne zanima. U trenutku upoznavanja (ne znam zasto, valjda je mislio da ce to biti fora), rekao je da se zove Ahmed. (Tvrdo h!) Mozda je je iz B i H, bosanski niger! Pitati cemo ga. Dakle, zovemo ga Doktor Ahmed, iako se vec pomalo mrsti i govori da se tako ne zove, ali mislim da mu je malo kasno…vec ga uz nas i Korin i ostatak stalnih gostiju uz osmjeh tako zove. Zavolio sam ga nedugo nakon sto je moja Draga zapalila vatru i bacila mu “bubu u uho” rekavsi mu nesto kao da znamo zasto je stalno u ducanu a ne na poslu gdje bi valjda trebao biti, ali da nije nikakav bad i neka nam cuva Korin. He-he..., drugi dan nakon sto je usao i on nakon svog trbuha u ducan s vratiju je pitao za Korin. Rekavsi mu da spava pao mu je na pod inace stalan osmijeh sa lica pa rece da ce doci kasnije. Medutim, Korin iz skladista viknu: Ahmed! A on..., jao-jao da sam to mogao snimiti! Na vrhovima prstiju u tri skoka se stvori tamo gdje je stajao trenutak prije. Ali dragi Boze, jedva se zaustavio! Da je produzio sa svojom masom jos samo metar, srusio bi mi ducan! Dragi blogeri, nastavim li ovako i dalje, morati cu promijeniti naziv bloga iz Ratnik Svijetlosti u Ispovjesti puknute domacice ;)))) Sunchi blogeri gdje god bili! |