četvrtak, 14.01.2016.
AKVARIJSKA POSLA
Već dugo ne gledam tv, ne pratim vijesti, čak ni po portalima. Ionako sve čujem u prolazu.
Zapravo se volim praviti da ne živim u Hrvatskoj. Ide mi dosta dobro, imam mašte na kamare. Demokracija s krizom identiteta nije moj đir. Ali, onda opet, to su ljudi koje smo mi učinili Velikim vođama.
Dosadilo mi je slušat pametovanje i presipavanje iz šupljeg u prazno. Ono kad dođeš u birtiju, a neki multitasking menadžer pročita najogromniji naslov u novinama i krene pametovat bez da ima pojma o čemu se tu uopće radi. I svi ga slušaju. I kasnije će srat kako je kreten i ko je njega uopće šta pitao, a niko ga nije ni probao zaustaviti.
Bit je u tome da će nam raditi ono što dopustimo. Kako na ulici, na poslu, tako i na čelu države. Zar je zločin zauzeti se za sebe? jel ima mjesta strahu ako zahtijevamo da nam ne diraju osnovno ljudsko dostojanstvo? Da li je stvarno lakše ići linijom manjeg otpora, biti pasivan i neodlučan?
Problem svugdje, u vezi sa svime, leži upravo u tome što nitko neće oženit Mamu Inicijativu, zasukat rukave i promijenit nešta. Masa voli zvučati inteligentno i načitano, sposobno za uhvatit se u koštac s bilo kojim agregatnim stanjem bilo kojeg sranja, al niko baš ne voli bit šef. Šef ima previše zaduženja i odgovornosti, treba ispravit previše krivih drina, a usput opravdat titulu diplomiranog demagoga, a bez da mu se to previše zamjeri.
Kod nas su uvijek glavni ti što znaju izbacit 5000 rečenica u minuti, a bez da išta kažu. I dok priprosti puk vadi rječnike da pohvataju barem ključne riječi iz apsurdne govorancije, govornik, uporan ko suhi kašalj, već prelazi na arhaični swahili, uz lagani naklon napušta pozornicu i sve je gotovo.
Zlostavljači uvijek kreću na slabije od sebe, protiv samo naoko jačih se neće usudit, osim ako se zajebu.
„Ponašaj se prema drugima, kako želiš da se oni ponašaju prema tebi“ je negdje usput evoluiralo u „Gazi one ispod sebe, onako kako oni iznad gaze tebe“ i da vidiš gaženja. Ali, izrode se iz toga i neke dobre stvari:
1. puno je lakše shvatiti smisao lančane reakcije, samim time i uzročno-posljedične veze
2. možda nam se posreći i netko napiše „Iznenada shvatih“, romantičnu tragediju u nastavcima
Nisam ni sanjala da će mi ljudi koji kopaju po kontejnerima jednog dana postat normalan prizor.
Krv ti jebem, pa kad je presušilo vrelo ljudskosti? Trebalo je negdje pribilježit nekakav datum, pa da možemo prigodno obilježiti obljetnicu. Ako već plaćamo referendume koji određuju šta točno moramo imat u gaćama na vlastitom vjenčanju, auto nekakvoj ženturači čije dupe mora imati grijano sjedalo ispod sebe, pa onda bi mogli svake godine imati 5 (slovima: pet) minuta šutnje u čast tragično preminuloj karakternoj crti koja nas čini onime što jesmo – ljudima.
- 13:33 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
