Komentari

ribba.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • LOKALNA RIBA

    izgleda sam frustrirana.

    avatar

    14.01.2016. (13:43)    -   -   -   -  

  • U zvijezdama piše

    tvoj tekst govori o ljudskosti koje u današnje vrijeme ima jako malo i ljudskost se mora tražiti a to je poražavajuće žalosno je što se događa oku vidljivo čovjeku, što je materijalno preuzelo ljudskost i da te većina cijeni samo ako imaš debeli novčanik a u protivnom bježe od tebe kao od kuge
    osobe koje imaju ljudskosti u sebi su nevidljive za većinu a to je žalosno i tvoja frustracija kako je sama nazivaš ima smisla, ugodan ti ostatak dana uz dobru knjigu želim

    avatar

    14.01.2016. (14:23)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    tužno kako je sve to nenormalno postalo normalno.
    Kad saznaš datum, javi. Pridružujem se minutama šutnje, a mogli bi proglasiti koji dan, ono tipa - "svjetski dan ..."

    avatar

    14.01.2016. (14:51)    -   -   -   -  

  • Euro

    tko tu ne poludi taj nije normalan...hehe

    avatar

    14.01.2016. (15:35)    -   -   -   -  

  • perunika

    predstoji nam borba za povratak.... :))
    ja već neko vrijeme živim u svojoj novoj i boljoj Hrvatskoj koju izgrađujem u sebi.....
    narod se triba prihvatiti posla i svatko u sebi graditi novu domovinu i ljudskost, nećemo se izgrađivati ispraznim govorima koje ionako nitko ne razumije i diranjem u druge pokušavajući njih promijeniti.....
    krenimo svatko od sebe i uspjeh je zagarantiran.... i kao što si napisala "Ponašaj se prema drugima, kako želiš da se oni ponašaju prema tebi“ eeeee.... ali triba zasukati rukave sebi a ne onima koji stoje pokraj nas...
    ....pridružujem se i ja minutama šutnje kako kaže Pjaceta

    avatar

    14.01.2016. (15:36)    -   -   -   -  

  • ~Confidant~

    nisi frustrirana, normalna si!! potpisujem potpisujem

    avatar

    14.01.2016. (16:14)    -   -   -   -  

  • LOKALNA RIBA

    da,da, treba krenuti svatko od sebe, zaobići predrasude i osude u širokom luku i gledati čovjeka prvenstveno kao čovjeka. kolika god volja postojala, teško je sagledati sebe u pravom svjetlu i priznati si kako stvari stoje.ali, treba biti ustrajan. možda smo svi postali pomalo površni u ovom kaosu od rapidnog tehnološkog napretka, ali gdje postoji volja, postoji i način. držim nam fige!

    avatar

    14.01.2016. (17:17)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Treba se čovjek na vrijeme početi zauzimati za sebe. Tako ti ja na primjer, svakodnevno vježbam na jačima pri ulasku u autobus. Rado bi me satrli, zgazili, uništili. Svi su nekako veći i krupniji. Niži bi jednostavno mogli biti jedino patuljci :-) Vani je hladno, a pametnjaković od šofera sadistički uvijek otvara samo prva vrata, premda je iluzorno da će stići u to kratko vremena pregledati ispravnost svih karata. E, tu ti ja, sa slušalicama na ušima, ne dam da me zgaze. Tako počinje svaki moj božji radni dan.
    Propuštam samo jednog slabovidnog čovjeka i bakicu.
    Uvijek isti ljudi u autobusu.
    Isto tako i na poslu. Sve su to iste situacije. Čekaš li predugo da bi se zauzeo za sebe, postaješ i sam frustrirana životinja, sretan da se možeš ispuhati na slabijem. Tužna je to činjenica. E da, post ti je fenomenalan.
    Pridružujem se i satima šutnje zbog pokojne čovječnosti, mada šutnja nije neko rješenje.

    avatar

    14.01.2016. (23:00)    -   -   -   -  

  • zen zi

    Post je odličan, pridružujem se šutnji od 5 (slovima p e t ) minuta iako mislim da bi neka akcija bila korisnija, samo što nema dovoljno kritične mase.

    avatar

    15.01.2016. (00:20)    -   -   -   -  

  • LOKALNA RIBA

    @Sarah - točno znam kako se osjećaš, meni je isto tako, stalno neka borba.
    @zen zi - svi su za akciju, dok ne treba nešto poduzeti. na žalost. možda pomogne ta petominutna šutnja, kad riječi bez djela ionako samo odlaze u vjetar.

    avatar

    15.01.2016. (07:04)    -   -   -   -  

  • annaboni

    A ja onoj ribi u akvariju, premda moj stil života nije ni u ludilu šutnja.
    Ali, zato i na ovom portalu dobijam đonom jer nisam uzela stav ribe!

    avatar

    15.01.2016. (12:28)    -   -   -   -  

  • minus40kg

    Uvijek lako prepoznam blogera u stvarnom životu. Takav pomaže starici prijeći cestu na crveno, poprijeko gleda policajca pri svakom pokušaju da radi svoj posao, jer bloger je uvijek na strani slabijih, pa i onda kada tuku jače. Često vidim blogera kako beskućnika vodi u svoju kuću ili stan na okrjepu, i naravno, nudi mu samo birana jela. Ako je u prometu, nikada ne trubi, niti pokazuje srednji prst, ako je u busu, nikako se ne gura, radije izađe van da bi ostali imali dovoljno mjesta. Kada se obraća ljudima, on je blagonaklon, s puno strpljenja i ljubavi, a često citira i stare provjerene mudrosti, nerijetko i u stihovima. Pozitivan je na sve, pa i na negativno, jer eto, jednostavno je takav, sušta ljubav i dobrota u svom najčišćem božanskom obliku. Kada bloger kritizira sve oko sebe, to je samo zato što on želi da je svijet bolji, pa čak i kada vrijeđa sve koji misle drugačije od njega, to je samo privid, jer punina istine je da on hoće samo pomoći, i ukazati na najistinitiju istinu, pa eto, za opće dobro zajednice svima sve kaže u brk, i zajednici kao takvoj, a i raznim grupama ili pojedincima. Kada napiše komentar podrške i hvalospjev kolegi po peru, a da post nije ni pročitao, osim eventualno naslov uz površno gledanje slike, ako je baš ima, njemu je to zapravo nužnost, jer eto od konstantnog činjenja plemenitih dijela jadan ne stigne čitati tuđe … što već. Sve u svemu, koliko ja vidim, jedino rješenje za spas ovog bolesnog svijeta je da svi postanu blogeri, i tada će svima cvjetati ruže, predsjednici će pjevati najljepše od svih, a stranke blogera će se natjecati koja će više donirati za neku humanu akciju, … i tako do buđenja ;)
    P.S. Nema ovdje osude tebe, i tvoje osude drugih, to sam ja samo samokritičan, tj. pravi bloger na putu do … valjda uskakanja u kamion. Tvoj je post izvrstan i potiče na razmišljanje, što je uistinu svake hvale vrijedno.

    avatar

    15.01.2016. (12:46)    -   -   -   -  

  • LOKALNA RIBA

    @kalorijski - hahah baš si car! razumijem te u potpunosti, sve jasno. nisam ni ja baš neko cvijeće, ali trudim se. treba čovjek (ili riba) biti samokritičan, na takav način rasteš. svašta ima na ovom šarenom svijetu, ne moš svakom udovoljit, al nekad je dovoljno ne nanijeti štetu iz pukog hira ili nemara. eto vidiš, moj post te potaknuo na razmišljanje, malo si poradio na sarkazmu i tako. ja sam bloger dva-tri dana, nisam još stigla do faze kad se beskućnici vode kući, al polako. ;)

    avatar

    15.01.2016. (13:06)    -   -   -   -  

  • LOKALNA RIBA

    @Annaboni - ni moj stil života nije šutnja, ali pravi strateg zna izabrat svoje bitke. tu sliku sam nacrtala kad sam osjećala ogromno olakšanje što sam sama iza zaključanih vrata. treba nekad malo šutit. napunit baterije. :)

    avatar

    15.01.2016. (13:42)    -   -   -   -  

  • primakka

    navika je najgora od svih disciplina. kad joj se prepustimo, sve su bitke izgubljene.
    sve si dobro napisala, pogotovo ovo da sami stvaramo velike vođe. no, za šutnju nisam. ne rješava problem, samo nam tepa da smo empatični. to je isto navika da bismo kao nešto uradili kad bi...,itakodalje.
    globalno, malo što možemo popraviti. ni ratove, ni otapanje ledenjaka, ni migracije, ni korporacijske terore. ali lokalno, tu, kraj sebe, kraj kontejnera, moguće je pomaknuti kotačić. ti, ja, mi, oni, na svim meridijanima pomalo i već nas je cijelo malo carstvo, imamo svoj krug ljudi koji zaista žive i briga ih je.
    ostali nek se globalno...jel.

    avatar

    15.01.2016. (14:15)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Odličan post!
    Neki dan gledala na tv gdje je jedan od gostiju na pitanje koje je glasilo otprilike ovako "Ne mislite li da izbjegavate odgovornost time što ste svjesno dio pasivne mase koja se pravi da je se ne tiče stanje u državi? odgovorio u stilu da "je odgovoran za svoj život i svoju obitelj, a političarima za koje glasa i koje plaća je prepustio da rade svoj posao." Novinarka je aludirala da bi trebalo dići svoj glas, buniti se...
    Sama sam prestala laprdati i kritizirati, buniti se protiv one i ove vlasti, politika me uopće ne zanima jer mi nije normalno da im je bitnije tko je više pokrao ili zadužio državu, koja je stranka čišća, koja prljavija, a ne bave se nama koji smo im dali povjerenje.
    Umjesto kukanja i kritiziranja, treba krenuti raditi, mijenjati sebe, svoj život, ako ne primaš plaću, traži novi posao, uči svoju djecu da se bore, djeluju,a ne da vječito kritiziraju nekoga za svoj život. Ako misliš da ovdje nemaš šanse, gibaj dalje u svijet, a ako te hrani domoljublje onda šuti i uživaj u svojoj domovini,.No za promjenu u svom životu treba biti hrabar, treba se pokrenuti, sve ostalo su izgovori. Čitam post treći put i još ću se vratiti kako je snažan. Bravo!

    avatar

    15.01.2016. (15:17)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    i mene je sram toga što mi je prizor čovjeka koji kopa po kontejneru postao normalan...zapravo, nije mi normalan,,,ali je nešto s čime se svakodnevno susrećem,,I osjećam se jadno jer kao iz nekog poštovanja trudim se ne gledati u tog čovjeka koji kopajući po kontejneru hoda po rubu ljudskog dostojanstva...Preteško..pretužno je to u kakvo smo se društvo pretvorili (ili u što su nas pretvorili)

    avatar

    15.01.2016. (18:09)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    i mene je sram toga što mi je prizor čovjeka koji kopa po kontejneru postao normalan...zapravo, nije mi normalan,,,ali je nešto s čime se svakodnevno susrećem,,I osjećam se jadno jer kao iz nekog poštovanja trudim se ne gledati u tog čovjeka koji kopajući po kontejneru hoda po rubu ljudskog dostojanstva...Preteško..pretužno je to u kakvo smo se društvo pretvorili (ili u što su nas pretvorili)

    avatar

    15.01.2016. (18:09)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Oprosti na dupliranju komentara (ne znam zašto se to dogodilo)

    avatar

    15.01.2016. (19:04)    -   -   -   -  

  • EP

    Pozdravljam susjede, tete u kvartovskom dućanu me znaju i rado popričam s njima kad nisu u gužvi, simpa čistačica u ulazu također, konobarica koja je ujedno i vlasnica u lokalnoj birtiji uvijek mi se nasmiješi i baci koju spiku – znao sam tamo svratiti na kavu u popodnevnima satima ili navečer na pivo, bakicama sporohodno tu i tamo nosim špeceraj do ulaza, ovisno o prilici. Eto, sitne, male, mikro stvari za mikrosredinu u kojoj živim.

    avatar

    15.01.2016. (21:16)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Ti govoriš sve što najviše ljudi misli, osjeća i kako se ponaša, ali to smo mi koji ćemo reći da nikada prvi ne bacamo kamen. Ovako sam prošle godine ostavila na blogu, ali tko čita pitaš, da tko čita, ili je poezija postala nepoznata forma;

    MOŽDA JEDNOM

    Potresi, poplave, požari, hurikani, tornada,
    Mjesec i sunce, zvijezde na svodu iznad naših glava
    I mala plava lopta izgubljena u prostranstvu galaksija.
    Naš dom, naša sigurnost, naš komadić čvrstog pod nogama.
    Varka što um skriva od stvarnosti koja je oko nas,
    U nama, u svakom živom biću ove naše plave planete
    Ne dozvoljava strahu krila raširiti.
    Ratovi, pohlepa, bijeda, umiranje gladnih,
    Sakriveno u šarenim perlama oko vrata,
    U bljesku karata krvavih dijamanata
    To je naš dom, naša mala plava lopta,
    Nevidljiva točka svemirska.
    Bose noge, krvava stopala, bijeg i vječna čežnja
    Tamo negdje je bolje, sigurnije, tamo negdje je čovjek.
    Laž u svojoj najljepšoj haljini spremno čeka
    Dok se ledenjaci ruše tutnječim plačem u dubine,
    A vode rastu i plave, i odnose sve pred sobom,
    I čovjeka zajedno gnjevom bogova novog Olimpa.
    To je naš dom, naš kutak u beskrajnom svemiru,
    Naša crna rupa koja se hrani sigurnošću kao pauk
    Koji muhu strpljivo čeka u stupici svoje mreže.
    Jednom će neki krenuti dalje osvajati neki drugi dom
    Možda manje plav, možda više crven,
    Zeleniji ili sasvim bezličan, ali sigurniji
    I možda tamo neće biti potresa, poplava, požara,
    Ni rata, ni bosih nogu, ni bijega ne će biti.
    Možda će tamo biti ČOVJEK.

    27.10.2015.
    Pozdav

    avatar

    16.01.2016. (08:57)    -   -   -   -  

  • j.

    nema druge, nego run, Forrest, run...:-)

    avatar

    16.01.2016. (11:16)    -   -   -   -  

  • LOKALNA RIBA

    eto, svi pišete drugačije,a zapravo potpuno isto - trebamo krenuti od sebe i koliko god se osjećali ko Sizifi, raditi na tome da promijenimo činjenicu da životinje imaju više ljudskosti od ljudi. možemo pomoći bakicama da dotegle stvari do ulaznih vrata, pokloniti nekome osmijeh (besplatno je, jebemu)... svijet se vrti oko profita, svi smo postali potrošna roba, ali svatko je odgovoran za sebe i ponavljam: ne rade nam ono što sami ne dopustimo.

    avatar

    16.01.2016. (19:47)    -   -   -   -  

  • turimti

    ispravan stav...

    avatar

    17.01.2016. (10:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...