::ribafish - čovjek krnje jetre::

utorak, 20.10.2015.

Malci bez Grua? Nije to to - mala filmska kritika...

Malci / Minions, SAD, 2015., animirani, 91 minuta
Režija: Kyle Balda, Pierre Coffin
Glasovi: Sandra Bullock, Jon Hamm, Michael Keaton, Allison Janney, Steve Coogan, Jennifer Saunders, Geoffrey Rush, Steve Carell, Pierre Coffin, Katy Mixon

Moja povijest gutanja crtića seže do Kalimera, Kamička i Muharka, Uška i Zubka, te nevjerojatnog Nu zajec, pagadi… Zagrebačka škola sinkronizacije nastavak je djetinjstva digla na viši nivo, za razliku od beogradskih i sarajevskih fušanja koja su zvučala kao da Nikitović, Popović ili Kovinjalo snimaju glasove Vale Gatoru i Krezumici kao po nekoj kazni uživo iz crnog debelog podruma. Čekalo se 19.15 dok se još govorilo 7.15, mrzilo se „Nekih tajni ima što ne govore se svima“ jer zbog njih četvrtkom nije bilo crtića, glumili smo gripe da bi ostali gledati crtaće, „Mali program“ i tekst čitao Dejan Đurović, prevod i obrada Kosta i Nada Carina… počeli smo čak i sport pratit (Čelik : Galenika u jedan popodne!?) kako bi u poluvremenu dočekali Mariolina ili Gusztava.

Kad su starci kupili prvi video, počeo sam umjesto crtića gledati žene, no tad je ionako počela era japanaca, himenova, snorkijevaca i općenito sam se malo ohladio. Priča o praćenju crtičkih remek-djela nastavlja se u listopadu 2005. kad na svijet dolazi partner i suvlasnik kolumne, gospodin Rokatanski Ribolovljev Mlađi, s kojim krećem u nove avanture. U počecima čovječuljak i nije pokazivao znake kritiziranja i omamljeno je buljio u Teletabise, i užas zvan Tomica i vlakovi od kojeg sam imao noćne more – kao da Edo Peročević ima glavu na svakoj lokomotivi i urla saperloooot…

Potpuna zaluđenost je ipak uslijedila s „Carsima“, u rangu droge, a od tada je svaki dugometražni crtić u hrvatskim kinima bio naš. Crtiće dijelimo na Pixarove i ostale (ja) te na one koji su super (Rok). No, jedan negativac dobra srca uskoro je postao naš heroj – Roku jer crtić ima radnju, puno duha i slatke epizodne junake, a meni jer sam se nekako poistovjetio s debelim ćelavim likom koji mora skrbiti o hrpi nemoguće dječurlije. Gru je bio zakon, prvi dio malo više, drugi jer su nam bili dragi junaci, a onda je došao red i na „Malce“.

Zgodno je kad epizodni likovi dobiju priliku zaigrati i glavnu ulogu. Fraiseru je to uspješno pošlo za rukom, Krameru nije, a „Malci“ iliti „Minioni“ balansiraju negdje na zlatnoj sredini. Rijetko tko se nije otprve zaljubio u žuta kinder jaja u plavim trapericama s Grunfovim naočalama na tintari. Slatki, blesavi, malkice preagresivni (ako u krevetu s klincem prepričavaš udarce i padove iz filma), ali definitivno smiješni. Jezik kojim komuniciraju je neki talijanski za debile, ali u prva dva nastavka je to bilo dobro iznivelirano. Sada nije. Malci jednostavno previše pričaju, a talijanski je smiješan samo prvih desetak minuta dok traže svog novog gospodara. Tu nastaje drugi problem. Do sada je Gru imao sjajnu rolu pokvarenog negativca koji se pretvara u dobricu, a za protivnike je imao stvarno dostojne likove. No, Grua sada gotovo i nema, a zlikovac godine je mršavica špičastog nosa Scarlet Overkill, koja svako malo podiže haljinu u predjelu cica, što je prvi put smiješno, ali sljedećih par – nije. Nije čak ni seksi kao ona iz Nebesa, u rijetkim trenucima dok je još mlada unutar pet najljepših ljubavnih minuta u povijesti crtića, nabijem vas na Mufasu… Nisu ti Amerikanci upoznali naše Rvat’ce, ova je lipov čaj za njih…

Animacija je predivna, Malci slatki poput ćevapa od kurkume, sve je zgodno zamišljeno poput vrhunskog crtića koji bi trebao trajati 15 minuta, a traje puno duže. Malac Kevin je rođeni vođa koji vodi svoj napaćeni narod iz letargije, pomaže mu tupavi i infantilni Stuart, kao i Bob koji je još dijete u duši. Nešto kao Tri amigosa ili O brother… Ne mogu se oteti dojmu da su se scenaristi malo iscrpili i nisu baš bili voljni raditi brzo, kasno i na silu, pa je Rok mudro zaključio –film je super, ali su prva dva bila bolja jer si znao koga ne voliš i za koga navijaš. Za ovu tetu ne znaš je li dobra ili loša.

„Ali, sine, zabavio se jesi?“
„Da, baš je bilo super. Kupiš mi Slush Puppy?“

Ponekad se učinim samome sebi drčnim ciničnim djedicom koji sjedi na kamenom zidiću ispred crkve i sere po vladi, životu i onoj maloj iz pošte, ali ljudi iz Illuminationa bi stvarno mogli zaposliti neke Balkance koji bi im pisali skečeve, jer su im crtići i dalje zakon, ali kao da ih neki zločesti puritanski cenzor skrati za pola sata. Previše klišea, previše izlizanih fora, kao onaj kamen na Stadunu na koji morate skočit, skinut majicu i ne opast… Svejedno, želite li zadovoljno dijete, i sat i pol odmora bez pokretanja moždanih vijuga, svakako pogledajte „Malce“, makar ćete se osjećati izbombardirano kao sisata plavuša tijekom feragosta na nudističkoj plaži u Makarskoj… Bananaaaaaaa!

(OČESINSKA OCJENA: TATA 5, SIN 8 – PROSJEK 6,5)


Uglavnom, Rok i ja pišemo recenzije na portalu Nemilosrdni gadovi, pa bih bio počašćen da nas pratite :)

Oznake: Ribafish, film, kritika

četvrtak, 05.02.2015.

Kako nisam shvatio knjigu '50 nijansi sive'

Nakon što je ona još odjevena svršila na sisanje bradavice, on se svukao i uz klesano tijelo isukao i pripadajući mu impozantan hektorast penis.

Nakon obostranog orgazma koji je uslijedio ni nepunu minutu nakon te, inače njene prve penetracije u životu, ona je blažena zaspala, a on gol otišao na mjesečinu svirati klavir na terasi svoga dvorca. Ali to nije sve!

Ona je inače 21-godišnja nevina Amerikanka, on 26-godišnji milijarder i predsjednik tvrtke do koje je netom došao svojim trudom sasvim legalno i pošteno. A usput je i dobrotvor. I koristi kondome, čak i kada skida jumf, pa i u kadi.

No, problem nastaje jer nju pak vrijeđa što joj je on nakon što ju je dovezao doma svojim helikopterom, na drugom dejtu poklonio novi crveni Audi…

Koji crni penis!?!

Sav unezvjeren zaklopio sam knjigu na stotoj stranici i ostao blejati u ormar ne pomičući pogled. Što je ovo!? Krv nije voda – počeci? Ono iz sredine Glorije? Laso roman!? Čekaj, pa je li stvarno moguće da se ovo prodalo u pedeset milijuna primjeraka i još nestaje po stotinjak tisuća dnevno u cijelome svijetu? Pa rađe ću ispišat kamenac nego ovo pročitat do kraja, hiljadu mu retorti, pa i Petar Pan je realniji od ove nadnaravne bajketine.

Odlazim na zahod i primjećujem poluerektivno stanje svog najboljeg prijatelja, očigledno probuđenog tijekom čitanja zadnjeg poglavlja. Čovječe, pa takve gluposti nisam čitao od onih dana kad sam mijenjao Zagore za Erotike, pa kad sam zapamtio sve fotke krenuo probati čitati i jezive erotske priče. Ali, što jes, jes, scena je baš hercih. Bit će da je autorica, potpuno anonimna engleska domaćica E. L. James vjerojatno sama napisala prvih (bezseksnih) osamdeset strana, otišla zamijesiti tijesto za orahnjaču, a onda je za komp sjeo suprug i napisao stvarno kvalitetno štivo za napaliti se. I tu su žene, one tete od 30-50 godina koje su totalno popušile '50 nijansi', u biti zagrizle za knjigu i pretvorile je u mit… One nikada ne bi kupile ili pročitale čisto erotsko štivo u kojem se počinje ševiti već na kraju prve stranice, nego im to isto moraš fino upakirati, poput skupog bombona u tri sloja.

Tako autorica prvih 80 stranica plete bajku s prebogatim Apolonom kraljevskih manira, koji je usto i najbolji svjetski ljubavnik. Pa kad si već preživjela 80 stranica, a onda ćeš i pročitati scenu seksa, ujebote kakvu scena seksa. Kao da vidim neku gospođu kojoj djeca trčkaraju po stanu, a ona se crveni iza knjige i točkastom Podravka ili Faks Helizim pregačom briše zamagljene naočale! Poput svake dokone kućanice, skidam juhu s vatre, promiješam pečenje i vraćam se knjizi. Ono, možda ima još koja scena karačine, ovo između je vjerojatno razmišljanje glavne junakinje kako da se ševi, a da joj ne uđe…

Ali, vraga… Apolonije joj nudi ugovor po kojem mu ona mora biti podanica/sluškinja/pokorna/Isaura i potpisati da je frajer može mlatiti, mučiti i vješati poput pršuta na buri. Pa sad ona ne bi, ali buraz, milijuni dolara, kuća na ladanju, limuzine, helikopteri... Moš mislit kako bi glavna junakinja razmišljala o potpisu ugovora da je frajer profesor zemljopisa, knjigovođa ili kotlokrpa, makar i Scarlattija svirao u sumrak… Ali, ona razmišlja, iako ju batinjanje i 'Ličko rukovanje' uopće ne pale. Možda zato što je u svoju dvadeset i drugu ušla nevina, dakle još jedan prilog pepeljugastom scenariju.

I sad počinje biti zanimljivo. Ona bi i ne bi. Godi joj pažnja, ne godi joj mlaćenje po guzi. Najviše ju nervira što ne smije lajat okolo o ugovoru i sadomazo perverzijama od kojih se sastoji, jer je i to jedna od točaka ugovora. Zamislite kad se nakon skidanja jumfa u dvadesetidrugoj s tipom bogatijim od Keruma, Sanadera i Todorića skupa vratite cimerici u stan i o tome ne smijete pričati… Bajka, totalna bajka, u kojoj bi se ona sve više normalno fukala i vodila ga na romantične komedije i čajanku s frendicama, a on bi je tretirao kao vratinu za pohanje… Da, bolesno, ali zarazno, ne znaš za koga bi navijao – za nju da progleda i shvati da nije u šoldima sve, ili za njega da se sruši s helikopterom i pogine u mukama - mlati si mater, idijote! A onda dođe i do te scene koju vam naravno neću ispričati, patite se sami s 486 stranica, luzeri…

Nisam bio zadovoljan kad sam pročitao zadnju stranicu. Dapače, bio sam ljut. Sori, realist… Ovo je prvi dio trilogije, sada slijede nastavci sage o savršeno uspješnome mužjaku koji boluje od toga da mora imati kontrolu te bistre ali zaljubive klinkice koja je svjesna da niti jedan poljubac, a kamoli seks nakon ovoga neće biti niti približan onome nastranog Christiana Greya. Bem ti sapuničastu epohu u kojoj živimo…

Od pedeset milijuna ljudi koji su pročitali '50 nijansi sive', mislim da smo suprug spisateljice, urednik izdanja i ja jedina tri penisoida koji su izdržali do kraja. Ipak, muškarci bi trebali baciti oko na ovaj bestseler iz tri razloga. Sjećate se one dobre stare da žena jedno misli, drugo govori, a treće radi? E, pa ovdje je taj mit kojeg se žene gnušaju, dobio jednu novu dimenziju. Naime, sve što bljedoputa, vampirasta (kako očekivano) Anastasia Steele izgovori, odmah je popraćeno njenim mislima, i otisnuto u italiku. Dakle, stvarno, rijetko se ono što izgovore poklapa s onime što žene uistinu misle. Druga je korisna informacija način pristupa Christiana Greyja djevojci koju želi osvojiti. Horny but sensitive, elegantno i elokventno - ali u glavu. Jes da je lako biti džentlmen kad imaš na računu milijardu dolara (i još redovito šalješ gladnima u Africi, jer si i sam bio u sirotištu, ljigavoooo!), ali vrlo lijepo opisano. Treći sam razlog već naveo, vrlo zgodne scene seksa, toliko drukčije od PornHuba, Tube8, i sličnih bezpredigriranih sajtova zabavnog sadržaja za dokone domaćine…

Mrzim mainstreem, ali želim biti obaviješten, pa je tako pala i '50 nijansi sive', šteta što nisam usamljena kućanica koja sanja o savršenom princu, jer bi mi ova moderna Pepeljuga/Pocahontas/Emperatriz totalno uljepšala duge usamljene jesenje večeri. I podsjetila s kakvim sam kretenima bila i mogla biti… Dakle, bacite oko, neobavezno, ali bacite.

Eto, a sad nastavljam čitati ranog Kokoruša, to je književnost, a ne ovo! Ajd pivili. Vidimo se na premijeri filma, to se ne propušta!

30.09.2012. Net.hr

Oznake: Ribafish, 50 shades, grey, 50 nijansi, knjiga, film

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv