::ribafish - čovjek krnje jetre::

ponedjeljak, 28.12.2009.

Johannesburg

Stajao sam ispred stadiona u jednom od glavnih gradova Južnoafričke republike.
Prekrasno zdanje izgledalo je još impozantnije kad se čuo zvuk urlanja stotinjak tisuća navijača koji su bili naprosto sretni što su na jednom tako velikom događaju kao što je finale Svjetskog prvenstva u nogometu.
Gledao sam gomilu crnčića i bjelčića i japanskih iritacija i odjednom shvatio da nešto nije u redu.
Znojio sam se više no obično, a noge kao da su bile olovne.
Ljudi su već poulazili, ja se nisam micao.

Na video Wallu sam vidio Bambića kako u svečanoj loži masira taban, a njegov čovjek sjedi kraj njega i prevodi ostalim uzvanicima na engleski kako je to zdravo.
Onda je Bambi počeo kopat nos (draj er in jor afrikas, ju no, draj er...), a plemenske se poglavice zgražale jel moguće da tako nešto postoji...

Čuo se prvi sučev zvižduk, a ja sam pogledao na svoju kartu za tekmu.
Na njoj je pisalo - Final : Serbia vs Slovenia

Odjednom je počeo potres...
"Tata, tata, daj ne hrči!!!"
Reče Rokinho i prestane mi drmat glavu.

Oće me to kad zakrmim na leđima...

utorak, 22.12.2009.

Zdravlje je relativan pojam

Probudio sam se i dignuo na kant.

Malo me kolje dole u kičmi, čistio sam snijeg pred zgradom a i štedim na grijanju pa zgasim prek noći osim kad je Rokislav z menom.

Već par dana mi po noći utrne desna šaka i nemrem skupit prste, al to prođe za desetak minuta, taman kad prolijem kavu.

Došo i čiko herpes, dedlajn je, odvelo nam još jednog čovjeka iz redakcije, al fino ide uz onu alopeciju na bradi, uspomenu na ljeto.

Režem čaporke jer idem na bazen i pričam s gljivicom – ono, nemam kućne ljubimce, a otkako mi je pomrlo cvijeće (za dlaku sam zakasnio pred mrazom), ona mi je jedini drug.

Funghetta.

Radim četiri zgiba i čujem krckanje u desnom ramenu i lijevom zglobu, trebao bi prestat plivat s pedalsima, al kad sam inače spor.

Dok pikim, malo me buba onaj rez di mi je onaj čiko vadio mast iz trećeg testisa, dok kakim... nije dobro...

Bole i desni dok perem zube, lijevi ne bole jer ih nemam...

Pijem vitamine i omega kiseline za nešto unutra jer ni to nije najbolje.

I uglavnom dok se uz škljocanje koljena vučem niz stepenice prema Mladosti, kužim da nije lako bit u ovim godinama, ali da sam u biti sretan što sam zdrav.

Kužite paradoks – ja sam zdrav!?

Kucam u drvo...

-------------------------------

Smile je napisao najljepši post otkako je u blogosferi.
To naravno nitko nije shvatio.
A možda i bolje jer ima intime.

Pa bi se samo nadovezo na
http://svijetuboci.blog.hr/2009/12/1627123300/prica-o-balvanu-i-najgorem-speku-u-povijesti-tuluma.html

sa slikom s još jednog legendarnog, onog kod Fecesa.

Dudić pije Stolno bijelo vino koje se zove Bijelo, Smile i ja pijemo stolno crno vino koje se zove Crno.
Cijena je bila oko 15 kuna zajedno, ali mi smo okupirali kuhinju i život je imao smisla.

Istovremeno, u spavaćoj sobi Gagro pokušava fukat Snežanu, al se ona nemre jer ju iritira kaj se mi smijemo u kuhinji.
I onda Snežana kaže, “Joj, kako mi idu na ku**c...”
A Gagarin veli “Odi i ti meni!”

18 godina bez Dudića, 18 godina bez vođe škvadre, prokleti usnuli Iranac i njegov šleper pun kikirikija...





Zdravlje, nezdravlje, pažnja, pijani vozač...
A i Iranac je imao tatu tajkuna hadezeovca.
Loš dan.

petak, 18.12.2009.

Dani bolesnih reklama

Reklame nikad gore.

Pogotovo one brze za u poluvrijeme gdje se svaki Rođo sjeti posnimit svoj pogon «iz ruke»...

Pa one neke Mudrinićeve vesele roza familije u kojima svi na silu plešu i pjevaju a baka se fuka sa susjedom (prije je mama imala ljubavnika, i tak...), nekakve noge s ružem i perikama i apriori simpa plišani debeli čupavac kojem je to supać (zašto bi njemu onakvom dvije cure slale slike svojih zašaranih tabana!?!?!?!), i još tri takve...




I oglas za MaxTV koji zgleda ko da te neko oće upucat s kamerom...




-------------------------------------

Ili one bankarske di onaj tip koji ima ružan glas pa ga sinhroniziraju i još se koncipiraju na tome da on kaže da je on i dalje tu!?

Što je i dalje bolje od djeteta od Zabe koje ne zna samo prevrnut kornjaču, pa mu je prevrne tata, pa on kaže na silu «ngh» pa je valjda opet prevrne...

-------------------------------------

I ona za pelene – «legalizirajte pedofiliju» gdje nečija ručetina posred ekrana besramno šlata golu dječju guzu!?

Sick..
-------------------------------------

Ali Friskis...




Dno dna.

Boleština na kvadrat.

«Pas koji stalno i samo jede Friskis živit će dvije godine duže od drugih pasa.»

Jel to oće reć da su oni neka dva psa iz istog legla desetak godina hranili drukčije i onda je jedan ćuko na jetricama i kostima krepao a drugi friskasti laje i dan danas i sad mi trebamo kupovat tu mljevenu naftu da bi kad kupimo pseto odmah u početku podebljali frajeru životni vijek?

Pa nisu živa bića Duraćel, bando debilnaaa!

Jel neko gleda to?

Za zatvor...

-------------------------------------

Jutarnji - Nikolina Pišek: “Bog mi je dao ovo prekrasno tijelo”

Čovječe, znači da je Glumičić bog!!!

-------------------------------------

Tužno.

Moram manje gledat telku...

-------------------------------------

Od kuće do posla danas tri kontrole u tramvaju.

Izgleda da je Bambić potrošio svu lovu za kampanju po klizalištima svijeta, možda bi trebao i kanadske Hrvate i aboridžinške posjetit, ne vratio se...

Do kad nas misle must?

Iako bi kad propadne mogo igrat curling za Čunjaše, puzanje mu ide, oprema mu ne treba jer može bos, šteta da takve ne primamo u klub...

-------------------------------------

Da se ne veselim sanjkanju u nedjelju, uf....

utorak, 15.12.2009.

Automatik

Kratka i tužna je povijest mojih pokušaja vožnje...

Kad sam napunio 18, stari mi je dao jedan krug oko bare na Bradatu iznad Gradine, ali sam nas skoro ubio jer mi nije objasnio pojmove kočnica i kuplung pa smo odustali do daljnjega.

Kad sam se vrnul iz JNA, platio mi je vozački na nekoj sirotoj Skali koja nikad nije prek 70 išla, kad sam i shvatio da nisam neki talent - jedva sam položio iz druge i odlučio provesti starog đir po gradu.

Kad smo skoro pregazili murijaka, poljubili dvaput rinzol i za dlaku izbjegli potporanj u Miramarskoj (stari, oću desno ili lijevo?), tata je nakon duge i tihe minute izašao iz stare trošne Đete (zamijenila iskonsku folciku, tatin prvi auto), povratio boju u obraze i rekao – “Ok, više od mene nikad neš dobit auto, to nije igračka, zaradi si je pa se sam zaje...”

Iako sam se dugotrajno durio (najviše kad sam htio bivšu u dva ujutro odvest doma po magli a tata inzistirao da nas prebaci on – a imao sam 23 godine!?) taj auto više nije došao do mene.

Kad sam 2003. neslavno izvisio s Upitnika, svih 4000 eura zarađenih na vođenju sam uložio u predujam za Clia, za kojeg sam tad jedino imao para.

Uz pet godina kredita.

I uživao i uživam uz sitne nedostatke.

I sad bi ga mijenjo za veći i jači al za to treba biti u hadezeu ili bandićeu.

Ili dić novi kredit, a rađe bi pokazao otestisje na hateveju nego opet išo u banku i kod onih jezivih jadnih bilježnika...

Pa i dalje vozim Klitu i ugodno ostanem iznenađen kad me nepoznati dobri ljudi pitaju jel bi ja testiro njihov auto.

Pa mi dalo Seat Bocanegru.

Dvaput.

Prvi put bi osto u njihovom dvorištu da mi neki čiko nije reko da je to automatik i da mjenjač mora bit u P, a noga na kočnici da bi se tek onda ključom upalilo.

Kam z levom nogom, isusati, kam zdesnom rukom koja slalno dirka palicuuu!?

Vozim u krug po gorici i znojim se.

A onda dolazim na ravno.

Ijao...

180 konja plus jedan za volanom.

Noga na gasu, micek sam reagira, brzine se mijenjaju ko da prelaziš stepenice.
Autići s desne strane kao da stoje, zvuk zločest i prokleto rajcav.

Pa ja letim!

Kroz mozak mi ide slika, neiživljeni detalj iz rokerskih dana kad smo pijuckali bambus u parku i gledali kako tipovi s brzim autima staju pred bestovima, a blajhate koke ulaze unutra i bivaju vraćene za cca pol sata-sat...

Pa da i ja jednom parkiram pred tamo nekim pašom ili bludnicom, otvorim prozor, priđem prvoj plavuši i pozovem je na vožnju, lajnu i kompliranih prvih 12 albuma Mitra Mirića i veliko finale.
Ali kako bi dobijam instant ječmenac od cajki, drogu ne konzumiram a od plavuša zazirem, tako sam proveo divnih pet dana s Bocanegrom u društvu s “Onim koji se zaljubio u našeg novog Crvenka”

“Kak se otvara?”




“Skužio sam!”




Kako mi ne pada ni na kraj pameti da jurcam s 18 kila jedine djetetine na stražnjem sjedalu, tako smo uživali samo na brzinama do stotke, ali je mališi i to bilo divno (da samo mališi... pih), pa je stalno urlao – “Tata, pa idemo kao raketa!!!”




Kužiš buraz!




Hvala Ani na držaču pojasa s Jankom Strižićem!!!




Zgodno je voziti te jurilice.

Curke su se stvarno okretale, al zanimljivo je da se za Crvenkom popalilo barem desetak tipova, čije sam pakosne poglede šapom i kakom skupljao na svakom semaforu.

A baš je nekak cukreni, ufff...




Da si budem još više hoch, nabavio sam i Garmin Nuvi pa mi je simpatična iako neodgojena teta nevidjelica (ja je nešto pitam, a ona ništa) savjetovala di da idem.

Koji zakon.




Otkako smo bili prisiljeni s Čunjašem tražit hotel po Pragu u jedan ujutro, i otkad je Sin samo ukuco riječi hotel i Prag u Garmina, stvarčica mi je prirasla srcu.

Još kad bi smio priznat kako i nisam neki bog orijentacije...

Iako smo išli na orijentacijsku trku u organizaciji Vihora i bili sjajni…




Dobro, stigli smo na cilj.

Divna stvarčica.

Najbolje mi je kad namjerno fulaš cestu i onda teta-glasić bez imalo ljutnje kaže “Preusmjeravam”.

Ko neka draga domaćica, kul...

Pa si razmišljam to o automaticima i ovim našim europljanima klasičnim s brzinama.
Ima to i prednosti i mana.

Mislio sam da su automatici auti za žene a onda me DMJ ispravio da su za Amere.

I sve mi se čini da bi mogao bit Amer, jer mi se sviđa automatizam, barem dok idem nekam van grada, ono, opustiš se nekak.

Ali kako je Matko stručniji od mene, evo i njegove vizije...

“U usporedbi s drugim nabrijanim sportskim autima te klase (renault clio sport itd.) Seat Bocanegra s početnom cijenom od 19,000 eura čini se kao najpristupačniji
Ono što ga izdvaja od konkurencije je DSG poluautomatski (7 stupnjeva) mjenjač, koji u sportskom modu reagira iznimno dobro, te čak 180 KS na autu "teškom" nešto više od 1100 kg.

Ljudi na ulici se za Bocanegrom pri našoj vožniji nisu previše okretali. Dok god ne bi iz treće brzine (u sportskom načinu vožnje) stisnuli minus na stražnjem dijelu volana, i tako ubacili u drugu brzinu, okinuli gas, čime bi se čuo nevjerojatan međugas, a zatim još brutalnije režanje motora uz škripu guma.

Na Sljemenu, driftanje u 180 stupanjskim zavojima ide bez ikakvih problema, jer je Bocangra lagana i kratka.

Bocanegra nije za svaki dan. Bocanegra čeka onaj dan kad je cesta prazna.”

Ponovilo se...

Za nagradu, čekala nas je teta Zdenkina torta od naranče.




Koji hepiend!!!

Nego, će neko kupit Klia iz 2003.

Ko nov, dolazi u paketu s mrvicama od slanca...

I naravno, svi na kiosk po novi Playboy u kojem ima moj intervju s najbržim jezikom Hrvatske!!! Danči rules!

ponedjeljak, 07.12.2009.

Čačinci '09, iliti, kako je kulen sreo seku...

Pokaži miiii, gdje kulen ljubi sekuuu...




--------------------

Nego, jel ima neko da bi sad u petak oko 5-6 išao za Split na koncert Živog blata pa da se uvalim, pa da negdje smjestim kosti ili pičimo odma nazad?

Častim ćevapima na Bačama!

Nemrem si oprostit što ne vidjeh riječki koncerttt...

-----------------------------

Dakle, eto barba Ribe i na drugom kolinju u životu.

Zakasnio sam na samu egzekuciju jer sam tog jutra trebao s Udrugom Ljubitelja Tripica (živijo Jereee!) ići na prijem kod Predsjednika, al nas je predsjednik Rvacke otkanto pa sam polako po kišurini došo u Čačince u podne.

A tamo, raj, stara ekipa na licu mjesta - proširena obitelj Knežević sa komšijama, mesa ko na Galipolju, atmosfera bogom dana.

Rakijica, uštipak, gemišt i onda - kaca s mesom drito pred mene, kaže Bobika – «Ovo je tvoj prvi kulen, stavi si soli, papra i paprike kolko misliš da je najbolje.»

Lako je reć.

Sipam ja to, reko, valjda je ok, kad kaže Bobika «Ajd probaj!»

«Šta da probam?»
«Pa smjesu!»
«Pa još je živa!!!»

Upucan s desetak pogleda koji mi odlučuju o sudbini jesam li čovjek ili ne,



(joj ti finoguzi Purgeri...)

te brzinom i odlučnošću kako kod prvog korištenja Factu masti, stavljam prst u netom priklano zgnječito meso i lickam drhtavi prstić.

Ko tatarski, al življe, kažem da je taman i stavljam u red za punjenje u crevca, dok mi želudac kaže «O, ne...» dok Bobika senior kuša prstom smjesu za krvavice.




Gemišt, pa gemišt, pa gemišt, pa...

Fino, ukusno vino, bogato, osjetiš još puno voća, kao da grizeš bobu koja je stvarno s grozda došla, a ne iz podzemnog bazena u Singapuru.

Noja, sorta domaća čačinačka, idealna za bambus, kasnije provjereno.

I krene to tak, reko, sad ću se najest masnoće za tri tjedna, mogu pijuckat bez ručne.

Pa pakiranje MPK (moj prvi kulen)


,

divljenje brašnaricama (zaboravih šta su, al ko da nisu odavde...)




i vješanje kobasa, one s bijelim vezicama su moje, uskoro stiže dostava!!!




Slijedi ručak, tri sarme, kobasa, krmića dva i barem pet krvavica.

Sve sam ih nadždro, mislim da su još dva pajceka sredili dok sam ja jeo i jeo i jeo...

Najbolja krvavica u životu, stavljaju valjda jedno zrno ječma po kili krvi - braćo vampiri, serem vam na poso, ovo je zakon!

Lagano načeti pičimo u Slatinu na košarkašku utakmicu Mladisti iz Čačinaca i Vinkovaca.

Mladost nemre igrat u svojoj dvorani jer je školska i9 mala i stara i tricu pucaš s jedne noge, okomito na os i da se odbije od krova.

Pa sam prvi put bio u Slatini.

Desetak navijača, čačinačkih Alkosa, desetak boca noje koje se polušvercano nose u dvoranu (a još desetak ostavlja na ulazu kao maskiranje), još desetak ljudi u publici i onda dernek.




Navijanje, urlanje, skakanje, galama.

Na poluvremenu svi na cugicu pred dvoranu, i trener i igrači, smijanje, podsjećanje na prošle godine, kašnjenje na nastavak i rasturačina Mladosti i sretni Alkosi.

Povratak u Čačince i lagani blackout u kojem oduševljavam Bobikinu punicu, ometamo probu najjačih čačinaških pankera Podrumove družine



(dalo mi da pjevam Porno star od Đubriva, fala im!),

ločemo satima u bircu kojem zaboravih ime, upoznajem playmakera i njegove obje cure, drkuljim po džuboksu, ne plaćam rundu (plaćam dvije drugi put, stidim se), davim zgodne žene za drugim stolom, prolijevam noju po Olympus mjuiju i onda to ližem jer se hvalim da je nepoderiv, dolaze tamburaši, pjevam Tonija Kokainskog (nikad naću sprat ljagu), i urlam s Bobikom, Kecom,




Lujzom, Zokijem i rajom do dugo u noć...

I vraćamo se nekako i kaže Bobika Zokiju «Oćemo mu sad pokazat?»

«Nemoj Bobika, mrak je, neće se vidit.»

Uglavnom, odveli oni mene negdje u blato, iza glavne ceste, reko, sad će i mene klat, tako mi treba kad serem za probavanje svježog kulena, kad tamo, neki hangar, ogroman, u gradnji, sve žice i cigle okolo...

«Vidi, uspjeli smo...» kaže Bobika a ja gledam u tih pedeset sa četrdeset metara sablasne mračne građevine.

«Dobili smo dvoranu. Još malo pa je gotova...»

Slijede postalkoholne sarme i kokakolica prije spavanja i svijest da je običan čovjek iz naroda zahvaljujući svojoj upornosti uspio pokrenuti gradnju sportske dvorane u svom mjestu.

Dopisi, molbe, priča, pisma i Alkosi uspjeli.

Da nisam bio pijan, rasplako bi se...

Spakiralo mi plodove tora, pozdravismo se, a ja i mamurluk preko Papuka u Krauthakera.

Moja divna vodičićica/domaćica Ana sredila degustiranje uz obilazak podruma, ali – ne ide vinčeko u ribu pa mijenjam boje.

Kaže gazda, «Jeste vi to sinoć bili malo zločesti?»

«Jesam, nanojio sam se noje...»

«Noja? Pa šta nije ona zabranjena? Mislim da se ona više ne smije proizvodit, kao ni izabela ni direktor zbog metanola?»

Pa sam shvatio zakaj sam bio kilav do četvrtka i ne uživao u Velikoj i njenim ljepotama.

I naravno da me je Ana odvela na jedinu planinu u okolici, koja je divna za čovjeka, ali visoka za mamurluk.




Prekrasan taj Jankovac kojeg sam stalno zvao Jelenovac, ako vas put nanese...







Uglavnom, vikend i pol.

----------------------------------------------------------

A sad najavica Superhiksa u srijedu u KSET-u, em što su najpopularniji makedonski ska-punk bend, em što je pjevač zgodan (reklo mi) em što se zovu po Ezekijelu Bluffu!!!
Srijeda, 21.00, vidimo se!

četvrtak, 03.12.2009.

Gigi R.I.P.

Davne devedeset i neke, naš servilni zborovođa je došao na probu, nasmiješio se i rekao:
„Imam sjajnu vijest, pjevat ćemo Carminu sa Šutejom!“
Još sam bio sasvim mlad član zbora IGK ali sam svejedno vikao, pljeskao i toptao nogama, prateći sve ostale koji su odmah počeli prepričavati svoje anegdote od prijašnjih druženja sa The Maestrom.
A imali su ih svaki bar po dvije.
Različite.

Čuo sam ja i prije za njega da je maca, ali bilo mi je sumnjivo da su baš svi toliko oduševiti.
Svjetska faca, šarmer, ženskar, legenda, cigara i viski...
Sve najbolje, playboy u punom smislu riječi.

Tada sam bio roker duge rijetke kose pred kraj faksa, zaposlen preko student servisa u noćnoj smjeni u Ledu, bijah zaljubljen ko pčela u tulipan u prekrasnu djevojku, i općenito sam bio dosta daleko od ovoga što sam danas, osim što sam uvijek bio bundžijsko cinično govno opsjednuto sportom.

I obožavao sam zbor jer se putovalo i pjevalo i pilo i tulumarilo.
A i nekak si ponosan kad upoznaš veličine poput Horvata, Lajovica, onog Izraelca, hrpe pjevača, filharmoničara...

Ali kad se spomenuo Šutej - to je bio delirij.

I konačno dođe ta prva proba s njim.
Uleti nabijeni lik s brčićima, svi utihnuli, muhe zatomljuju prdac...

Brko nervozno gleda lijevo-desno i zaurla:
„Šta je ovo? Kakav je ovo način!?“

Naš zborovođa se sav stiso, sterili od straha i pita
„U, u čemu je problem Maestro?“

„Pa zašto u prvom redu sjede frajeri a ne žene, i zašto žene nisu u suknjama!? Odbijam ovako radit, aaahahahaha!“
Od nevjerice u sekundi nastaje prasak smijeha, rekoh, ovaj je lud, trenutno me kupio.

Čovjek nas je u par proba vrhunski isprepuco.
Zdrilao da „Semper crescis“ pjevamo šaptom, dodao još dvije-tri inovacije, a zbog šarmerskog je pristupa, zezancije pomiješane s radom i psihofizičkog unošenja cijelog sebe u svaku probu, vjerojatno bio najbolji dirigenat s kojim sam radio u svojoj kratkoj i lošoj osmogodišnjoj amaterskopjevačkoj karijeri.

Nakon jedne probe išao sam s curom (u suknji, naime, sve su zborašice tijekom tih par dana šutejevanja masovno nosile minice) na pivu u Društvo slijepih, birc moje mladosti i stalno okupljalište škvadre.
Opskurno mjesto gdje smo dugi niz godina imali simbiozu sa slijepim ljudima a oni nam nisu pravili probleme što kod njih pijemo pivkana bez marže po 3-6 kuna.

I stojimo mi tako na tramvajskoj stanici, ljeto, toplo, ona u minjaku, ja u kratkim hlačama, odozada zgledamo ko dugokose švedske blizanke s tim da ja imam bolje noge.

Kad, iza nas nešto zatrubi i čuje se poznati glas: „Komadi, ajmo na cugu, ja častim!“
Okrenemo se, a tamo Điđi glavom i brkovima u ogromnom Mercedesu, ali s čudnim izrazom lica jer je umjesto Pernille ili Grete vidio Ribu s bradom.
Ja to naravno nisam skužio tada nego kasnije, pa blesav ko inače reko: „Super, idemo u Slijepce!“
I sad taj čovjek koji je vidio Skale, Bečove, Sevilje i Amerike na to kaže – «OK, dogovoreno, upadajte u Mečku, imam diplomatske rege, dršte se, ne mogu nam ništaaaa!!!»

Trebali ste vidit face Smileta, Pere, Dinka i ekipe kad je Šutej fakat ušao u našu malu, opskurnu i slabo osvijetljenu, ali dragu i jedinu Meku...
A Điđi, kojeg su u Italiji prozvali Gigi jer niko nije mogao izgovorit Vjekoslav, tiho rekao: „Jebote, ovog nema ni u Rusiji...“

I pričao dva sata o komadima, posebno "onoj violončelistici", putovanjima, kako je kupio brod i išao po njega u Ameriku i kako su se vraćali se skupa s tankerom po valovima od deset metara...
Ukratko, oduševilo nas je kako mu se nije bilo uopće problem spustit na nivo tu nekih normalnih svakodnevnih ljudi, bez obzira što će sutra, kajaznam, igrat domino s Carerasom...

Pjevao sam pod njim još u Splitu, Međugorju, Portugalu, snimio i CD - Hrvatsku misu.
Zbog njega zaradio i mržnju od strane nekih ljiga i šefova iz zbora jer sam ispred sve raje žicao da nas pusti da se odemo kupat na Brač umjesto jutarnje probe u Splitu.
I pustio nas je.

I ispao potpuni džentlmen kad je u Estorilu zvao par curki na večeru a došlo nas deset i kad je na kraju pitao jesmo li se više obždrali jastoga, a ja reko da bi mogli još koju kunjkicu od predjela naručit.
I naručio je.
Legenda.

Điđi mi je vrlo brzo nakon toga bez ikakve frke maznuo onu istu divnu curu, koja je od tog dana stalno nosila suknje i više mi nije bila divna, a ja sam s punih 27 godina shvatio da sam u biti plačljivi egotrip koji više truda posvećuje na posjedovanje žena a ne na uljepšavanje njihovih života.

I da treba ić dalje.

Ali jednu njenu rečenicu ću pamtiti cijeli život.
I njegovu.

I ode lafčina.
Rijetki primjer svjetskog glasa koji je proslavio Hrvatsku a da nije sportaš.
Mnogi su ga još za života optuživali da je šarlatan i da je sve ostvario na blef, u rangu Ćire i Line, ali iza njega su stajali rezultati i slava.
I uvijek će stajati.

A ja sam te devedeset i sedme-osme zbog ljubomore srao po njemu i sad me je malo stid.
Ali da mi nije preoteo curu nego neku koja je sjedila kraj nje, ne bih imao puno drukčije mišljenje o njemu, ono, rodiš se ko fajter, sagorjevaš više kalorija dnevno od čete rudara i onda je nekako logično da se samo odjednom naglo zgasiš.

Kao pokojni Tomić koji je stvorio Klik i našao tu mrvu talenta u meni.
Koji je, nažalost, vrlo slično završio.
I kojem nikad nisam zahvalio za to što je napravio za mene.

I zato, pokoj vječni, idem danas u miru pročitat treći broj Klika i poslušat Papandopula.
Adio Majstori...

utorak, 01.12.2009.

Kupanje u Čatežu, leptiri, mobiteli...

Za neke sam stvari naprosto Gandiozan, a za neke nevjerojatno škrt i sebičan.

Na primjer – obleka.

Majice su mi pivske, sponzorske, jakna Chivasova (još od snow golfa), traperice kupujem kad su sniženja robe s greškom ili eventualno u haundemu kad prođe sezona.

Ali najgori sam s cipelama.

Nekako sam ostao u osamdesetima kad se nije imalo, nego se nosilo jedan par dok se ne bi raspao – jedne tene, jedne šuze.

Naravno da je uvijek neko ostao igrat nogač nakon škole kad bi imao baš cipele, ali na tome se proslavio barba Murphy.

Pa sam jedne godine po kazni moro nosit Mungosice, nepoderive, kamene.

Mislim da su Rusi od istog materijala tenkove radili.


Još jedan od komplekasa kojim se ponosim je nedostatak tri centimetra.

Naime, smatram da je 187 cm taman fina visina.

A Artice ti daju bar jedan.

I skupe su ko šafran, al su mi nekak, ono, ne znam, kad ti nešto baš paše.

Al im se đon raspadne nakon godine i jedan dan ko i svemu čemu garancija traje jednu godinu.


Pa bi si trebo kupit nove, a ne da mi se i nema lijepih ove godine, a i obećo sam Junioru Čatež pa smo išli na bazen s tetom Cilijom.

Čatež je seoce preko granice sa Slovenijom u koje smo za Juge išli onak, iz fore, doduše rijetko, ali češće nego na klopu u Mokrice ili Kalin u Brežice.

Dvaput.


U Mokricama su ranih osamdesetih imali najbolju juhu u povijesti, u Kalinu pomfrit.

A u Čatežu se u međuvremenu sagradilo svakojakih čuda, ponajviše namijenjenih klincima.

Svaka čast Tuhelju, obožavam i tam otić, ali ovi su stvarno otišli korak dalje.


I s cijenom, pa malo boli tih 15 eura po lubanji, ali stvarno imaš hrpetinu stvari za igranje.








A kad ti Mališa uputi ovo,




zaboravljaš na valute...


po obožavanju, ispred špilje s blagom i gusarskog brodića, za nokat je ipak – pećina s gejzirom.




Kako mu samo ime govori, unutra nema pedera (gej – ziro), nego samo mrak, akustika i deset minuta svakog sata mjehurići s dna.

Odvala.




Moram priznat kako sam se ponosno falusio s novim Olympus Mjuijem otpornim na padove i vodootpornim do deset metara, pa sam glumio sijevanje grmljavine u pećini, što je svima bilo supač!




Dobro, ne baš svima...




Definitivno ne svima...

Ali smo onda, nakon malo odmora (dete-plutača!)




uz pjesmu (Oooo volim te bazenkooo!),




i još malo smijanja (dobro, rasplako se kad sam mu reko da je još premali za surfanje na umjetnim valovima),




došli do finala i krkavele do druge, ponekad prijateljske države.




I bil sam si sretan...




I ponosat!



I život je nekad tako lijep i nisi svjestan kako može bit lijep...

Pa vas u to ime ovom prilikom zovem na otvaranje humanitarne prodajne izložbe „Leptiri za leptire“




autorice: Ariana Meleš-Miljević (fotografije) i Andreja Šćuric (umjetnički nakit)
otvorenje: 3.12.2009. u 19 h
trajanje: 3. – 12.12.2009.
mjesto: Cro Art Photo Club, Gajeva 25, Zagreb
cilj: Sav prihod od prodaje namijenjen je djeci leptirima (udruga Debra) za nabavku pribora za njegu rana

svoje drage kolegice blogerice.
Pa napravite dobro djelo!

Jer ću i ja uskoro – kreće nagradna igra za Nokiju N900!!!




Da, tu!
Spremite se!!!


Ljubi vas Riba!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com

I've been to 601 cities in 56 countries

Africa

Egypt: Al Ghardaqah

Egypt: Al Jizah

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Uqsur

Egypt: Aswan

Egypt: Asyut

Egypt: Cairo

Egypt: Idfu

Egypt: Kawm Umbu

Tunisia: Al Metlaoui

Tunisia: Gabes

Tunisia: Hammamet

Tunisia: Kairouan

Tunisia: Monastir

Tunisia: Sfax

Tunisia: Sidi Bou Ali

Tunisia: Sidi Bouzid

Tunisia: Sousse

Tunisia: Tozeur

Tunisia: Tunis

Asia

Armenia: Alaverdi

Armenia: Erebuni

Armenia: Ijevan

Armenia: K'uch'ak

Armenia: Noyemberyan

Armenia: Sevan

Armenia: Yerevan

Azerbaijan: Baki

Azerbaijan: Kurdcu

Azerbaijan: Puta

Azerbaijan: Qobustan

China: Beijing

China: Changping

China: Qingdao

Georgia: Sadakhlo

Georgia: T'bilisi

Japan: Fushimi

Japan: Ichinomiya

Japan: Kyoto

Japan: Nagasaki

Japan: Narita

Japan: Niigata

Japan: Tokyo

Japan: Yokohama

Malaysia: Kampong Tengah

Malaysia: Kuala Lumpur

Malaysia: Seri Kembangan

South Korea: Incheon

South Korea: Pusan

South Korea: Seoul

Turkey: Istanbul

Europe

Albania: Durres

Albania: Hani Hotit

Albania: Muriqan

Albania: Shkoder

Albania: Tirana

Andorra: Andorra la Vella

Austria: Graz

Austria: Salzburg

Austria: Vienna

Austria: Villach

Belgium: Brussels

Bosnia and Herzegovina: Banja Luka

Bosnia and Herzegovina: Bihac

Bosnia and Herzegovina: Bosanska Gradiska

Bosnia and Herzegovina: Foca

Bosnia and Herzegovina: Gorazde

Bosnia and Herzegovina: Hum

Bosnia and Herzegovina: Jahorina

Bosnia and Herzegovina: Jajce

Bosnia and Herzegovina: Livno

Bosnia and Herzegovina: Medugorje

Bosnia and Herzegovina: Mostar

Bosnia and Herzegovina: Prijedor

Bosnia and Herzegovina: Prnjavor

Bosnia and Herzegovina: Sarajevo

Bosnia and Herzegovina: Tomislavgrad

Bosnia and Herzegovina: Travnik

Bosnia and Herzegovina: Trebinje

Bosnia and Herzegovina: Tuzla

Bulgaria: Sofiya

Croatia: Bakar

Croatia: Bale

Croatia: Banjol

Croatia: Barbat na Rabu

Croatia: Baska

Croatia: Baska Voda

Croatia: Bedekovcina

Croatia: Beli

Croatia: Benkovac

Croatia: Betina

Croatia: Bijenik

Croatia: Bilje

Croatia: Biograd na Moru

Croatia: Bjelovar

Croatia: Blato

Croatia: Blato

Croatia: Bol

Croatia: Botinec

Croatia: Brdovec

Croatia: Brezovica

Croatia: Brijuni

Croatia: Brinje

Croatia: Brna

Croatia: Brsec

Croatia: Buje

Croatia: Buzin

Croatia: Cabar

Croatia: Cacinci

Croatia: Cakovec

Croatia: Cara

Croatia: Cavoglave

Croatia: Cavtat

Croatia: Cazma

Croatia: Cilipi

Croatia: Cres

Croatia: Crikvenica

Croatia: Crnomerec

Croatia: Culinec

Croatia: Dakovo

Croatia: Daruvar

Croatia: Delnice

Croatia: Donja Brela

Croatia: Donji Bukovec

Croatia: Donji Karin

Croatia: Donji Okucani

Croatia: Donji Prolozac

Croatia: Donji Zvecaj

Croatia: Drnis

Croatia: Dubovac

Croatia: Dubrava

Croatia: Dubrovnik

Croatia: Dugi Otok

Croatia: Dugo Selo

Croatia: Dugopolje

Croatia: Fazana

Croatia: Fuzine

Croatia: Generalski Stol

Croatia: Glina

Croatia: Gornja Stubica

Croatia: Gornje Vrapce

Croatia: Gornji Bukovec

Croatia: Gornji Grad

Croatia: Gospic

Croatia: Govedari

Croatia: Gracac

Croatia: Gracani

Croatia: Groznjan

Croatia: Gruz

Croatia: Hrelici

Croatia: Hrvatski Leskovac

Croatia: Hvar

Croatia: Icici

Croatia: Igrane

Croatia: Ika

Croatia: Ilok

Croatia: Imotski

Croatia: Ivan Dolac

Croatia: Ivanic-Grad

Croatia: Jablanac

Croatia: Jakusevec

Croatia: Jankomir

Croatia: Jelsa

Croatia: Jesenice

Croatia: Josipdol

Croatia: Juran-Dvor

Croatia: Jurandvor

Croatia: Kamanje

Croatia: Kampor

Croatia: Kampor

Croatia: Karlobag

Croatia: Karlovac

Croatia: Kastav

Croatia: Kastel Stari

Croatia: Kerestinec

Croatia: Klinca Sela

Croatia: Knezevi Vinogradi

Croatia: Knin

Croatia: Kolocep

Croatia: Komiza

Croatia: Koprivnica

Croatia: Korana

Croatia: Korcula

Croatia: Kostrena

Croatia: Kraj

Croatia: Kraljevec Sesvetski

Croatia: Krapinske Toplice

Croatia: Kremenje

Croatia: Krk

Croatia: Kuciste

Croatia: Kumrovec

Croatia: Kutina

Croatia: Kutjevo

Croatia: Labin

Croatia: Lapad

Croatia: Lazaret

Croatia: Lipovac

Croatia: Lokve

Croatia: Lopar

Croatia: Lovran

Croatia: Lubenice

Croatia: Lucko

Croatia: Ludbreg

Croatia: Luksic

Croatia: Lumbarda

Croatia: Makarska

Croatia: Maksimir

Croatia: Mali Losinj

Croatia: Malinska

Croatia: Marija Bistrica

Croatia: Markusevec

Croatia: Markusevecka Trnava

Croatia: Materada

Croatia: Matulji

Croatia: Medulin

Croatia: Medveja

Croatia: Merag

Croatia: Metkovic

Croatia: Mikulici

Croatia: Mlini

Croatia: Momjan

Croatia: Moscenice

Croatia: Moscenicka Draga

Croatia: Mundanije

Croatia: Mursko Sredisce

Croatia: Murter

Croatia: Murvica

Croatia: Nasice

Croatia: Nin

Croatia: Nin

Croatia: Njivice

Croatia: Nova Gradiska

Croatia: Novalja

Croatia: Novi Zagreb

Croatia: Novigrad

Croatia: Novigrad Podravski

Croatia: Obrez Stupnicki

Croatia: Obrovac

Croatia: Ogulin

Croatia: Okic

Croatia: Okucani

Croatia: Omis

Croatia: Omisalj

Croatia: Opatija

Croatia: Opatija

Croatia: Oprtalj

Croatia: Opuzen

Croatia: Orahovica

Croatia: Orebic

Croatia: Oroslavje

Croatia: Osijek

Croatia: Otocac

Croatia: Otoci Brijuni

Croatia: Otocic Mali Prznjak

Croatia: Otocic Osjak

Croatia: Otocic Veli Prznjak

Croatia: Otocic Veliki Brijun

Croatia: Otok Bisevo

Croatia: Otok Brac

Croatia: Otok Ciovo

Croatia: Otok Hvar

Croatia: Otok Kornat

Croatia: Otok Lastovo

Croatia: Otok Lokrum

Croatia: Otok Lopud

Croatia: Otok Mljet

Croatia: Otok Murter

Croatia: Otok Pag

Croatia: Otok Prvic

Croatia: Otok Rab

Croatia: Otok Sipan

Croatia: Otok Vis

Croatia: Ozalj

Croatia: Pag

Croatia: Pakleni Otoci

Croatia: Pakostane

Croatia: Pazin

Croatia: Peroj

Croatia: Petrinja

Croatia: Pile

Croatia: Pisarovina

Croatia: Plaski

Croatia: Pleso

Croatia: Plitvica

Croatia: Ploce

Croatia: Podgora

Croatia: Podstrana

Croatia: Polace

Croatia: Porec

Croatia: Porozina

Croatia: Potirna

Croatia: Pozega

Croatia: Prapratna

Croatia: Preko

Croatia: Prelog

Croatia: Prepustovec

Croatia: Prevlaka

Croatia: Pridraga

Croatia: Prigorje Brdovecko

Croatia: Prigradica

Croatia: Primosten

Croatia: Prvic Sepurine

Croatia: Pula

Croatia: Punat

Croatia: Pupnat

Croatia: Pupnatska Luka

Croatia: Rab

Croatia: Rabac

Croatia: Racisce

Croatia: Rakitje

Croatia: Rakov Potok

Croatia: Razanac

Croatia: Razanj

Croatia: Remete

Croatia: Remetinec

Croatia: Rijeka

Croatia: Rogoznica

Croatia: Rovinj

Croatia: Rtina

Croatia: Rude

Croatia: Rugvica

Croatia: Saborsko

Croatia: Samobor

Croatia: Scitarjevo

Croatia: Sela Sesvetska

Croatia: Selce

Croatia: Senj

Croatia: Sestine

Croatia: Sesvete

Croatia: Sibenik

Croatia: Silo

Croatia: Sinj

Croatia: Sisak

Croatia: Skrad

Croatia: Skradin

Croatia: Slatina

Croatia: Slavonski Brod

Croatia: Slunj

Croatia: Smokvica

Croatia: Spansko

Croatia: Split

Croatia: Srebreno

Croatia: Stara Baska

Croatia: Stara Gradiska

Croatia: Starigrad

Croatia: Starigrad

Croatia: Stenjevec

Croatia: Stobrec

Croatia: Stosici

Croatia: Suhopolje

Croatia: Sukosan

Croatia: Supetar

Croatia: Supetarska Draga

Croatia: Susak

Croatia: Sveta Klara

Croatia: Sveta Nedelja

Croatia: Sveti Ivan Zelina

Croatia: Sveti Kriz

Croatia: Sveti Martin na Muri

Croatia: Titova Korenica

Croatia: Tkon

Croatia: Topusko

Croatia: Trakoscan

Croatia: Tribanj-Kruscica

Croatia: Tribunj

Croatia: Trilj

Croatia: Trogir

Croatia: Trpanj

Croatia: Trsat

Croatia: Trstenik

Croatia: Tucepi

Croatia: Tuhelj

Croatia: Ubli

Croatia: Umag

Croatia: Varazdin

Croatia: Vela Luka

Croatia: Velika

Croatia: Velika Gorica

Croatia: Velika Mlaka

Croatia: Viganj

Croatia: Vinkovci

Croatia: Vis

Croatia: Visnjan

Croatia: Vodice

Croatia: Vodnjan

Croatia: Volosko

Croatia: Vrapce

Croatia: Vrbovec

Croatia: Vrbovsko

Croatia: Vrsar

Croatia: Vrsi

Croatia: Vukomerec

Croatia: Vukovar

Croatia: Zabok

Croatia: Zacretje

Croatia: Zadar

Croatia: Zagreb

Croatia: Zagvozd

Croatia: Zapresic

Croatia: Zitnjak

Croatia: Zlarin

Croatia: Zminj

Croatia: Zrnovo

Croatia: Zumberak

Croatia: Zuta Lokva

Cyprus: Famagusta

Cyprus: Kyrenia

Cyprus: Larnaka

Cyprus: Nicosia

Cyprus: Trikomo

Czech Republic: Prague

Czech Republic: Znojmo

Denmark: Copenhagen

Estonia: Tallinn

Finland: Helsinki

France: Aix-en-Provence

France: Biarritz

France: Cannes

France: Lyon

France: Marseille

France: Mulhouse

France: Nice

France: Paris

France: Perpignan

France: Strasbourg

France: Taize

Germany: Frankfurt am Main

Germany: Freiburg im Breisgau

Germany: Munich

Germany: Nurnberg

Germany: Stuttgart

Germany: Weil am Rhein

Gibraltar: Gibraltar

Greece: Athens

Greece: Larisa

Greece: Mikinai

Greece: Patrai

Greece: Thessaloniki

Holy See (Vatican City): Vatican City

Hungary: Balatonlelle

Hungary: Budaors

Hungary: Budapest

Hungary: Nagykanizsa

Iceland: Akurey

Iceland: Borgarnes

Iceland: Geysir

Iceland: Hellissandur

Iceland: Ingjaldsholl

Iceland: Keflavik

Iceland: Lagafell

Iceland: Olafsvik

Iceland: Raudhamelur

Iceland: Reykjavik

Iceland: Selfoss

Iceland: Stadhastadhur

Iceland: Thingvellir

Ireland: Dublin

Italy: Aurisina

Italy: Basovizza

Italy: Duino

Italy: Genova

Italy: Gorizia

Italy: Milano

Italy: Miramare

Italy: Monfalcone

Italy: Prosecco

Italy: Rimini

Italy: Rome

Italy: Sistiana

Italy: Tarvisio

Italy: Treviso

Italy: Trieste

Italy: Udine

Italy: Venice

Italy: Verona

Italy: Villa Opicina

Kosovo: Pristina

Kosovo: Urosevac

Latvia: Riga

Liechtenstein: Vaduz

Lithuania: Vilnius

Luxembourg: Luxembourg

Macedonia, Republic of: Bitola

Macedonia, Republic of: Han

Macedonia, Republic of: Kumanovo

Macedonia, Republic of: Skopje

Monaco: Monte-Carlo

Montenegro: Bar

Montenegro: Becici

Montenegro: Bijela

Montenegro: Budva

Montenegro: Cetinje

Montenegro: Gornje Krusevo

Montenegro: Herceg-Novi

Montenegro: Niksic

Montenegro: Njegusi

Montenegro: Perast

Montenegro: Pluzine

Montenegro: Podgorica

Montenegro: Rijeka Crnojevica

Montenegro: Risan

Montenegro: Sukobin

Montenegro: Sveti Stefan

Montenegro: Tivat

Montenegro: Ulcinj

Montenegro: Virpazar

Netherlands: Amsterdam

Netherlands: Rotterdam

Norway: Oslo

Poland: Bialystok

Poland: Warsaw

Portugal: Cascais

Portugal: Estoril

Portugal: Faro

Portugal: Fatima

Portugal: Leiria

Portugal: Lisboa

Portugal: Nazare

Portugal: Seixal

Romania: Bucharest

Russia: Moscow

Russia: Saint Petersburg

San Marino: San Marino

Serbia: Beograd

Serbia: Bunisevce

Serbia: Novi Beograd

Serbia: Novi Sad

Serbia: Petrovaradin

Serbia: Sremska Raca

Serbia: Temerin

Serbia: Vranje

Serbia: Zemun

Slovakia: Bratislava

Slovakia: Kosice

Slovenia: Ankaran

Slovenia: Bled

Slovenia: Bohinjska Bistrica

Slovenia: Celje

Slovenia: Divaca

Slovenia: Grosuplje

Slovenia: Ig

Slovenia: Izola

Slovenia: Jesenice

Slovenia: Koper

Slovenia: Kranj

Slovenia: Kranjska Gora

Slovenia: Krska Vas

Slovenia: Krsko

Slovenia: Lasko

Slovenia: Lesce

Slovenia: Ljubljana

Slovenia: Maribor

Slovenia: Murska Sobota

Slovenia: Nova Gorica

Slovenia: Novo Mesto

Slovenia: Piran

Slovenia: Portoroz

Slovenia: Postojna

Slovenia: Ptuj

Slovenia: Ratece

Slovenia: Tamar

Slovenia: Trzic

Slovenia: Velenje

Spain: Algeciras

Spain: Barcelona

Spain: Caceres

Spain: Cadiz

Spain: Lloret de Mar

Spain: Madrid

Spain: Sevilla

Spain: Toledo

Sweden: Stockholm

Switzerland: Basel

Ukraine: Kyyiv

Ukraine: L'viv

United Kingdom: Belfast

United Kingdom: Caerdydd

United Kingdom: City of London

United Kingdom: City of Westminster

United Kingdom: Dumbarton

United Kingdom: Edinburgh

United Kingdom: Keith

United Kingdom: London

United Kingdom: Luton

United Kingdom: Stansted

North America

Canada: Mississauga

Canada: Niagara Falls

Canada: Toronto

United States: Cleveland

United States: Jersey City

United States: New York

United States: Washington

Oceania

Australia: Bairnsdale

Australia: Fremantle

Australia: Geelong

Australia: Manly

Australia: Melbourne

Australia: Merrimbula

Australia: Perth

Australia: Sydney

Australia: Ulladulla

Australia: Warnbro

 Get your own widget

GeckoGo 

online
Online Casino Reviews









View My Stats



Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska

Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin

Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!

BUDI ZDRAV!