Negdje osamdesetih dok je na televiziji bilo samo dva programa, a satelitske su veze na Korčuli bile bajne kao danas u Ruandi, igralo se finale svjetskog prvenstva u vaterpolu
Bio sam mali razmaženi debeli kikić kojem ne bi palo na pamet nešto trenirat, ali bi umro za prijenos
Tako sam na didinu žalost saznao na dnevniku da se tu večer igra to finale između nas i Italije
Dida je imao tik na sve što je imalo veze s fašizmom a i išao je spavat s kokošima (ne doslovno - kokoši su nam spavale i po danu) pa mu se nije dalo sa mnom barkom u Velu Luku, a pješačenje, kasnije inače nezaobilazna stavka kojoj uvelike dugujem izdužene, kao od kamena satkane noge (sat vremena hoda), nije se poklapala s horoskopom moje bake, koja je prepizdila ako bi se slučajno maknuo iz područja do kojeg dopire njen glas
Tako sam očajan lutao Gradinom i slušao ima li kakve buke iz kuća u kojima gori svjetlo
I, kako sreća prati uporne - kod teta Marije i Franice se čulo najavljivanje ekipa
Nije da sam ih znao, dvije bakice preko 70 kojima bi se javio kad bi prolazile pokraj kuće, ali kako sam ja bio pristojan, bile su i one
I uvijek bi se sočno smijale pa su mi nekako bile drage
Ali opet, nikad nisam bio kod njih
I pokucam tako, prvi put u životu na njihovom trijemu, strah, neugoda, nelagoda...
Dobra večer, dobra večer, mali otkud ti, joooj, mi ne lovimo drugi program a tekma je, pa što nisi reko, sjedaj, oš kolača, kekasa, limunade...
Ja najsretniji na svijetu tek onda skontam da je telka veličine ručnog sata ponavljača iz Kyota i to daleko od boje
Nema veze, čuje se, nešto i nazire, ajmo naši!!!
Došlo je i par susjeda (ispostavilo se da bakice jedine u uvali imaju signal po jugu - po buri ga je imao i barba Zdravko), i počelo se fino veselit i navijat jer smo bili egal
Znam da današnjim generacijama zvuči čudno, ali tad sam svim srcem navijao za repku Juge u svakom sportu
Najjači je igrač u vaterpolu bio Igor Milanović koji je par sekundi prije kraja stotog produžetka primio loptu tri metra iskosa od gola
Živci su nam bili ko kičma od kolibrija, glasnice odavno otišle, bakice izvadile i one kekse koje su za karmine spremale...
Prijenos je vodio katastrofalan komentator crnogorskog studija Milorad Đurković
Tih je godina komentiranje sporta bilo raspoređeno po republikama
Makedonija i Slovenija su zbog jezika bile otpisane, ali bi tu i tamo zbog ravnoteže ulijetali i likovi poput Nedeljka Kovinjala, Bude Vukobrata uz domaći promašaj u vidu Anzulovića (pokoj mu duši) ili cijelog seta bahatih a polupismenih Beograđana od Pantića, preko Mihajlovskog do orlušina Nikite i Stojakovića
A Đurković je bio izgubljen u mjestu i vremenu
Unutar nedjeljnog popodneva je vodio petminutnu reportažu o talijanskoj ligi i jednom protiv strogih komunističkih pravila počeo izvještaj ovom rečenicim:
Hristos se rodi, Ćezena - Leće, jedan nula!
Uglavnom, komentatori su imali milion grešaka al su bar bili smiješni
Ne jadni ko Ćosić ili žalosni ko Ožmećš
I MIlanović klasično vaterpolski trza golmana koji je izvirio ko soko do koljena
Pet sekundi do kraja
Trza li ga trza a vrijeme curi
Profula li, ode sve u kurac - još dva produžetka
4, 3, 2, 1...
Đurković guta mikrofon, on lud, mi ludi, svi ludi...
I okine Igor Veliki i zabije ga u rašlje
Kako bi rekao Mihajlovski, pocepao je fudbalom vazduh na kiseonik i vodonik
Isuse, kako ga je zabio
Morali su poslije valjda i loptu i gol hitit od uganuća
Svi u bazenu, mi na nogama
Jugoslavija je prvak svijeta, urlao je kršni Milorad i rekao povijesnu rečenicu:
Bravo momci, bravo Supermeni!!!
Prođe otad 25 godina
Gledam jučer ono rasturanje Srba koji su nam uspješno pili vaterpolsku krv prošlo desetljeće i prosuzim od sreće
Evo vam na
To vam je zato jer su nas Slovenci tukli u Kranju zbog vas
Barakude, svaka čast, Rudiću, treba ti spomenik dić
Ajmo sutra te Ugare strgat!!!!!!!!
Mik je rođeni Melburnac međimurskih korijena, frend i ljudina
Živi tamo od rođenja i ima svoju sliku svijeta
I hoda sa Slavicom koju ste sigurno vidjeli ako pratite prvenstva u nogometu gdje ima Hravat - ona s crvenim kečkama
Evo prvog dijela njihovog izvještaja sa i oko tekme
Ne da mi se prevodit...
I arrived at the stadium/pool too late after work, so I missed out on a
ticket (it was a full house), but Slavica was inside and watched it!! Sorry
for not taking any photos inside. I wish you could have seen the serbs
outside (my flash was too weak to photograph them)....man they were ugly.
I will get her to write a story on it for your blog tonight.
About 15% of the crowd was Croatian, 75% Serbian and the rest mixed.
Slavica, her friend and another old Croatian man were the only Croatians
sitting in a big group of serbs! I will Slavica tell you what the atmosphere
was like, but from outside....it was LOUD!! She said most of the serbian
supporters around her were recent immigrants/refugees and not local
Australian-born serbs, of which I am sure were plenty as well. Australia has
received tens of thousands of serbs and Bosnian-muslim refugees after the
war. Croatian refugees from the early 1990's are small in number here in
Australia.
In Melbourne, and Australia in general, Croatians and serbs do not mix. They
do not marry each other, nor do they socialize together. They work together
and generally work well and professionally but most know that there is no
point mixing politics and work. I have worked with a few serbs over the
years and held good relationships with them at work, although we never
talked politics and the war, as we all knew there was no point trying to
share our opinions.
I was friendly to one serb in particular. He fled serbia just as the war
started so as do avoid being called up for service. He had two half-Croatian
cousins who were both high-ranking JNA officers who were murdered by the
serbs only because they were half-Croatian, so he has no love for the
serbian war-mongers and nationalists.
Slavica works with two serbian women who I have met on many occasions and
who are beautiful people. Both are also recent immigrants. One is from
Mostar and who's husband is Croatian. The other girl is from Beograd and
married a local Australian last year. We were invited
After the game Slavica was given a whole bunch of T-Shirts and Waterpolo
caps from the Croatian coach to hand out.
After the game there was a lot of tension outside the pool, but the police
were there in numbers (and horses). The was a few scuffles in the
surrounding streets as groups of supporters headed towards the city and
bumped into one another. A large group of serbian supporters were 'escorted'
by the police on horses all the way from the stadium towards the city with
the police helicopter buzzing overhead.
I spoke with a small group of young Croatians (6 males) about 2 hours after
the game and they said they were unlucky to bump into another large group of
serbs who attacked them. Despite a little bruising they were still in good
mood after the result in the pool.
And that is all for now.
Mik
Dubrovnik, ljeto 1997.
Zbor Ivan Goran Bregović gostuje na Dubrovačkim Ljetnim Igrama i pjeva Beethovenovu devetu
U sastavu zbora se uz 95% pristojnih, kulturnih i glazbeno obrazovanih mladih intelektualaca našao i poneki sluhist te zajebant koji bi svojim odudaranjem od savršene slike mladog Skojevca udarnika dodavao mrvicu, ponekad toliko potrebne životne radosti
Među njima je bilo i sedam-osam luđaka, danas priznatih i cijenjenih ljudi koji su tih dana, osim što su mogli, htjeli i znali fino popit, bili i spremni na svakakve pizdarije
I tako su trbuhom za gemištom, prije samog koncerta upoznali i slikali s Goranom Višnjićem
Jedan od nas je išao s njim u razred, a čovjek ničim izazvan povuko rundu Amstela u limenci i definitivno ponašao kao da je i dalje s Josom u razredu - bez preseravanja i dizanja nosa
Čak se i nasmijao na moju provokaciju jel mrknio Madonnu
Inače, žene, u prirodi je još zgodniji!!!
Tako smo izdani od strane gazde (nije sredio klopu i cugu nakon koncerta) naletili i na party na koji nisu bili pozvani – onaj gradonačelnikov za fine guze
I ranije je ista ekipa ulazila krišom na mjesta na kojima im objektivno nije bilo mjesto (EXPO Lisabon, lupanje Tuđmana po ruci, Mile okidaj... jesam vam pričao o tome?), a ovaj put smo se ušvercali zahvaljujući jednoj divnoj dubrovčanki i našem, nesvakidašnjem dres-kodu
Naime, bili smo obučeni u bijele šulje i crne hlače – identično kao i konobari na partiju
Tako se, kad smo ušli i shvatili koliko je gužvovito, Zvone i sjetio da bi mogli umjesto vina na čašice preć na vino na litre
Zaletio se do šanka s konobarima, malo zaklonio lice i rekao: "Daj par butelja da odnesem na drugi šank"
Tip je od gužve mislio da je jedan od njihovih i dao mu boce gdje stvar prelazi pod našu kontrolu
Jer je Zvone ostavio par boca na jedan stol na kojem je bila i velika torta povodom pedesete obljetnice Festivala
Kako su se boce gomilale, stavili smo ih pod stol
Ta, netom ismišljena igra s donošenjem boca nam se svidjela i krenula (svi smo se izredali), pa je nakon dvadesete butelje došlo do zanimljive situacije
Dakle, dva tipa u šuljicama, hlačama na crtu i pišmevrit kravatama stoje ispred stola s tortom na vrhu i 5-6 butelja ispod njega, a ispred njih stane mlada majka s djetetom
Majka upita jednog od dvojice zapričanih: “Oprostite gospodine, kad ćete početi rezati tortu?”
Ovi se u čudu pogledaju i jedan od njih provali: “Gospođo, tortu će načeti predsjednik države. Mi smo ovdje da je čuvamo”
“Pa kad će doći predsjednik?”
“Ne znam, mi smo samo čuvari”
"Ali dijete bi torte!"
"Žao mi je, neka jede sendviče"
Naravno da su ostale budale iz ekipe odmah prihvatile igru i bogami smo dobrih sat i pol na sve moguće načine dvojica po dvojica čuvali tortu od svih prisutnih
Kad bi nekog zbunili, rekli bi da se zajebajemo i da glumi s nama
Čak i najavili dolazak predsjednika u helikopteru, dok se nije sav bijesan pojavio umjetnički direktor i rekao da ko smo mi i da on nije postavio nikakve čuvare
Onda je Doktor rekao da smo mi specijalne postrojbe iz Banskih Dvora zadužene za čuvanje državne torte i pružio mu mobitel da razgovara s predsjednikom
Onda se maknuo
Vrag budalama nije dao mira pa su još grčevitije branili tortu svojim tijelima (ali uvijek dvoje po dvoje dok se ne bi neko upišo od smijeha pred oko 1000 uzvanika), sve dok direktor nije umočio prst u tortu i zaurlao: “Evo vam torte, jedem vam tortu. Jebala vas i torta i predsjednik”
A njegova supruga zabrinuto rekla: “Oime, nisam ga 40 godina čula da je opsova!”
Tu je sve puklo od smijeha jer je on jedini koji nije skužio zajebanciju (čak je i Siriščević držao stražu jedno vrijeme) pa smo se razbježali
S buteljama, naravno
Kasnije sam napravio gaf koji je svojstven samo meni
Prolazili smo Stradunom i vidjeli veliku gužvu
Probili smo se do centra gužve i skužili razlog - Višnjića kako pijucka nešto iz čaše, a oko njega stotine žena u pozi "slinim, curim, a klito mi bridi"
I skuži mene Višnjić i kaže: “Alo Riba”
A ja mu odvratim: “Alo Filipe!”
Shvatim da sam tog trena najpopularnijem Hrvatu i čovjeku u Dubrovniku, nakon što se on sjetio mog - profulao ime, i odvalim se smijat…
A mogli smo ružit…
Nije da nismo i bez njega
Sjećam se da sam ispao vagina u očima cimera Zelje jer sam u ta 4 dana spavao puna dva sata više od njega
On, naime ta četiri dana – nije spavao…
Prošlo je deset godina
Niko od nas više nije u zboru
Zbor se uštoglio
Uozbiljilo se i među nama, jedan je na telki, drugi u školi, treći u HT-u…
Jedan od te slavne sedmorke, od tih Čuvara Državne Torte o kojima je pisao i Dubrovački List (“Tko su tajanstveni Čuvari Državne Torte?”) bio je i on
Doktor
Bule
Mengele
Ili kako god smo ga zvali tih godina a i puno kasnije
Doktor je umro u ponedjeljak
Zbog tog dana u Dubrovniku kojem smo se smijali godinama, a i onih u Lisabonu, Grazu, tulumima u njegovom stanu, maskenbalima na Opatovini, danima kad mi je sredio da budemo pokusni kunići za teške i slatke studentske pare i još milijardu stvari koje ti dođu u mozak onda kad je prekasno, a ne onda kad prolaziš kraj njegove zgrade i IMAŠ vremena za kavu – Doktor će uvijek biti s nama
Prijatelju, vidimo se jednog dana gore na pivi
Moj je red
Kad Sanader ima najviše posla?
Kad se pomiče sat...
Eto i još par neobjavljenih iz Dublina. Članak o pivnici/pivovari The Porterhouse u novom Playboyu u ponedjeljak.
Nakon početka u hostelu (nije mi ispala slika, sad sam skonto...)
Otelo nam se tu i tamo...
Isto tako nam se i raspjevalo (Kao ogledala, naravno...)
Ispred svetinje (Emglezi, prokletinje!)
Irkinje su otprilike ovakve.
Nakon desetak Guinnessa su naglo ljepše!
Ne pit na cesti!
I na kraju biska u Puli...
Dobar ovaj ožujak!
I, da. Osim još nečeg slonovskog, SVIJET U BOCI ima i slonovsko pamćenje pa pogledajte što smo mi sve pogubili a on zapamtio o Planici. Kriste, fakat, koja štala...
Noć prije su kod mene prespavala dvojica od kojih su jednom tako smrdile noge da mi je i zadnji fikus napravio hara-kiri
Sva sreća da mama ne čita blog
Dizanje u 3.40
Najgora kava u mom životu
Organizator putovanja ZDENKOV KULTURNI KOMBI pravi puno bolju, ali kad se ja moram kurčit
Ne dozvolite mlijeku light da boravi duže od dva mjeseca u fridžu
Nekako se zgusne
I ne miriši bajno…
Kiša, vjetar, bus, pedesetak ljudi bez većih kašnjenja
4.55 polazak 25 minuta nakon planiranog jer su kolezi DIDA 99 koji je potego iz Splita tijekom noći ukrali auto
Odnosno njegovom frendu
Pa smo ih pričekali
U kojem je kurcu ova država kad ljudi kradu Punto?
I onda kreće
Prvo malo razbit san s pokojim Becksom a onda KAZZO MORTALE vadi relikviju zvanu Biska koju do drugog pišanja temeljito brstimo
Mene je i jope bilo strah na granici jer sam imo samo osobnu, al me pustilo
Vidli ljudi da je to pristojan pristao čovjek
S flekom od rakije na trapericama, al eto
Do Kranjske gore bez veće gužve i uz načinjanje gemišata, viskija, kruškovača, rogačača i svega živog što se u alkohol dade pretvoriti
Jel fakat stoji ona urbana legenda da se od divljeg kestena nemre napravit rakija?
Čak sam i Westmall koji sam čuvao za svjetski rekord drmnuo na jednoj benzinskoj
Dobri duh busa, osim pokoje runde koju je zavrtio bio je SVAŠTA U MOJOJ GLAVI koji je u suradnji s punicom dofurao dvije još, poput vilinske vulve tople orehnjače veličine mladog Pterodaktila
U životu nisam jeo tako dobru orehnjaču
Topla, mehka, sočna, vlažna, mrtva usta bi je jela
I mrtva pijana usta...
Dobro da mi mama ne čita blog
Ona ipak radi najbolju bademnjaču na svijetu
U Kranjskoj Gori prije promjene busa vadim vaterpolo kapicu i bugarski šal te od simpatičnog marljivog urednika u Playboyu nevjerojatnom preobrazbom (zahvaljujući jednim dijelom i višnjevači s uzorcima istih) i postajem nekulturno pseto koje urla "Bolgari, Jonaci!!!" i navija za Vladimira Breitscheva tjerajuć ljude oko sebe da čine to isto
Ove godine nije bilo ni gužve ni stajanja na putu do predivne doline Tamar (pogledati na ZDENKOV KULTURNI KOMBI) zahvaljujući novoj cesti i parkingu te manjoj posjeti nego prijašnjih godina (navodno 40.000 ljudi na ovom, kako je savršeno primjetio DMJ "Najvećem srednjeevropskom samitu alkoholičara")
I opet sve savršeno
Tisuće Norvežana, Poljaka (transparenti i zastave na štapovima za pecanje - genijala!!!),
Austrijanaca, Nijemaca, pokoji Finac
te hrabra četa Bugara koja je uz već tradicionalnu “O hrvatska mati, Mati Hautameki”, zapjevala i novi hit “Ustani Janne, Hrvatska te zove, zove, ustani Janne Ahonenu!” uz pratnju lokalnog Satrianija
Jesam li spomenuo vječno pijane Slovence?
Najveća prednost Planice je u tome što svi navijaju za sve i nema zviždanja ni negodovanja nego se urla
kad čovjek skače (da, ta fleka na sredini slike)
i pjeva u njegovu slavu kad preleti 200 metara
A to u subotu nije bila baš česta slika za što je krivo ono govno u ljudskom obliku, Valter Hoffer
Jebem li mu krvožilni sustav, opet je pustio skakače s nekog mini zaletišta pa nismo vidjeli ništa preko 220 metara
Djeca mu s poda jela dabogda…
Al se zato popilo sve, srelo legendarne Makarane,
slikalo zgodne žene (uteče, Dževade!),
slalo sms Bilom koji je nakon pet godina u nizu ipak otišo iz Omiša skijat u Hercegovinu, pa išlo pjevat i plesat na improviziranom tulumarilištu, pa je neke shrvo alkohol, pa su se Norvežani u busu čudili čemu se sve smiju ti Bugari,
pa se došlo do centra Kranjske gore i popila još koja pivica te dokazivalo da se i Hrvati fizički
spremaju skakati dogodine
Psihički već jesmo spremni
Play of the day je izveo APARATCZYK ali o tome više na njegovom blogu
Pa se čekalo na neke koje se ne bi trebalo čekat (stidim se, i ove godine), pa se slušalo i pjevalo Animatore do Zagreba i skrenulo do Spunka na još koju postputnu dok su neki produžili na tekmu a neki bogami doma spat
Sve čestitke preživjelima i moje isprike čovjeku s kojim sam sjedio i upilao ga sa smislom života i odnosu žena-muškarac
Kazzo, kapa ti je kod mene, tebi, koji si maznuo čašu iz birca, nek ti bude jasno - sad je kasno, Aparatczyče, ne otvaraj ruksak
Pozdrav blogerskoj manjini koja se pokazala moćno ispijajućom!
Svima ostalima hvala što su išli, nek ne zamjere na nečemu jer bi mogli, veliki poklon organizatoru i njegovoj lijevoj ruci SVIJET U BOCI (odužio mu se još iste večeri puštanjem neukrotive lasice!) i poziv na neko razmjenjivanje slika
Ali fakat
Ko ima slike nek se javi DMJ-otu ili meni na mail
Kako je lijepo biti dijete bar na jedan dan...
Aj živili!
Ja više ne pijem
Dobro da mi mama ne čita blog...
Jučer sjedim s nekim pristojnim društvom na kafici
Znate taj filing kad ste s nekim pod ručnom – reko bi nešto al te ne bi shvatili pa se bolje ne blamirat
Doduše, ni izbor mojih najdražih tema koje se svode na drkicu, kakicu i sitne perverzije – i nije za svako društvo, al eto
Takav sam
Dakle, teče tako kavica, ja već lagano gledam na sat jer me teme o vremenu, hladnoći, skupoći i politici iritiraju, kad se neko dotakne doktora
I ni pet ni šest neko o nekom fizioterapeutu koji mu liječi mamu i kako je taj fizioterapeut neki dan do?o na poso sav crven od kvarcanja
I ženska koja priča sve to kaže: “Joooj, ma kako se ono zove…”
Obožavam tu milisekundu kad ti do mozga dođe savršena provala
Iako ti najčešće dođe prekasno
Znam da mnogi neće skopčat (?ena koja shvati ima pivu po izboru), ali u tom trenutku sam je pitao:
“Jel možda Si Zgoreo?”
I počeo se smijat ko blesav
Naravno da niko za stolom nije skontao pa sam se išo van isplakat…
Kako je malo budali dovoljno da bude sretna
PS: Apropos zakašnjele reakcije – sinoć sam prepričavao staru Von Smiletovu
Stoji Smile na Velesajmu kad se kraj njega zaustavi ogromni auto
Prozor se spušta, kad tamo - Thompson glavom i bradom
I pita Smileta gdje se ide za nekakav vrtić
Von Smile se zbuni i kaže da ne zna
Thompson da gas i ode
Čim je auto odmako metar, Smile se uhvati glavu
Jer je skužio da je imao jedinstvenu priliku poslati Krezubicu lijevo, pa opet lijevo i samo lijevo na raskršću…
Sutra se ide za Planicu
Finale (inače grozne) sezone u skijaškim skokovima/letovima
DMJ je skupio 50 ljudi i napunio bus
Zakasnili ste s prijavom, ali uvijek možete doć autom
Treba vam cca 4 sata
Pazite na gužvu nakon Kranja
Kazzo nosi litru i po biske
Koja nas je satrala prošle godine
A dobra…
Sudbina je bliska -
Kazzotova biska.
Požuda je moja niska,
Jer se pije biska.
Zbog ove se rakije,
Ne oštre čakije.
Zaletište sklisko
Otvori se bisko!
Draža mi je biska
Od Elija Piska.
Zbog istarske žute trave
Ima da nas slave!
Evo vam knjižica partijska,
Milija je meni biska.
Nema Planice
Bez te rakijice!
Gledajte nas na Eurosportu!!!
RyanAir unatoč strašenjima ima super avione. Umjesto na makinama, štedi na stjuardesama koje dolaze iz Gruzija, Poljskih, Srbija i sl., ali su i one ok. Lako ih je zajebat da ne pijete votku iz flaše nego samo istu držite u ruci.
Inače, na pulskom aerodromu u djutiću možete kupit flašu Fjodor votke za 2 eura. Okus je poput krtičinih iznutrica, posljedice na organizam na granici sljepila, ali drma. Rađe drmnite Karlovačko na aerodromu za 18 kuna.
Granica bez frke. Ko da smo njihovi.
Od aerodroma do centra Dublina pol sata vozi zeleni dabldeker za 6 eura.
U centru postoji najviša skulptura na svijetu od 120 metara u obliku špice. Teško ju je snimit, al je dobra za orjentir.
Hostele si rezervirajte preko neta, ovaj u Harrington street, 20 minuta pješke od centra je dušu dao za sve osim problema u vidu hrkajućih cimera.
Ovo je dvorište hostela. Sin je povuko prvu rundu koju je prošverco iz Zagreba.
Nećemo spominjat koliko je trajala njegova savršena Oriovačka šljiva s kojom smo počinjali dan… ("jebem ti sve, trebo sam još litru ponijet...")
Samo po sebi, prvo što se nameće pivopijama (Sin, Pave, Von Smile, DMJ, Mois) je posjet muzeju-pivovari Guinness, dvadesetak minuta pješke od centra uz obavezni trominutni obilazak Katedrale Sv. Patrika. Lijepo, kameno, staro. Tako smo u jednom danu obišli i muzej i crkvu pa smo se i kulturno uzdigli!
Guinness inače sjajno utječe na probavu, pa smo stalno trčkarali po zahodima. Ovo je jedna od rijetkih slika di smo zajedno.
A unutra - ja i drugovi Roari, vjerojatno su u rodu Ljokelsoju… Još dva dana do Planiceeee!!!
Paradoksalno je što na petom katu pivovare i muzeja Guiness muški zahod ima jednu kabinu a ženski tri – pa sam ga shodno tome i posjetio. Zanimljivost je da za dva eura možete kupit uloške iz automata!!!
Guinness dobijete za probu na dnu čašice na trećem katu. Kasnije na sedmom dobijete i pintu. Pinta je aproksimativno gutljaj i po više od zidarke. A upad u muzej – 14 eura. Guinness nam je natočila, i na vrhu pjene harficu nacrtala simpatična djevojka kojoj sam se džentlmenski obratio (žicajući još jednu pintu) – ju ajriš grls ar moust bjutiful grls on d vrld, na što mi je na sličnom engleskom odgovorila – aj em from frans.
Slika dana je ipak bila ona kad je Von Smile u svojoj Olimpijskoj Gabon majici na mapi svijeta skužio da se Guinness proizvodi u istom!
Vani nas je dočekao kijamet
Ali je sutra bilo bolje. Dublin zna biti dosta prljav (iako puno čišći od Belfasta), a arhitektura varira od užasno dosadne
do predivne,
s nadasve čudnim detaljima….
Večeri smo provodili u Temple baru, O’Briens pubu i još dosta pubova, ali u srce nam se urezao The Porterhouse s desetak originalnih piva, živom svirkom i par tisuća boca po zidovima.
U ponudi ima i engleskih piva. Usprkos savršenoj etiketi, Monty Python Holly Ale mi se nažalost nije svidio...
Ispijanje alkohola na javnim mjestima se kažnjava od 100 do 1000 eura, iako sam u pijanom stanju shvatio d aje to u biti slobodna alkoholna zona.
Pa se valjalo odmorit.
Ili zaplesat...
Pubovi u centru inače drže cijenu pive od 4.5 do 5 eura. Navodno je jeftinije van grada, ali kako smo bili kratki s vremenom, tako smo zadnji dan ostali kratki s parama.
Kviz! Pronađite deset razlika na slici prije,
i poslije pive.
Iako je najbolje za vrijeme pive.
Na kraju smo svi pjevali, plesali, gledali debele irkinje, slikali se s debelim Škotima i Ircima u kiltovima nakon ragbi tekme, kupili dresove, kape, magnetiće, probali ukrast kriglu s polovičnim uspjehom, sudarali se s pijanim Poljacima, pili Smičiklas (Smithwicks nakon desete), zaljubili se u Chocolate Truffle Stout i TSB i završili na ulici oko tri ujutro pjevajući “Sada je vreme putovanja, nikada duži put do kuće…”, našto su nas lokalci pozdravili svojom pjesmom, misleći valjda da smo neki ragbijaši.
Posebno mi je oduševljenje pričinilo to što Rory Gallagher ima svoj korner.
Tako da ću još jednom s guštom preslušat diskografiju tog sjajnog gitarista na kojeg me onomad uputio DMJ. Zakon!
Na kraju, u Puli nas je dočekao Andrej s vrhunskom biskom i poručio da će i on skoro za nama.
Jako, jako dobar grad. Ponovilo se što prije!
Prije majica, evo novo ime iz Burkine.
Triper ti djeca na kruh mazala, krekere od urana grickala, majmune...
TINGA BIKINGA
FOREIGN REMITTANCE DEPT.
BANK OF AFRICA (BOA)
OUAGADOUGOU BURKINA FASO.
Tinga oće sladoled...
Daklem, majice.
Istovremeno, dok se na netu otvorio www.tockasna.com, prvi web shop na kojem možete kupiti majice kreirane od strane samih posjetitelja i gdje se najbolji dizajni biraju se od strane posjetitelja a autori najboljeg dizajna mjesečno nagrađuju, Curling Klub Čudnovati Čunjaš pušta u prodaju svoju majicu za sezonu 2007.!!!
Po simboličnoj cijeni od tričavih 100 kuna.
Autori su Žarulja, Liftboy i Fish&Bear studio (s naglaskom na Bear), a za genijalne radove Liftboya aka Ivana Kapetanovića možete u svakom trenutku glasat na već spomenutom sajtu www.tockasna.com.
Majica je crna, rukavi kratki, tisak obostran, a kako će biti tiskana u samo 100 primjeraka, navaliteee!!!
Presidente del Chugnio Internazionale
Ribafish@gmail.com
Prvo u google ukucajte "hrpa bezveznjaka" pa vidite što će ispast…
Onda nađite neku staru stvar od Animatora i pustite je u miru i tišini
Preporučam "Kasno je za prosinac" ili "Moja cura nije ovdje"
Uostalom, svejedno...
Sve su dobre
Umro je Krešo Blažević, hrvatski Costello
Umro je tip koji je ostavio za sobom stvarno sjajne stvari
I jednu od najdražih ploča moje mladosti
Svaki put u zadnje vrijeme kad bi DMJ prešao granicu iz pripitog u pijano stanje
– počeo bi pljeskat iznad glave i pjevat “Kao ogledala”
A kad je DMJ u tom stanju, u većini slučajeva sam i ja sam blizu
A onda sam - sretan
Duboko uvjeren da će se ta scena još puno puta ponovit
Već u subotu na Planici, jeste li se prijavili za bus?
Pa ovom prilikom minuta šutnje za prerano preminulog autora
Kojeg sam zadnji put vidio u ne baš čistom izdanju na Trgu na dočeku Nove 2007.
Slava mu
I hvala za sve
Treća stvar me iritira - zanima me zna li itko ko šalje bolesne mailove
NASURU BUBA
ili
MR BIN MUDA
BANK OF AFRICA.
OUAGADOUGOU-BURKINA FASO.
mrbin-muda@myway.com
Jer me obasipaju nježnošću i povjerenjem. Al ne kad se meni oće.
Nabijem vas na bijelu safaladu, vas i vaše milijune dolara spamovskih i lopovskih…
Onda je važno i da je Nik Titanik sa suradnicima konačno otvorio Jubito sajt
Pa kako imamo slične interese u životu, a i ako ne želite ovakve situacije
u budućnosti lijepe naše,
kliknite na link gore lijevo i fino se zabavite.
Dok od gužve ne stižem napisat post o Dublinu i Belfastu,
evo slike semafora u Irskoj by Luška studentica u Zg,
i Draganovo viđenje života s Irkinjama
IRISH WOMEN:
First Date:
You both get blind drunk and have sex
Second Date:
You both get drunk and have sex
20th Anniversary:
You both get drunk and have sex…
Te najbolja slika godine by Miha:
Ko kaže da nije moj, mrknem li ga u vrh prkna!!!!!!!
Ko prst i zanoktica!
Da, to je šaumšnita
Toliko o dijeti
85,6 kila
Jedem sve što ima oči, cvijet ili šušti dok se otvara
Jer plivam 10 km tjedno
U sprintu
I izađem znojan s bazena
Dec d point
Jebo UN!
Aj živili!
Pozvalo me u petak iz Zagrebačke Pivovare ko novinara na presicu i promociju novog albuma Hladnog Piva "Knjiga žalbe"
Besplatna piva plus besplatni rok koncert i eto Ribe u, ako sam dobro shvatio - Domu kulture Susedgrad
Fenomenalno - ko pola Tvornice, samo što ovdje ima i zraka!
Društvo mi je pravio Karlito, stari jaran iz Mense koji je, pizdek, dva dana prije toga nabavio album i znao urlat većinu tekstova dok sam ja ko majmunče imao pravu premijeru i tapkao nožicom
Nakon koncerta sam shvatio da je hrvatski rokenrol i dalje ostao na dva slova
Let 3 i Hladno Pivo
Olinjale Psihiće i ponovo okupljene Heptanone ne računam - oni su svoje odavno rekli
Sve ostalo, u vidu Vatri, Pišti, Kramireza i sličnih pokušaja nije ni za podlogu neke igrice na Spectrumu
Ali, Hladno Pivo
Čine ga tri tuljanoidna tipa koji izgledaju kao braća Rock na steroidima, jedan veliki, jedan mršavi i jedan koji je prototip prodekana fakulteta elektrotehnike
U biti, prije nego što zapraše, i izgledaju kao jedina šestorica iz generacije koja je diplomirala na hipersenzibilnoj niskotlačnoj heterozigotnoj diodi pa su se sad našli na petnaestogodišnjici obljetnice apsolventskog
I ti tipovi ga, deca draga - ozbiljno deru
Kratko, jasno, moćno i žestoko
Škvadra, mahom vršnjaci - oduševljena i zapjevana
Ukratko - sjajno
Vrhunski
Jes da im hit zvuči ko da im ga je napisao Rundek na spidu, Mileta se i dalje do refrena ništa pod milim bogom ne razumije dok šuška i čučka, a ozvučenje nije dozvolilo da se klavijature (profesor) čuju kak bog zapoveda, ali pogodili su u srž
Nikad nisam bio fan HP-a
Uvijek sam ih cijenio, ali su mi imali preknjiževne i preštreberske tekstove za bend koji se furao na pank
Npr.
Vreće od tampona...
Što ne zatvaraš zubnu pastu...
Fulao sam pisuar...
Nervirali su me i jer su slavu postigli hitovima koji mi nisu legli - Forever young i Bubašvabe, od kojih mi je prvi već u originalu bio iritantan, a drugi stoput bolji u izvedbi Toy Dollsa
A i bubnjar Suba je buraz od Sune koja je bila najbolja frendica od Antonije s kojom sam hodao davnih devedesetih, a ne moram naglašavat u koga sam bio zaljubljen...
E, a onda sam ponovo preslušao prvi pa drugi album i zakačio se na Princezu i Čelične zavjese
I smijao se na Sedmu noć
A onda su HP prešli u srednju fazu
Ozbiljniju
Lako ti je odrastat u Americi ili Engleskoj kad živiš od gaža, spavaš u busu i svake dvije godine napraviš ploču jer moraš zbog ugovora
Ovi dečki u ovoj maloj državici u kojoj se od glazbe ne živi (osim krivih ljudi - M. Dedić i sl.) to ne mogu i zato im svaka čast na trudu i konzistentnosti
Mnogi bi na njihovom mjestu odustali, ali oni ne
Ali i oni moraju uć u srednje godine pa je i mjuza počela tako zvučat
Lagano pljuckaju po politici i sistemu, podjebavaju žene ("jebem i tebe i tvoj biološki sat!"), imaju ugovor s najjačom hrvatskom pivovarom i ne mogu se oteti dojmu da se sjajno zabavljaju
Prodat će dvadesetak tisuća CD-ova, napuniti desetke dvorana, podijeliti puno autograma i putovati mjesecima
Uglavnom, svaka čast
Ponekad mi je žao što je onomad Quasimodo bio tako loš bend a ja tako loš pjevač...
Izišao sam s koncerta napunjen, stiščući poklon - kriglu HP
Jako dobro provedena večer
St Patrick's Tag
Kako to već obično biva, ko sije ječam, požnjet će hmelj, pa sam tako, unatoč alergiji/gripi/nekoj kugi što me obori s nogu, sutradan ipak nekako doteturao na proslavu St. Patricka na Zrinjevac
Član sam Hrvatsko-Irskog društva od 1994. godine, i u tih 13 godina par predsjednika osim desetak brojeva biltena i jedne skupštine (s dvije gajbe toplog Harpa), nisu napravili ama baša - ništa
Prošle se godine birao novi predsjednik
Bio sam na skupštini
Izabralo tipa u odijelu, jednog od ovih Sanaderasto-Šukerovsko-Čobankovićastih koji samo jedu i ništa ne rade, i koji je obećao da će on sve napravit i da ćemo bit obaviješteni
Naravno da ništa nije napravljeno sve dok nisam na radiju čuo za proslavu na Zrinjevcu
Obukoh zelenu majicu, Guinness
šešir (iako ga prodalo Engleskom govnetu, mamuim...) i laganini prema centru očekujuć da ću nać nekog didu kako davi frulicu ili gudi o trećem keltskom ratu
Kad tamo - čudo
Stotine rasplesanih mladih ljudi u kiltovima, zelenjavi, s crvenim perikama, veseli i nasmijani, piči neka divlja mjuza, toči se besplatni Tuborg Green...
Raja sjedi po travi, nigdje murije, nigdje namrgođenih faca...
Ajme raja, ajme gušta!
Bili su tu i još neki ljubitelji Irske, piva, bloga i curlinga...
Kurčim se s Juniorom
i svježe kupljenim dresom irske ragbi repke i ne vjerujem kako mi u mom gradu, toliko zasranom politikom, lopovima, mafijašima, dilerima i općenito zlim ljudima može biti tako prekrasno
Upoznajem organizatoricu i saznajem da je to u biti neka druga Cro-Irl udruga, i još jednom joj čestitam na trudu i kvaliteti priredbe
Ponovilo se
Da me nije stiso nenadani proljevkis, valjda bi do jutra osto pit, pjevat i plesat
Zakon!!!
Ne propustite dogodine!
Inače, Patrick je po naški Domagoj, a-ha!
Dijete i dijeta
I nije da se vidi...
Nego, šiva li netko kiltove?
Original od 260 funata mi i nije nešto privlačan
Javite se švelje,
Da gazamo zelje!!!
+++
Večeras u 22.00 ne propustite kviz na sajtu:
http://kviz2007-1.at.vwdhosting.net/
To uređuje rođo od Dide69, a rođak od Dide69 je i moj potencijalni alkoholni prijatelj!
Još sam sav pod divnim dojmovima. Uvijek skužiš kako ti je dobro bilo tak kad se vratiš i odspavaš. I onda pogledaš suvenire koje si si kupio i stavio na stol. U mom slučaju - u fridž.
Ali za početak prvo par stvari koje su me smetale:
10 loših stvari vezanih uz Irsku
1. Čovjek s prosječnim znanjem engleskog apsolutno ne razumije Irca koji govori engleski nakon par piva. A to je uvijek
2. Irkinje su sve razgoljenije s porastom kilaže - tako da onima iznad 90 kila kroz dekolte vidiš međicu
3. Temperature su rijetko iznad 15 stupnjeva
4. Kiša pada stalno
5. Kad nema kiše - dere vjetar. Ah, da. Vjetar dere i kad je ima
6. Konobarice su vidno te uvijek nadrkane
7. Piva je skupa – iznad 2 eura u dućanu, iznad 4.50 u birtiji
8. Hrana im baš i nije neka sreća
9. Svi su stalno pijani
10. Zaboravio sam flašu “Monty Pythons Holy Grail” pive mamuran u hostelu
Zašto 10 loših stvari vezanih uz Irsku u biti i nisu nešto loše
1. Irca uopće nije potrebno razumjeti. Samo mu treba nazdraviti
2. Nakon desete pive, Irkinje su naprosto prekrasne
3. Temperature su rijetko ispod 10 stupnjeva
4. Kiša je sjajan antimamurlook
5. Vjetar je još sjajniji antimamurlook
6. Konobarice su zgodne
7. Piva je predivna. Kad se navikneš na nema CO2
8. Hrana fakat nije nešto prema našim ćevapima, osim ako stalno jedeš rostbeef i domaći senf
9. Svi su stalno pijani!
10. Netko će mi jednom donijet istu ili ću se vrlo vjerojatno sam vratit po nju
Bit je svega što se niko ne pravi da je nešto što nije i nema umišljenih uštogljenih glupačica, anoreksičnih sponzoruša i tipova koji ti zbog nečeg seru. Ako su debeli, debeli su i to ističu, ako su ružni, znaju da su ružni i zajebavaju se na račun toga, ako im se jebe - nać će nekog i izjebat će se, ali sve to na jednom mjestu je previše za moj mali mozak. Raj.
Sve pijano, sve iskreno, sve veselo.
Zemlja sretnih ljudi...
I veselih turista
Obratite pažnju na ime dućana 100 metara od centra Dublina!!!
Uskoro nastavak...
Dok dođem sebi s trodnevnog posjeta Dablinu i Belfastu, samo jedna kratka pjesmica posvećena sitnom simpatičnom Pakistancu koji mi je u tri ujutro nakon više od par pivica u kebab stavio nešto tako ljuto što bi mogao okarakterizirati samo kao Belzebubovu dušu punjenu sulfatnom kiselinom, i što je uzrokovalo zanimljive turbulencije i urlike na redovitoj liniji Ryan Aira prema Puli, jebo vas Ryan Air u Puli da vas jebo - dajte mi ga na Lučko:
Guza sva mi trne
Časi nisu laki,
Zemlje li ti crne,
Što me sjeba, Paki.
Peklo dok sam guto,
Peklo kada kakim,
Siguran sam u to,
Da me sjeba, Paki.
Svi ti dani bili
Ko meni ovaki,
Na školjki da cviliš,
Jer me sjeba, Paki.
Zamjeri se finoj guzi,
Jajetu u dlaki,
Oko stišćem, ono suzi,
Pamtit ću te, Paki!
Jer kebab je dobar bio
Kao dobar dan,
Hokejaš ti unuk bio,
Osvojio Pak I Stan!
Pokazali doma mi smo
Koliko smo jaki
Jer stenjali više nismo,
Živ mi bio, Paki!
Više sutra.
Dablin je definitivno najpijaniji grad na svijetu, a Belfast s najljepšim crkvama. Osim protestantskih koje su zaštićene bodljikavom žicom...
Pa sretan vam dan istih!!!
Dabogda vas ovo dočekalo doma!
Ili neka vas mrmot barem izvede na romantičnu večeru poput naših, skoro pa susjeda, netom primljenih u EU.
A ako ni to, onda barem da posluša vaše savjete u kućanstvu.
Jebat ga, ipak smo mi s nekih drugih planeta...
Ako budete zadovoljne, pošaljite ga na japanski timbilding.
Zamolio bih upućene da mi objasne KOJI JE TO PENIS?
Kaj ti Japanci nemreju normalan paintball igrat???
(Zapisi s mora od prošlog tjedna - part 2)
Kapno je (tim su, naime, obiteljskim nadimkom zvali pokojnog didu), bio totalni obožavatelj sporta, politike i prirode
Ne nužno tim redoslijedom
I to mi je zapanjujućom upornošću (osim politike koje se još uvijek gnušam) uspio duboko usaditi u korijen mozga
Čovjek bi se budio s kronikom dana u 6, poslušao vijesti i odmah trčao drmat malog debelog razmaženog grbavog Purgerčića da bi ga hitio na barku s kojom bi se išlo dizat vrše
Kad imaš 10 let, malo ti ide nakurac orošeni klizavi brodić koji se drnda u svitanje zore prema nekakvom, na 30 metara dubine usidrenom, žičanom kavezu u koji se stavlja mrtva usmrđena riba da bi u kavez ušla druga te živa riba da bi onda ti navečer morao žderat tu posranu ribu umjesto hrenovki, mesnog doručka i pomfrita
S tim da se riba lovila svaki osmi ili jedanaesti dan
A stiropor na površini povezan konopcem s vršom (senjal) morao bi se morao potopit metar-dva da bi se vrša teže ukrala kao ni da sam senjal ne bi bio zakačen od nekog propelera
Zbog čega bi se vrša teže nalazila, teže vadila i još teže bacala nazad
Najveći bi šou bio kad bi se dida forsirao da sam vadi vršu s tridesetak metara, što je bilo malo teže s obzirom da je čovjek imao samo lijevu ruku
Desna je ostala na Sutjesci nakon neke ofenzive - Fašisti su uspjeli sjebat san mirnog mladog čovjeka koji je umjesto da se upiše na agronomski faks, te četrdeset i neke morao bježat pred Talijanima
Pa bi češće vađenje vrše prepustio meni koji sam bio presretan kaj sam se konačno skinul s vesala
Al dida je morao vidit jel ima što u vrši pa bi se netom prije vađenja iz mora kad bi se plijen zabijelio blizu površine obojica nagnuli na jednu stranu barke i više puta znali opizdit, što po provi, što po plavom Jadranu
Uglavnom, ona dvojica iz "A je to" su bili kurac za Kapnota i unuka
Ali to je bilo doba kad je još i bilo ribe pa smo se čak i mi znali vratit s punom kašetom
Znalo se ulovit po par kila cipala, jato salpi, pokoja orada, pic, kantar...
I uvijek grujeva (ugora) koji imaju više prokleto sitnih a oštrih kostiju nego što ujesen ima lišća na Sljemenu pa bi me uvijek nervirali
Jer ako morate golim rukama vadit ugora iz vrše – shvatit ćete i zašto
Kao da hoćeš poševit ženu u PMS-u kojoj si uskratio šoping, pojeo zadnji puding, sakrio telefon i cijelu večer nisi okrenuo s lige prvaka
Najveći je trofej u povijesti familije bio smudut (brancin) od 4 kile, ali taj sam dan prespavao vađenje
Bem ti život
Mislim da bi mi srce stalo od sreće...
Dida je mrzio hobotnice
Naime, cijenio je veliku bijelu ribu
A veliku bijelu ribu su cijenile i hobotnice, koje su ipak bile bliže mjestu događaja i iskoristile pravo prve bračne noći
Jer kad bi vidjele zarobljene ribice u vrši - onda bi se i poslužile
I onda bi iz vrše izvukli po tri prežderane tuste, od sreće i punog želuca prduckajuće hobotnice te oko, kostur i rep od ex-orade od dvije kile
Pa bi dida totalno povaginio i bacao hobotnice po barci, u jarbol, meni u glavu i svugdje, samo da ih ne gleda jer su mu sjebale trofej
Ili bi ih jednostavno pustio jer bi nam frizer bio pun
Pun hobotnica, naravno
Tih godina bi dao desno jaje za sendvič s parizerom i senfom
Samo to sam jeo
Na babine morske delicije bi samo prezrivo frknuo
Ne da bi danas ubio za hobotnicu jednom tjedno, nego bi je i čistio, i kuhao, i pjevao joj, i suđe prao nakon nje, al drukčija su to vremena bila...
Barke, kao ni hobotnica oko Gradine a ni dide više nema
-----------------------------------------------------------------------------------------
Katamaran iz Splita danas stiže do Vele Luke za sat i 45
Nekad se vozilo 4-4,5 sata
Jednom sam sreo Maksa i Tomija (one koji su uporno žicali DJ-a u Veloj Luci da pusti Azru umjesto Gibe) u Splitu, a kako je osnovni trajekt Lastovo je bio na popravku pa je vozio neki rezervni
Upoznalo me s Banom pa sam popio na šanku dvije cuge i onda sjeo k dečkima na palubu gdje smo popili par litara lošeg dućanskog
Kad sam nakon dobrih sat i po išao na prvo pišanje – iza broda se još vidio Split
Mislim da smo se taj put 7 sati vozili...
Napio sam se, zrigao, odspavao, i kad smo trebali pristat - Ban je još bio za šankom
Jebem ti život i linije i našu povezanost, Treba mi 9 sati da dođem od točke A do točke B do rođenih staraca
Za nazad pak 10 sati a putnik namjernik je suočen s prebogatim izborom - katamaran za Split ide SAMO u 5.30 a trajekt u 6
Pari ko da su u Malmeu ili Bilbau
Nosim baki finu bombonjericu
Neka gušta
Ko što ću ja ujutro kad prikoljem nožom tri kile priljepaka i složim rižoto od istih
Prolazim starom rutom nakon stajanja na Hvaru
Proizd, neka koča, Gradina, Ošjak, Žaretova kuća, propali hotel, pristanište...
Jebate, je čudno doć tu u jakni i s kapom...
-----------------------------------------------------------------------------------------
Dan je počeo sjajno
Hitio sam kamen preko mosta barbe Anteta
Zato cijeli dan jedem ljevicom
Pa sam pogledao u more oko mosta (mol se kod nas kaže most, ne pitajte zašto) i ugledao trak (krak se kaže trak...)
Onda sam izvadio hobu
Oštro oko, refleks, nagli trzaj rukom i tražiš joj rupu na ono malo tijela ispod glave pazeći pritom da ne potrefiš zub među krakovima i ne ogrebeš se obrazom o kamen
Jednostavnije je ostima, ali eto
A ni kamen nije bio jako oštar - više se zrežem kad se brijem
Zadnji put sam hobotnicu rukom izvadio '97 na Komiži kod birca na Veloj Kamenoj (ili je ta na Rabu, zaboravih) otkad među užom populacijom (DMJ i Von Smile) još uvijek imam status Polubožanstva
A onda najjednostavniji i najbolji recept na svijetu
Izvadit hobotnici puzdro (iznutrice), razrezat na 10 dijelova (8 krakova + glava na dva dijela) i ubacit da krčka u maslinjak, pokrit i otić negdje
Nakon sat vremena kad se drolja triput stisne (ko pišo u bazenu) i omekša kak bog zapoveda – dodat malu žlicu maslaca
Uždrat se bez milosti s naglašenim srkanjem vrhova krakića ko slatkih klitoralnih makarončića
Obožavam bit kraj mora
Ali ovo je danas ipak dlačicu prehladno da bi se okupao
Zato ono pruža i niz drugih gušteva poput bacanja nečeg u njega
Ili vađenja, pogotovo nečeg hranjivog
A kako sam prve dvije točke već apsolvirao, tu je i treća - najslađa
Pišanje u more
Vraga je more slano od soli i minerala – to barba Riba urinira već 36 godina zbog tog savršenog zvuka i slike u mozgu da si u tom trenutku preko mlaza i najboljeg prijatelja u stvari povezan sa svim oceanima i kontinentima svijeta
Nenadjebivo
A i ono za što je vjernicima potrebna crkva - meni predstavlja more
Sjednem na obalu i pričam didi što ima
Znam da me čuje
-----------------------------------------------------------------------------------------
Pecam sa starim 6 sati u komadu
Ne bi uspili nahranit ni sudansko nedonošće s onim glavočićem i mini ciplićima koje smo izvadili, ali sam napunio baterije za tri mjeseca mirisom borovine i mora
Povratak doma, rezervni cipli iz frizera, sve mrcine od preko pol kile, pa pravljenje vatrice za ribicu...
Naravno, drvo za potpalu je maslina
Nakon što se razgobi deblji bor
Kako masno gori ta maslina...
Riba se peče na slaboj ževari (ževara - žar)
Pokojna familija cipala Severinastih ustiju cijedi maslinjak s tijela u vatru i blago prelazi iz bijelo-sive u zlatno-smeđu boju dok mi smogom zatrovane nosnice do mozga propuštaju nadnaravni božanski miris a slina polako ali sigurno kapa na pod kraj starog kamina
Šteta kaj je šljiva pa nemrem koju ježinu izvadit za predjelo, ali iz kuhinje dolazi miris kupusa
Domaćeg
Iz bakinog vrta
Koji u biti i nije kupus nego neka mutacija kupusa i raštike koji baba već desetljećima presađuje njegovim sjemenkama, tako da je okus neponovljiv pogotovo kad ga zaliješ maslinovim uljem od naših maslina
Podsjetite me da se izvažem
Sljedeći mjesec
Ovakve bi delicije samo debil propustio
Pozdrav s mora, vaš Nerastpig... Pardon, Ribafish
Pa kako da povodom te obljetnice onda ne napišem (prenesem) nešto preglupo!!!
"Pivo + mleko = pleko
Sjajna vest za ljubitelje piva i mleka: vlasnik prodavnice pića iz najproduktivnijeg japanskog mlekarskog regiona je prestao da "plače nad prosutim mlekom" i počeo da od njega proizvodi pivo.
"Na ovu ideju došli smo nakon što smo čuli o ogromnim viškovima mleka", izjavio je Hitoši Nakahara, vlasnik Nakahara prodavnice pića sa ostrva Hokaido.
U Japanu potrošnja mleka godinama konstantno opada. Na Hokaidu je u martu prošle godine bačeno oko 900 tona mleka zbog hiperprodukcije, saopštilo je japansko mlekarsko udruženje.
Novi Nakaharin proizvod "bilk", kombinacija piva i mleka, sadrži oko 30 procenata mleka. Pored toga, sadrži i hmelj, a sam proces proizvodnje se ne razlikuje mnogo od procesa proizvodnje piva.
Bilk, koji pored blagog mirisa mleka izgleda i ima ukus kao obično pivo, plasiran je na tržište 1. februara, posle šest meseci razvijanja proizvoda sa lokalnom pivarom.
Trenutno je ovo piće dostupno u samo šest lokalnih prodavnica, a moguće ga je i poručiti poštom. Međutim, Nakaharine zalihe su rasprodate, zahvaljujući velikoj medijskoj pažnji koja je posvećena ovom proizvodu.
Pored ove čudne mešavine piva i mleka, Nakahara proizvodi i pivo od krompira, još jednog značajnog proizvoda sa ostrva Hokaido.
(Rojters)"
Šatro jelenima rogovi služe za borbu...
Kad smo već kod faune, u Sisku je održan plivački miting na 1500 metara na kojem su se pojavili i tuljani iz raznih županija Slijepe Snaše.
Ako netko poznaje sutkinju, neka joj prenese pozdrave i zahvali na potpori tijekom trke kad mi je duša izašla na nos.
Inače, crko sam ko mlado od mungosa,
ali i postigao fantastično 31. vrijeme s 24.31, što je za minutu bolje i od najsvjetlijih prognoza - kako smo se Željko i ja kladili u dvije pive, odjednom sam dobio neobjašnjivu snagu...
Sisak inače ima predivan bazen koji je nažalost poluprazan. Pozdrav svoj šestorici onih koji će danas bit u mojoj stazi u Utrinama. Ja vas volim, pustite me da vas zaobiđem, hvala.
Kad će naši čika zube imat vako nešto...
Još tri dana i krnji sastav od 5 profesionalnih Pivopija
kreće u prijateljski posjet nesvrstanom Dublinu i njegovim pivama.
Valjda nas neće dočekat kao u Jelsi...
Jel neko letio Ryan Airom iz Pule i gdje je prije toga parkirao auto i kolko ga je koštalo?
Fala!
Počinje večer kiča, namještaljki, jada i mediokriteta. Ali kako je i nagrada pobjedniku put na isto takvo sranje od natjecanja, divno je jednom godišnje gledat kakva se sve sluz slijeva kanalizacijom zvanom Hrvatska Estrada.
Voditelja ko na srpskoj svadbi. Dosadni Fodor, slatka, britka ali prenabrijana Šulentićka, tusti Ćućurlić, ona s glasom Miss Piggy i voljom mrtve kobile, sisata tupooka prekrasna Pišek i, lijepa i samo to - Jerkovićka.
1.
Lana Klingor
Gravitacija
Žena s facom kao da ju je crto Groening i očima poput planinskog potoka – bistrog, hladnog i plitkog, pjeva neku jazz-pop-rock mješavinu koja i nije tako loša od druge trećine. Ne znam čemu joj služe rukavi klizačice na ledu i dva pekara koji glavama buše rupe u stejdžu. Zarazni refren.
2.
Marko Tolja
Déja vu
Tužan pjesmuljak koji zvuči kao da je u bordelu umrla najstarija kurva pa DJ pušta neku težu depresivu. Dečec kaj popeva je čist simpatičan. Ko da se Massimo opere i spegla…
3.
The sick swing orchestra
Šlager pjevač
Nekakav poluŽak s dobrim glasom, čovjek s brkovima u bijeloj potkošulji na basu i četiri lika s polucilindrima koji se vrte oko vlastite osi i pjevaju jedan bekvokal. Isuse, zašto!?
4.
Kemal Monteno
Poljubi me
Planina Deva unjka na hrvatskoj pjesmi Evrovizije!? Ko će dogodine doć? Maja Odžaklijevska? Leo Martin? Miki Maus Jevremović? Zafir Hadžimanov? Kaj nemamo dovoljno svojih ispuhnutih “Veličina”? Pjesma je kvalitetom u rangu bugarske reklame za zubni konac. Vrhunac je kad mu se pridruže bekvokali od kojih obje plavuše kraj malenog Kamela izgledaju ko albino bageri…
5.
Feminem
Navika
Jel ovo hrvatska ili bosanska Dora? Tri papiga-look premršave slatke plavuše dobrih glasova s dva rasplesana dimnjačara i dalje se furaju na Aske, ali i dalje nemaju nikakve pjesme. A gdje su Saša Tin i Kedžo!!
6.
Giulianno
Pismon te ljubi
Čovjek nikad dovoljno iskorištenog glasa u prslučetu kojeg je mogla izabrat samo nečija mama pjeva standard splitskih festival koji će poslije na svojim koncertima iskoristit i Jole i Zečić i svi koji pjevaju te sve iste dosadne napjeve slično i u krug. Zarazno. N ca ca…
7.
Livio Morosin i Miroslav Evačić
Volim ja
A na stejdžu četvorica. Koji zgledaju tak da ih neće ni u Sloveniju pustit. Ako oni uđu u isti avion – tu me režite. Kaj je najbolje, pjesma je sjajna. Moj favorit. Ako i pobjede, možda da ih pošalju jedrilicom…
8.
Anja Šovagović i Galiano Pahor
Teatar
Skoro sam se rasplako kad sam čuo da u finale nije ušla Lilian Vegeta i još jedan, nego ovaj duo. Naime, u Galetu sam bio zaljubljen još od putokaza. Bolji poznavaoci lika i djela Ribafisha znat će i zbog čega. Ali je postala žena buhtla. Kolka, je, gospode!? Disaster. Kaj hoće ovaj dedek i bakica s pčelinjakom umjesto kose? Umjesto da ljuljaju unučiće i heklaju - oni tu nekaj izvode i skakuću… Žalosno.
9.
Luka Nižetić
Pusti me u san
Sjajno! Prvih deset sekundi pjesme gledamo drito u međicu sisate plesačice. To! Još!!! Luki su nepravedno maznuli pobjedu preklani s Proljećem, pa bi bio red da mu to vrate ove godine. Pjesma je inače ukradena od Balaševića (D-mol), ali bar mali zgleda ko čovjek. A kako su se Lordi dogodili samo jednom i više neće…
10.
Tina Vukov
Tata
Valjda će dete skinut šminku prije spavanja jer inače više neće progledat. Šta je ovo? Osveta pobješnjele maskare??? Tirkizna živa? Prošle je godine pjevala pjesmu “Dida moj”, ove “Tata”, dogodine će valjda bit “Mama se penjala po krovu” ili “Seku je Braco”… Zanimljivo godišnje izvještavanje o situaciji u obitelji Vukov. Pjesma zakurac iako je Tina jako zgodna.
11.
Jelena Rozga
Nemam (moz...)
Žena koja i dalje izgleda ko estonska prodavačica smrznute haringe ne odustaje od odvratnog balkanskog folk drhtuljavog glasa i elegičnih kiseliša. Pinokio izgleda ko da duva frulu, Drozga ko da je rodila četvorke a Gandalf Pejaković kao doktor opće prakse koji je došao ovlaš pokarat nešto u noćnoj smjeni. Koji penis? Šta je to? Umobolnica na kraju grada!?
12.
Trio Fantastikus
Nema šanse šećeru
Tri denila. Ivanka se ponaša ko gluha Japanka u Babelu. Burnać zgleda ko pakistanski svodnik a Bogović kao standardna greška otkako je otpjevo “Mi plešemo”. Prazno, jadno, tupo, ružno. Sporo. Ko da je pisao i otpjevao 6b neke škole za zadaću na satu razredne zajednice. Onaj jadni zvuk sintića, nesrazmjer opernog glasa i dva piskutava grgolja, pa to je jezivo. Kome je to simpatično, definitivno nema društveni život...
13.
Kraljevi ulice
Pjesma za novčić
Bosna : Opera – 2:2. Bagarićka ko Srebrni Letač. Opet su kraljevi lulice fulali stoljeće. Hrvatska stranka umirovljenika i dalje obilato plaća žiriju da bi stričeki drvili nešto što nikog ne zanima još od dana kad je Dinamo osvojio Kup sajamskih gradova. Simpatičan refrenčić i veliko ništa. Jadno reklamiranje firme "cest iz d best". Mogli su ubacit u pjesmu kokakolu ili persil. Onda valjda ne bi nosili sakoe na šljokice.
14.
Dragonfly i Dado Topić
Vjerujem u ljubav
Adolf opro kosu! 12 bodova! Taj nije već 40 godina ništa otpjevo od “Makedonije”. Ali onda preokret! Ona velika plava želva! Oće ga pojest? Grli ga! Duplo je veća od njega!!!! Neće!? Pjeva! Dobra! Dobar glas! Dobar drugi glas! Adolfe, šuti… Ode… Jel neko čuo pjesmu?
15.
Danijela Pintarić
Moj svijet
Prvo je se ne čuje, pa se dere. Kad se ne čuje, ne razumije se. kad se dere ni onda se ne razumije. Zanimljivo. Ko himna Afganistana. Žena podsjeća na Anne Nicole Smith. Nažalost na krivim mjestima… Ko da nije to tekst od te pjesme, nije mi sjelo…
16. Klapa maslina
Gitara i čaša vina
Serem ti na naslov. Ko je vidio popit samo jednu čašu? Da se dole kod nas pije samo čaša, bili bi pod Italijom... Bez litre ne želim ni razgovarat! Glavnom je pjevaču opal plašt. Namjerno? Ne znam. Volim klape, ali bez mandolina. A ovo je Mišo Kovač pjevao dok još nije bio Mate. Razočarenje. Ali je Pišekici nakon toga jubilarni dvadeseti put opala bretelica…
Iako nemam ništa osobno protiv čovjeka, Dule Dudule je duhovit ko krasta od herpesa. Fodor i opet prepričava viceve o ćelavosti. Dvije zgodne se smiješe i kasne s čitanjem s blesimetara. Najavljuju Friške Reptile. Sanja ili je trudna ili je stilist mrzi. Da imam takav guz radio bi honorarno ko globus... Al baš joj dobro stoji. Nikad zgodnija.
Pun mi je više kufer onih lustera. Režiser je valjda fetišist koji doma spava na žaruljama i kristalu, al dosta više...
I pobijedi tako jedina pjesma koju nisam zapamtio kako ide nego po lepoj sočnoj gigant-teti i starini Dadi. Kako bi mu se lijepo obratila Jerkovićka - Drago Topić...
Nećemo proć polufinale, al nek im je sa srećom.
Dogodine nemre bit lošije...
Zašto volim Irce?
Pa, ima više razloga
Na primjer, zajedničko nam je da baš i ne volimo Engleze
Osim Bitlsa i Pajtona
I da volimo pivu
Iako je njihova piva ponešto drukčija od naše
Potpuno drukčija od naše, ali svejedno – sjajna
Onda, i oni su otočani kao i pedeset posto mene, pa nas krasi ljubav prema moru.
Sve ovo pišem umjesto da radim na tekstu o Pajtonima dok na radiju u katamaranu za Korčulu piče Bitlsi a meni se riga od pive sa splitske rive u kombinaciji s gigantskim valovima za solidno surfanje na havajima kojima bi i Bič Bojsi posvetili pjesmu
A i za deset dana putujem u Dublin pa se veselim ko mala kornjačica kad dopuzi do mora
Pred dvije sam godine upoznao Sina, zatvorenog mladića čeličnog stiska na jednom od okupljanja Društva prijatelja Piva.
Naravno da se ispostavilo da Sin uopće nije zatvoren tip (iako i dalje ima čelični stisak) , i da je postao stalan i nezamjenjiv član Curling kluba Čudnovati Čunjaš s naznakama da me zbog talenta zgura s moje dokapetanske pozicije, te da je apsolutni broj jedan što se tiče nabavke nepoznatih piva sa svih strana svijeta
Ono zbog čega Sina posebno cijenim je njegova čelična volja i želja za putovanjima, kojih je gladan koliko i žedan novih piva, a istovremeno nije inertan kao i 99,9% populacije koja samo gnjeca «Joj kak bi bilo dobro nekam otić», a kad treba djelovat – nestanu
Zato nam Sin svaka 2-3 mjeseca u klubu iznebuha kaže – idemo za mjesec dana za vikend u London, rezervirao sam nam hotel
E sad, nije da se Sinu nije pametno zamjerit (čovjek ima crni pojas treći dan, pih, ko da ne znam kolko dana ima u Taekwondo tjednu...), a i zašto bi se čovjek išao zamjeravat frendu koji je sve ispitao i našao, pa tako sljedeći vikend krnje Društvo Pivopija ide u posjetu pivskoj braći u prijestolnicu zelene Irske
Ryan Air je počeo letat iz Pule, pa nam je sad samo sat vremena udaljeniji od Graza otkud smo išli dosad
Al sam načuo da će letat i iz Osijeka
Zagreb valjda smrdi
Ili se ponavlja uvijek ista priča da hrvatski funkcionari traže mito da bi nekom dali dozvolu za nešto pa onda stranci u čudu i nevjerici pošalju balkance u pizdu materinu i pocijepaju dokumente koji bi usrećili tisuće ljudi te odu u Mađarsku ili Bugarsku
Razlog zbog kojeg sam uzeo dva slobodna dana i pičim krajem veljače u Vela Luku je poprilično posran
Moja jedina živuća baka Katarina, nije baš u najboljem izdanju
To njeno. 1922. godište, lagano je izgubilo na svježini i živosti i već dva mjeseca nije izašla iz kuće.
To ne zvuči strašno, osim ako usporedite s činjenicom da Ribafish nije dvije godine pomislio na seks
Katarina Barčot – Kapno inače je ponosna vlasnica najljepših hortenzija na Korčuli, sigurno u top 5 igračica briškule, trešete i trijumfa, i definitivno najbolja kuharica juneće juhe, hobotnice u vlastitom soku, pogača, raštike i jastoga na buzaru
Njenog sam jastoga doduše kušao samo dvaput, a i to je još bilo u neko davno doba kad se na našoj terasi familijarno na radiju pratio prijenos nekog Splitskog festivala (moralo se navijat za Olivera jer je Kati u rodu, treće koljeno), veselo veče ili emisija za pomorce
Bilo je to sretno doba kad je televizija imala dva programa, klinci se igrali na zraku i prirodi a dileri nisu bili cijenjeni ljudi na vlasti
Iako sam od drugog jastoga dobio samo batrljak koljena jer su na večeru uletili neki važni ljudi (uvijek ti «Važni ljudi» koji nestanu kad ti treba pomoć), nikad neću zaboraviti taj ukus mora, mediterana, biljaka i životinja u vidu meniskusa nekog nesretnog crvenog raka
Možda sam imao devet godina, ali sjećam se kao da je bilo sinoć
Kroz pubertet, svaka sam ljetna dva mjeseca više posvećivao danas pokojnom didi koji je kao što to i obično biva – bio lagano podjetinjio nakon 65-e i tako mi bio puno bliži nego roditelji
Kako ni nakon puberteta nisam imao ni auto ni love, nikako nisam uspio naći put do srca ili barem vulve neke Velolučanke
Naime, kome bi bio zanimljiv pank-roker koji mora hodat 5 km preko brda poslije dana u polju (i istim - jedinim tenisicama) s litrom vina u ruci i deset kuna u džepu, kojeg nakon sat vremena hoda ne može izvući ni didin pitralon...
Pa sam jedne godine napravio teže sranje jer sam se u podne zapio i pravio budalaštine pred gostima
Što mi baba dugo vrijeme nije oprostila
Možda ni do dan danas
Dida nije izdržao još jedan rat, iako u ovom zadnjem nije ostao bez desne ruke i nosio rupe od gelera po cijelom tijelu
Ubilo ga je što je naslutio što će se dogoditi i da će rata biti i da će ginuti nevini a bogatiti se zli
Previše je pratio politiku i bio prepošten da sve to normalno primi srcu i samo se jedan dan ugasio
Igrom slučaja, taj dan nisam bio uz njega
To mi je bio jedan od najtužnijih dana u životu
Nakon toga sam u Veloj Luci provodio sve manje i manje vremena, faks, sezonski poslovi, posao...
A fali mi sve to...
Pa opsujem
A na Luškom se psuje ovako nekako - nenadjebivo!
Top pet Veloluških psovki
Zasantisimo
Kurbu gudu
Za oštiju
Zaisukrsta
Pasu bože
Žeri govan
Ova zadnja mi je sumnjiva, ali najjača
Za nastavak priče obavezno pogledajte ova dva posta...
http://ribafish.blog.hr/arhiva-2006-08.html#1621393464
http://ribafish.blog.hr/arhiva-2006-08.html#1621431609
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com
Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T