Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribafish

Marketing

Irska, Korčula, moja najdraža baba i priča o dva jastoga

Zašto volim Irce?
Pa, ima više razloga
Na primjer, zajedničko nam je da baš i ne volimo Engleze
Osim Bitlsa i Pajtona

I da volimo pivu
Iako je njihova piva ponešto drukčija od naše
Potpuno drukčija od naše, ali svejedno – sjajna
Onda, i oni su otočani kao i pedeset posto mene, pa nas krasi ljubav prema moru.

Sve ovo pišem umjesto da radim na tekstu o Pajtonima dok na radiju u katamaranu za Korčulu piče Bitlsi a meni se riga od pive sa splitske rive u kombinaciji s gigantskim valovima za solidno surfanje na havajima kojima bi i Bič Bojsi posvetili pjesmu

A i za deset dana putujem u Dublin pa se veselim ko mala kornjačica kad dopuzi do mora

Pred dvije sam godine upoznao Sina, zatvorenog mladića čeličnog stiska na jednom od okupljanja Društva prijatelja Piva.
Naravno da se ispostavilo da Sin uopće nije zatvoren tip (iako i dalje ima čelični stisak) , i da je postao stalan i nezamjenjiv član Curling kluba Čudnovati Čunjaš s naznakama da me zbog talenta zgura s moje dokapetanske pozicije, te da je apsolutni broj jedan što se tiče nabavke nepoznatih piva sa svih strana svijeta

Ono zbog čega Sina posebno cijenim je njegova čelična volja i želja za putovanjima, kojih je gladan koliko i žedan novih piva, a istovremeno nije inertan kao i 99,9% populacije koja samo gnjeca «Joj kak bi bilo dobro nekam otić», a kad treba djelovat – nestanu
Zato nam Sin svaka 2-3 mjeseca u klubu iznebuha kaže – idemo za mjesec dana za vikend u London, rezervirao sam nam hotel

E sad, nije da se Sinu nije pametno zamjerit (čovjek ima crni pojas treći dan, pih, ko da ne znam kolko dana ima u Taekwondo tjednu...), a i zašto bi se čovjek išao zamjeravat frendu koji je sve ispitao i našao, pa tako sljedeći vikend krnje Društvo Pivopija ide u posjetu pivskoj braći u prijestolnicu zelene Irske

Ryan Air je počeo letat iz Pule, pa nam je sad samo sat vremena udaljeniji od Graza otkud smo išli dosad
Al sam načuo da će letat i iz Osijeka
Zagreb valjda smrdi
Ili se ponavlja uvijek ista priča da hrvatski funkcionari traže mito da bi nekom dali dozvolu za nešto pa onda stranci u čudu i nevjerici pošalju balkance u pizdu materinu i pocijepaju dokumente koji bi usrećili tisuće ljudi te odu u Mađarsku ili Bugarsku

Razlog zbog kojeg sam uzeo dva slobodna dana i pičim krajem veljače u Vela Luku je poprilično posran
Moja jedina živuća baka Katarina, nije baš u najboljem izdanju
To njeno. 1922. godište, lagano je izgubilo na svježini i živosti i već dva mjeseca nije izašla iz kuće.
To ne zvuči strašno, osim ako usporedite s činjenicom da Ribafish nije dvije godine pomislio na seks
Katarina Barčot – Kapno inače je ponosna vlasnica najljepših hortenzija na Korčuli, sigurno u top 5 igračica briškule, trešete i trijumfa, i definitivno najbolja kuharica juneće juhe, hobotnice u vlastitom soku, pogača, raštike i jastoga na buzaru

Njenog sam jastoga doduše kušao samo dvaput, a i to je još bilo u neko davno doba kad se na našoj terasi familijarno na radiju pratio prijenos nekog Splitskog festivala (moralo se navijat za Olivera jer je Kati u rodu, treće koljeno), veselo veče ili emisija za pomorce
Bilo je to sretno doba kad je televizija imala dva programa, klinci se igrali na zraku i prirodi a dileri nisu bili cijenjeni ljudi na vlasti
Iako sam od drugog jastoga dobio samo batrljak koljena jer su na večeru uletili neki važni ljudi (uvijek ti «Važni ljudi» koji nestanu kad ti treba pomoć), nikad neću zaboraviti taj ukus mora, mediterana, biljaka i životinja u vidu meniskusa nekog nesretnog crvenog raka
Možda sam imao devet godina, ali sjećam se kao da je bilo sinoć

Kroz pubertet, svaka sam ljetna dva mjeseca više posvećivao danas pokojnom didi koji je kao što to i obično biva – bio lagano podjetinjio nakon 65-e i tako mi bio puno bliži nego roditelji
Kako ni nakon puberteta nisam imao ni auto ni love, nikako nisam uspio naći put do srca ili barem vulve neke Velolučanke
Naime, kome bi bio zanimljiv pank-roker koji mora hodat 5 km preko brda poslije dana u polju (i istim - jedinim tenisicama) s litrom vina u ruci i deset kuna u džepu, kojeg nakon sat vremena hoda ne može izvući ni didin pitralon...
Pa sam jedne godine napravio teže sranje jer sam se u podne zapio i pravio budalaštine pred gostima
Što mi baba dugo vrijeme nije oprostila
Možda ni do dan danas

Dida nije izdržao još jedan rat, iako u ovom zadnjem nije ostao bez desne ruke i nosio rupe od gelera po cijelom tijelu
Ubilo ga je što je naslutio što će se dogoditi i da će rata biti i da će ginuti nevini a bogatiti se zli
Previše je pratio politiku i bio prepošten da sve to normalno primi srcu i samo se jedan dan ugasio
Igrom slučaja, taj dan nisam bio uz njega
To mi je bio jedan od najtužnijih dana u životu
Nakon toga sam u Veloj Luci provodio sve manje i manje vremena, faks, sezonski poslovi, posao...
A fali mi sve to...

Pa opsujem
A na Luškom se psuje ovako nekako - nenadjebivo!

Top pet Veloluških psovki

Zasantisimo
Kurbu gudu
Za oštiju
Zaisukrsta
Pasu bože
Žeri govan

Ova zadnja mi je sumnjiva, ali najjača

Za nastavak priče obavezno pogledajte ova dva posta...
http://ribafish.blog.hr/arhiva-2006-08.html#1621393464
http://ribafish.blog.hr/arhiva-2006-08.html#1621431609


Post je objavljen 01.03.2007. u 23:49 sati.