::ribafish - čovjek krnje jetre::

utorak, 30.01.2007.

Još pet stvari koje niste znali o meni

A neću pisat o tome kako brišem guzu sprijeda i onda trenutno pogledam nalaze...

6. Ne trudim se shvatit tekstove pjesama na engleskom
I nikak ih nemrem zapamtit. Blago sam retardiran s engleštinom. Nikad mi nije bilo jasno kad Klint Istvud u onom filmu Fajrfoks ili Flajfoks uleti u ruski kamp i otme im avion koji se upravlja mislima na ruskom. I poleti. A ja nemrem stervej tu hevn polovit...

7. Ne znam učit
Nikad ne naučim naslov nego čitam sve ono ispod i nadam se da će mi profa/učitelj/poslodavac postavit podpitanje. Djeco, naučite nešto od čiče i učite naslove. Pa onda naniže. I pišite dok učite. Ovo je duži i teži put.

8. Varam na plivanju
Kad se trebam okrenut, stanem sekundu i udahnem umjesto da se okrenem, ono, ko tuljan. Nemrem si pomoć, morž debeli punomasni nepokretni... Inače, hvala na pitanju, prvih 400 već mogu ispod 6.10. Zadnjih oko 6.30. Ali se vratio dida-vampir, čiča od osamdeset i kusur koji jede češnjak, pije češnjak, živi češnjak i valjda i akne i hemeroide maže jebenim češnjakom. Pa se kraj njega u bazenu osjećaš ko pastrva u protvanju. Samo mi peršin fali. VRATITE GA NA MLADOST!!!! Barun Vurdalak i ekipa su valjda već u Tadžikistan odselili...

9. Imam madež na nezgodnom mjestu
Svih onih tri i pol tisuće pohotnih sretnica s kojima sam brijao u predRočnoj eri koje su se na svoje oči imale priliku u to uvjerit - rekle su da je baš osebujan i sladak. Tih nekoliko stotina divljih pastušica mu je čak pokušavalo davat i slatkasta ženkasta imena. A ako nešto mrzim - to je tepanje. Pa sam se uglavnom svađao s tih par tuceta normalnih komada dok ne bi prekinuo. I nijedna od njih pet simpatičnih mi to nije oprostila. U biti, jedna se duri a druga kuja me ne pozdravlja. Zato sam si Pishi Trovaču sam nadjenuo ime. Aha! Ko pogodi, ima pivu. Riječ je o imenu epizodnog junakg iz Duška Dugouška!!!

10. Mogu podrignut najjače u Hrvatskoj
U stvari u Jugoslaviji. Bio sam prvak Jugoslavije u Novom Sadu 1988. Ali od tada se nije našao nitko da me izazove. Iako je godinu prije toga u pivnici Pivarium na Limanu nagradni slogan glasio "Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija" (pobijedio je neki Pera koji je uspio u jednom podrigu to izgovorit dvaput), te jeseni 1988. zadani pojam "Agrovojvodina" je majstor rižota i pisane riječi, taj vikar perverzije, polupeder, seksualac te nabildana mrcina - izgovorio 8 puta, čak tri više od drugoplasiranog Pere koji je nakon toga utonuo u tugu i čemer i prošo gore od Vase Ladačkog. Dan danas je na životu, što u Kini, što u Istri, što u Bregani i Karlovcu par svjedoka koji su na potezu Rakov Potok - Jezerce čuli zvanični hrvatski rekord od 9 puta izrečenih Agrovojvodina, inače firme koja se nalazi preko puta Pivariuma. O tome kako sam podrigom prekinuo misu na otvorenom, u postu o Sljemenu. Ako netko od smrtnika želi izazvati njegovo veličanstvo na dvoboj, stojim vam na usluzi.

ponedjeljak, 29.01.2007.

Pet stvari koje ne znate o meni

1. Kopam nos

Ali samo kad sam sam. Ili bar kad mislim da sam sam. Isprike gospođi koja je sjedila u ugašenom mračnom autu 100 metara od bazena dok sam se kažiprstom borio s hladnoćom i suhim zrakom uvjetovanim gargantuovskim šmrkljom (naprosto idealan, tzv. "planinski šmrklj" - skoren na vrhu, vlažan na dnu), jer sam bio uvjeren da oko mene nema nikog. Znam da zvuči glupo, ali ta bi raskošna, mehka te podatna kuglica prljavštine ulaskom u bazen bila zauvijek izgubljena!!! Idealan hobi za uz Seinfelda ili Futuramu dok fino toneš u san.

2. Grizem nokte

U biti, još gore. Jedem nokte. I kožicu. Kako sam uvijek na dijeti, tako sam i uvijek polugladan, a onih sedam grama nokata i pripadajućih im kožurica mogu sasvim solidno zavarat Popokatepetl od želuca. Ali po jedan primjerak na svakoj ruci mora ostat sačuvan za korištenje prve točke današnjeg posta. Grize se tako da zubi oponašaju škarice a nikako ne čupa, odnosno poteže - jer si onda raskrvariš onaj dio do kojeg nemreš doć zubom, škaricama ni ičim i koji jezivo peče kad pereš suđe ili radiš limunadu. Jel i vama nokti imaju okus!?

3. Masturbiram i u 37-oj

Ne stalno i ne prečesto. Samo onih dana kad nema seksa. Neko mi je rekao da ti drkicom ode pol kile što znoja što ugljikohidrata, pa eto. Što sam više stariji, to mi je bolje onanirat navečer i manji gušt bacat ga na mozak pa prevladavaju filmovi. I to na videokazetama. Imaš REW i FWD taman da premotaš konverzaciju i bok. A i na FWD bi ga se moglo damfat ako je scena preduga. Ova korejska DVD sranja s 2x (sporo) 4x (i jope sporo) i 16x (prebrzo) uvijek ti preskoče na sljedeću scenu gdje opet pričaju pa ti padne. O kompjuteru i tragičnosti miša te odnosu desnice i ljevice da ne pričam...

4. Imam dvije tetovaže - i još bi jednu

Jedna je savršena i to sam pravi ja - morski pas nacrtan maorskom tehnikom. I još je tip imao tupu iglu pa je Sharky i dan danas trodimenzionalan. Drugu sam radio zaljubljen u jednu djevojku zajedno s njom za 30 maraka u Budimpešti jer nisam našao prvi album od Weezera. Sad bi je malo mico, a malo ne, ali mi ipak služi kako bi me podsjetila da žene ponekad znaju biti jako gadna bića. Pirsinge nemam. Zažmirim i kad mi krv iz prsta vade.

5. Čitam kad kakam

Počelo je od malih nogu jer je zahod bio jedino mjesto gdje starci nisu mogli uć a da me ne iznenade u nečemu s čim baš i nisu nili oduševljeni. U pubrtetu sam, naime, čitanje stripova i knjiga kombinirao isključivo s točkom 3. Naglo sam se otrijeznio kad me hitilo u JNA na jug Srbije gdje prljava i hrđava rupa u podu zvana čučavac nikako nije zadovoljavala uvjete odvijanja procedure u kojoj sam uživao u miru vlastite kupaone iako mi je desna noga bila naslonjena na hladni rub vešmašine. Na kojoj je, s druge strane bilo mjesta i za kokice i za kolu, ali to su već perverzije. Danas se zadovoljim čitanjem dnevnih novina i to odnazad prema naprijed, s tim da kod crne kronike odustanem, jer bi pogled na političare uzrokovao bljuvanje.

Ajmo štafeta dalje:

ZDENKOV KULTURNI KOMBI
FRKACHU
DIDA 99
ATHENA AIR
NEMETZ

petak, 26.01.2007.

Pivopije pravac Split!!!

Samo da vas obavijestim!

Društvo prijatelja piva putuje u sljedeći petak na more, tek korak od Splita.
I to u prijateljsku posjetu tvornici Kaltenberg.
Uz stručnu podršku blogera DIDA66.

Kretalo bi se oko 6.30 ujutro.
U busu je dozvoljeno lokanje.
Za pišanje se staje kad se digne ruka.
Vratili bi se kad im sve popijemo - da smo u Zabregu oko ponoći.
Obilježja BBB-a ostavite doma.

U busu ima još 10 mjesta, ali požurite!

Cijena, sitnica - 150 kuna
Prijave/plaćanje do ponedjeljka/utorka

Informacije:

drustvo.prijatelja.piva@beershop.hr
091/36 98 379
ribafish@hotmail.com
ili osobno u Beershopu, Rudeška cesta 88

Repertoar piva koja će bit lokana u busu te još 150-ak vrsta za po doma pogledajte ili
nabavite na BEERSHOP



P.S. Taj perverzni životinjski svijet II

Pan Tera - Čeh u porniću
Vara N - Promiskuitetno J
Varan - Muž krokodilke drolje
Ko Ala - Vrlo hrabri medvjedić
Gal EB - Francuz koji voli poljska piva
O! kapi! - antilopa kojoj je pun kurac inhaliranja

P.S.2 Zakooon!

četvrtak, 25.01.2007.

Dan kad sam možda prestao biti dijete...

Spuštam se s prvog kata iz stana na cestu. Odškrinem vrata od dvorišta da mogu isparkirat auto. Asfalt mokar, a na Cliotu dva centa snijega. Otvaram auto i s poda ispod suvozačkog vadim strugalicu za isti. Dok stružem smrznutu bjelinu s krova i šajaba i dok mi mrznu prstići, polako ali neumitno shvaćam da sam iznevjerio tradiciju dugu tridesetak i nešto godina.

Od prvog snijega Riba nije napravio grudu i njom neuspješno probao pogodit nešto.

Nego išo strugat auto.

Pa jebo me čuko, jesam ostario.

Kasnije sam pogodio neku ženu u grbu (još uvijek nadrkan zbog retardiranog nastupa Josipe Lisac na koncertu Tommyja Emanuela u Lisinskom jer je izgledala ko grbavi mrav koji siluje kljastu bogomoljku i preseravala se tako da je svima bilo neugodno), ali nije to to. Da mi se opet pošorat grudama protiv ekipe s druge strane ceste...



Svejedno, zahvaljujući mom vječitom uzoru dmj.blog.hr, otvaram novu igricu u kojoj je cilj anagramirat što perverzniju pričicu od imena pojedine vrste uz mogućnost dodavanja ili izmjene pokojeg slova:



Taj perverzni životinjski svijet!


Pri Mati - birtija za majmune

Ma Kaki - majmunica koja ne da

Oran Gutam - raspoloženi majmun pederko

Gori LA - američki majmun kleptoman

(Za) Čin Čila - uspaljena krznašica - by DMJ

Bi Vol - svejebežljivo govedo

Maca Klin - gušterica u menopauzi



Sad vi!

srijeda, 24.01.2007.

Dani forwarda!!!

Riječki karneval

– garantirana lokačina i najzgodnije žene Hrvatske!

• ako ste mladi ili se takvima osjećate, skloni ste alkoholu, sakupljate salvete i volite sve što vole mladi....
• ako ste poželjeli ikada barem na jedan dan pobjeći od stvarnosti i postati gusar,zatvorenik,fratar,kauboj ili možda loša ljubavnica.....
• ako se želite budalizirati pred cijelim gradom i biti jedna od 10 000 maski na 24. riječkom karnevalu...
• ako želite ludi provod i odličnu zabavu....
• ako vas zanima zašto je londonski sunday times baš riječki karnval uvrstio u 10 događaja koje se ne smije propustiti u 2007. godini
• ako imate viška 250 kuna koji vas baš žuljaju u džepu i smetaju poput kamenčića na dnu cipele.....

Barba Sumo ima ideju za vas. ajmo da se 18.2.2007. skupi što više blogera iz cijele hrvatske pa da zajedno sudjelujemo u povorci i karnevalskim ludorijama.maska će predstavljati nikolu teslu u čast 150 godina od rodjenja ovog velikog znanstvenika.u cijenu od 250 kuna vam je uračunata maska,hrana,piće,odlična zabava, inspiracija za nove blogove , a ako vam se posreći možda i uhvatite nešto pijano suprotnoga spola:)

Rok prijave je 26.1.kako bi vam tete krojačice stigle sašiti masku baš o vašoj mjeri, a ne da se osjećate stisnuti poput vakumirane riže.

Prijava i daljnje informacije na:

sumohrvat@yahoo.com




Zamp

– Ne dam tri lipe od praznog CD-a za Ivanu Kindl Žvaka!!!

Zašto potpisati?
Jer ne želite poskupljenje informatičke opreme
Jer smatrate da se glazbenici, kao i svi ostali radno sposobni ljudi trebaju financirati od svoga rada, a ne živjeti na Vašoj grbači
Jer poput većine građana ne razumijete kakve veze imaju glazbenici sa cijenom Vašeg mobitela, računala, praznog CD-a i brojnih drugih stvari koje su drastično poskupile

Jer Vam zaista nije jasno kamo odlaze silni novci (u ovom slučaju ~3.000.000kn godišnje) koje konstantno dajemo za svakave namete.

http://www.aktivacija.mine.nu/index.php





Parking

- Pitalo Bandića da zašto poskupljuje. Tip veli: “U Parizu je još skuplje. Bio ja!”
Sramota


PETICIJA PROTIV POSKUPLJENJA PARKINGA I KOMUNALIJA U ZAGREBU

Dragi prijatelji,

zahvaljujemo Vam na potpori koju ste dali "Peticiji protiv poskupljenja
parkinga i komunalnih usluga u Zagrebu". Odaziv je bio izvan svih
ocekivanja..

Kako bi smo stupili u kontakt sa sto vecim brojem gradana, molimo Vas da
nize navedenu poruku saljete dalje u krugu poslovnih partnera, poznanika i
prijatelja.

Gradska uprava u Zagrebu povisila je cijenu parkinga za 150% u samo jednoj
godini i time izvrsila udar na zivotni standard gradana. Cijena parkinga od
16 kuna u centru grada nadmasuje za nekoliko puta cijene parkinga u
obliznjim metropolama kao sto su Bec i Budimpesta. Auto moto klubovi,
sindikati, udruge poslodavaca i nevladine udruge organizirale su peticiju
protiv poskupljenja. Podrsku peticiji mozete dati slanjem poruke na e-mail
adresu:

parking@jurpro.hr

Dovoljno je navesti u poruci

PODRZAVAM PETICIJU PROTIV POSKUPLJENJA PARKINGA I KOMUNALIJA

JURIS PROTECTA

ponedjeljak, 22.01.2007.

Rukomet

Neki dan sam bio kod Vugija na večeri. Osim što spremamo sjajan projekt, i što sam se udavio u samoborskim kotletima koji su bili meki ko duša nedeflorirane bobe grožđice, sjetili smo se i davnih dana pred desetak godina kad smo igrali rukomet za faks.

Pmf, 94-98, u svakoj generaciji po jedan dečec koji bi bio vanserijski talent ali bi ubrzo odustao od faksa, par tipova koji su odabrali PMF instead of handball carrier, par onih koji su se samo furali na sport i par zaljubljenika. Ja sam kao i obično sanjario da se u oblo-grbavom tijelu malog debelog gnoma krije vanserijski talent, ali sam i tom sportu pridonio u istoj količini kao i košarci i nogometu. Ništa. Nakon srednjeg pa lijevog vanjskog, lijevog krila i plačljivog pivota negdje u apsolventuri sam završio na golu i tu donekle opravdavao trenerovo povjerenje. Iako, ni to nije bilo svjetski. Dobrim dijelom i zbog toga što nam je legendarni profesor/trener Žika bio u poodmakloj fazi života pa nam nikako nije mogao popamtiti imena. Npr.

«Riba, dodaj Ivanu!»
A Ivan na desnom krilu a ja lijevi vanjski. Ne bi mu Stephen Hendrey dodo...
I Riba zasere a trener u dreku :

«Željko, što nisi dodao Ivanu?«
«Ja sam Riba, treneru...»
«Dobro Riba jebemusunce, što nisi dodao Ivanu?»
«Pa htio sam!«
«Ali išo si dodat Kreši!«
«Ma nisam, Krešo je ovaj zubati.»
«Ma ne pričaj, marš u obranu!»

A do tad DIF ima već 5 razlike...

Bilo je lijepo tu i tamo dobiti tapš po glavi od suigrača, ali je karijera naglo završila zbog nedostatka opreme u vidu suspenzora kad me jedna, ne toliko jaka koliko precizna tvrda lopta, odbivši se od parketa pogodila u oba testisa dok sam ja ispred napadača lebdio u zraku u takozvanoj «zvjezdača» pozi.

Kaže Vugi da sam poprimio boju pudinga od bolesne borovnice, i ležao još dobrih deset minuta na parketu tako zgrčen da su morali igrat s drugom loptom jer ovu jajčanu nisu mogli iščupat. Nakon te epizode, do kraja faksa sam se posvetio prvoj ljubavi – odbojci, gdje smo čak jednom i osvojili prvenstvo Zabrega. Ali to je druga priča.

S navijačke strane, ljubav prema rukometu se rodila dok je još harala Metaloplastika. Sjećam se da su u jednom finalu razbili klub nezaboravnog imena Wybrzeze. Mile Isaković je drkuljio neke frljoke s krila, Vujović i Portner ubijali izvana, Bašić radio čuda na golu. Trebalo je dugo vremena da rukometna elita dođe i do Zagreba. A onda bum! Trener Kasim Kamenica (za prijatelje - Dagnja) je za prvenstvo juniora 1987. Ili 1998. okupio sjajnu ekipu klinaca koja je u prvom poluvremenu obavezno gubila 5-8 razlike i onda popizdila u drugom i osvojila zlato. Onda je jezgru tih klinaca sa raznih strana doveo u RK Zagreb.

Dok je Zagreb došao do Teke Santander i finala koje se zbog rata nije moglo održati u Zagrebu nego je domaćin bio Graz, na tekme bi otišao tek tu i tamo. Mislim da sam bio na svega dvije ili tri, čini mi se Zaporožje, ali svaka se utakmica obavezno pratila na telki ako je bilo prijenosa. A onda je za prvu tekmu finala RK Zagreb organizirao pedesetak buseva koji su kretali u 7 ujutro i besplatno furali navijače prema Austriji. E sad, našlo se tu svega i svačega. Od obje sestre tadašnjeg najboljeg frenda (mislim da sam bio zaljubljen u obje), preko pravih fanatika rukometa, ljudi koji su samo besplatno išli u šoping bez ikakvog interesa za rukomet pa sve do ološa koji je išao krast, razbijat i radit sranja.

Osim što su pokrali pol grada, razbili puno izloga i nanijeli vjerojatno najveću sramotu gradu Zagrebu u njegovoj povijesti (Zagrebačka je Filharmonija u znak stida odsvirala desetak besplatnih koncerata u Grazu) te digli na noge svu Austrijsku i Bavarsku policiju tog toplog nedjeljnog popodneva uključujući i dvadesetak konja i neka vozila koja su podsjećala na tenkove, većina njih nije ni ušla na tekmu. Tada sam shvatio da od mene nikad ne bu huligan. Samo navijač. U biti, skužio sam to nešto kasnije, kad smo na povratku u busu doživjeli nervni napad neke poštenjačine kojem su sa sjedala busa ukrali krigle koje je kupio starcima. Ni sam ne znam zašto su nas Austrijanci pustili preko grane nazad. Divljaci su ukrali blagajne, brnjice za konje, ribičku opremu... Neko je u busu provalio da u Hrvatskoj da nas nisu pustili nazad više ne bi bilo kriminala...

Anyway, tekma. Graz, nešto-Halle (Švarceneger tad još nije bio toliko popularan), pjesma, skandiranje, navijanje. Nerviranje. Imali su Španjolci kao i uvijek para (mamu im jebem konkvistadorsku) i sve je frcalo od zvijezda. Mali kosooki Kirgiz meteorske ruke Dušebajev još ni 35 nije imao (uvijek je ko neki deda bio), Ruiz, Garralda, a meni je u mozgu ostao dugokosi švedski golman plavušan preteča metroseksualca Olsson koji je na parket keljio komade crne ljepljive trake da zna di je u svakom trenutku bez okretanja prema golu. Nije mu pomoglo. Tomljanović i Gudelj su dominirali i završilo je dva razlike za nas. Malo. Užasno malo, ali bar nešto. Nisam se nadao naslovu, ali onda se dogodila Teka. Slovenac Pušnik je branio i jajima, Puc podivljao i dobilo ih deset razlike. Kupili me. Skakao sam tako divljački po dnevnom boravku da sam valjda zgnječio punđu teti Jeleni kat ispod. I onda sve isto godinu poslije protiv Wallaua. Puc u zadnjoj sekundi i trka... Peribonio, Čavar, Jelčić, Puc, Obrvan, Kljajić, Gudelj, Goluža, Tomljanović, Pušnik, Jović, Banfro… Jebat ga, žao mi ako sam nekog izostavio. Kakva ekipa…

Jučer sam opet kvario punđu teti Jeleni. Nakon dvostrukog cepelina kad je Balić u padu zafrljio nešto migoljavo, a onda kasnije i Špoljarić samo tutnuo loptu iza ogromnog Korejskog golmana. Koreja je jaka ekipa. Bili bi među prva 4 da se igra prvenstvo kod njih. Ovako su objektivno među osam repki svijeta. Ali su imali peh naletit na naše luđake vođene onim sitnim Hugom alike trenerom koji je dozlaboga dosadan dok priča i hvali se (iako još uvijek deset puta manje od Bandića), ali genijalan za složit ekipu.

Večeras razvaljujemo Ruse. Nije bed. Ali onda idemo u skupinu sa Španjolcima. Ne bu dobro. Sjećate li se brutalnog prljavog starta Pajoviča prstom u oko Metličiću negdje u Sloveniji pred 4-5 godina? E, to je goli kurac prema onom što je napravio golman Barrufet Džombi u jednom od finala Zagreba i Barce, onih ružnih godina kad je Barca bila puno previše prejaka. Ono je bio najprljaviji sportski potez koji sam u dugoj te doista picajzlastoj karijeri vidio. Englezi bi za to proglasili Maradoninu desanku, Španjolci flašu kokakole Juanitu u bulju na Marakani, Mostarci Engleza koji je slomio nogu Semiru Tuceu minutu nakon što je debitirao na Wembleyu, ili bilo ko bilo što ako je ikad igrao protiv Materazzija, ali Barrufet je Mirzu (tada deset kila lakšeg) jednostavno pederski počkaljio kad ga ovaj nije gledao i bio u naletu dva metra od stative. U koju se onda zabio svom snagom i skršio glavu. Umjesto da šugavog španjolskog šupka (ššš) doživotno diskvalificiraju i nabiju na kolac na glavnom gradskom trgu, sudac (u vlasništvu Barcelone) je samo rekao Džombi da se makne s terena.

E, to im nisam oprostio. Dakle, oni koji rjeđe čitaju moja sranja na blogu i oni koji ne shvaćaju moju zajebanciju – Ribafish ne mrzi Španjolce kao narod, nego samo smatra da je odvratno to kako oni kupuju pobjede, varaju, kradu i imaju moć nad sudačkom organizacijom. Sjetite se samo košarke u Beogradu...

I onda još smjeste Dominikoviću. Čovjeku koji teško daje golove i djeluje nekako tromo dok trči u polukontre i kontre, ali koji je fakat doslovni stup obrane (nešto ko Goluža nekad, iako me taj iritirao svojim stalnim fingiranjem faula i trzajem glavom). A obranu je u rukometu jebeno teško igrat. Samo su me u vaterpolu više tukli.

I onda mu onako pederski namjeste doping. Isuse, kako su me naživcirali. Isuse, kako će napeto bit gledat tu tekmu... Morat ću isplivat deset kilometara, bacit osam hiper turbo drkica i vezat se čelično-kriptonitnim lancima za radijator jer slutim pakao. Dobri i kvalitetni igrači, onaj rukometni Beckham-pičkica – zet kraljevske obitelji, Romero, Garabaya, Enterrios, ubojiti dida Dušebajev (večiti talent ovaj Talant – Nikita, pokoj mu duši) valjda više ne igra, ona konjina na crti i barem pet golova prednosti od strane sudaca koji će Sulića isključit čim se zakašlje i Baliću govorit da je pao jer mu je kosa masna.

Grdo. Žao mi je što neću pisat do tog dana, ali pukle su me uspomene. Samo želim da sve prođe u fer atmosferi bez vrijeđanja i da Mirza zabije neku od onih svojih «Čavrndžija» (opet Nikita, koji mi je danas...), dok stoji dvije sekunde u zraku i provuče posranom Barrufetu (o da, još brani - drugi golman) krivudavi podpimpečni felš tako da ovaj ne dođe sebi do kraja prvenstva i ode na Tibet uzgajat mahovinu. Baš kao što je onomad Mile Isaković razjebo Rica iz sedmerca, pa ovaj više nije ni jednu loptu do kraja tekme ulovio...

I da ih razvalimo toliko bolno da se uvijek useru kad budu igrali s nama i da skidaju šešir kad čuju za Hrvatsku, makar i na radiju. A ni dalje mi nije jasno kakva čuda može raditi zemlja od 4 milje stanovnika. I da nismo talenti...

Razvalili su ih već u Portugalu? Dobro, i? I ovaj put će isto. To će bit moj dan.

Ajmo dečki. Rasturite. Skužit će teta Jelena...

nedjelja, 21.01.2007.

Top 20

Top 20 stvari koje bi trebalo izmisliti za bebača nakon navršene prve godine života


1. WC kefica u razini glave. Vaše glave. Ne te glave.
2. Nevidljivi daljinski
3. Tuba kreme za guzu koja ti viče da si zaboravio namazat istu prije nego što si mu zakopčao i četvrti sloj odjeće uključujući i cipele na dvostruko žniranje
4. Dojavljivač koji će Junioru objasniti da je vrlo teško disati pod vodom
5. Supersak Sport Billyja za odlazak izvan nastambe
6. Magnet koji će skupiti SVE žitne pahuljice, rižinu mlađ, pšenične vlati, berenkinu kosu, čokolino, červarlino i općenito svaki penis koji vaše dijete naprosto obožava prosuti pritom vam djevičanski nevino gledajuć u oči
7. Mobitel otporan na slinu, juhu, pikicu, zahod...
8. Nepoderiva mikrofolija za kuhinjski pod ('nako ko što imaju vozači formule na kacizi)
9. Detektor stvari koje nemrete nać a hitno vam je, tipa ključ od auta, pasoš, četkica za zube...
10. Bočica iz koje ne curi nigdje drugdje osim u bebina usta
11. Mirisni borić za pelene – bebi kakica u tom osjetljivom prijelaznom razdoblju postaje kraljevsko govno
12. Lažna tastatura za comp – beba nepogrešivim instinktom uvijek pogodi gumb koji gasi sve nesejvano
13. Štrample koje se oblače same. Bez otpora. Ne naopako
14. Kapa koja se ne gubi. Ako je neko našao originalnu Playboy kapu na potezu Trešnjevka – Ouagadougu nek se javi. Pošteni nalaznik dobiva desnu zimsku rukavicu
15. Kolica s termo i zvučnom izolacijom + nešto što odbija drugu divlju djecu da ti skakuću i vrište oko tvojih tri minute nakon što si ga satima uplakanog konačno uspio uspavat
16. Hrana koja ulazi samo u usta, a ako dođe u dodir s okom, zidom, čipom, tatinom zadnjom čistom majicom, antiknim tepihom ili nepotpisanim autorskim ugovorom – jednostavno nestane
17. Iritantna monotonska debilna polubožićna muzika na igračkama koja se može gasiti snagom misli
18. Držač za slavinu bidea, ili, ako vam je draže - fontane vašeg ljubimca čim ga pustite van dometa na nanoampersekundu
19. Čitač misli malog Cendrixa kad je najeden, utopljen, presvučen, izmažen, naigran, naspavan i opet napravi onu facu i proplače a ti nemaš blage veze kaj mu je
20. Automatska, 24 sata dnevno dežurna maramica od koje neće bježat, mrštit se ni plakat. I koja će mu isisat sve šmrklje jer mi još uvijek pozlije kad treba upotrijebit pumpicu

Istraženo na uzorku n=1

Rok P.J.
Zagreb, Croatia
Poluteška
15,5 mjeseci
82/12.850
68 pobjeda / 0 poraza


Bebe su poput žena. Uvijek su u pravu.

petak, 19.01.2007.

Reklame po tko zna koji put...

1. Reklama za Airwick

Nacrtani klokan dovodi nacrtanu mačku u stan na jebačinu. U stanu smrdi. On pali Airwick osvježivač zraka. Maca se smiješi a on sjedi do nje i drži u ruci nešto što na prvi pogled izgleda ko nabrekli penis... Dobro, vjerojatno je to rep, ali u prvi mah...

Nego, kako je očigledno da će se pripadnici životinjskog carstva koji baš i nisu blizu u albumu prasnut zahvaljujući mirisu u spreju, zanima me kako će se zvati plod njihove ljubavi?

Catgaroo
Kločka
Macoklan (možda je tako nasto macaklin?)
Ken & Barbi Gur
Maklo

A kamoli tek izgledati?



2. Pantene
Manekenka te shodno tome žena nogometaša Ljupka Gojić reklamira šampon za kosu. Kamera je snima dosta brzo tako da ona izgovori desetak prostih rečenica kako joj je otkad pere kosu i u Zagrebu svaki dan ko na pisti. Problem s Ljupkom zbog kojeg nije uspjela u sterilnoj štreberskoj Americi je u tome da ima mrvicu raširene zube. To naravno nimalo ne umanjuje njezinu fotogeničnost, ali stvarateljima reklame se potkrala sitna greškica.

Naime, zahvaljujući čudima fotošopa ili kako god se taj program zove kad se neke stvari dotjeravaju na spotovima - Ljupki su u 70 posto reklame rupe među zubima spojili, a u 30% nisu, pa se cijela reklama doima nekako neozbiljno. U najmanju ruku.

Iako je desetak puta bolja od prošle gdje Tatjana Jurić ružnoj i nesretnoj frendici (kao kontrast da intenzivira ljepotu Tajči) objašnjava kako i ona može bit lijepa ako pere kosu njenim šamponom.


3. Peugeot
Konačno jedna dobra! ona kad maratonac trči i uzme vodu pa namoči prst i lizne ga. "Ajd tako izdrži 42 km"
Svaka čast!



Za kraj jedna pošalica iz domaće kuhinje:

Kako će se zvat Laura Pausini kad ostari?
Laura Meno-Pausini

četvrtak, 18.01.2007.

Sistematski pregled

U jesen te davne 1984. bili smo sedmi razred osnovne škole (koja odavno više ne nosi ime sirotog idealista Otokara Keršovanija) i smrzavali se u hladnoj ordinaciji stojeći goli i bosi na ružnom linoleumu Doma zdravlja u Laginjinoj ulici. Mi dečki iz sedmog be. Cure su bile u drugoj prostoriji.

Iako bi tih dana bio dao desnu ruku i sendvič da sam mogao vidit cice Sandre S. ili bar one Snježane L. (čije su bile daleko najveće), želja mi se nije ostvarila. Iako sam u prolazu uspio škicnut Sonju K. u potkošulji, u koju sam također bio zaljubljen. U Sonju, ne potkošulju.

I dalje smo cupkali po podu ružne prostorije dok je neka teta upisivala naše rezultate iz visine i težine u smeđe kartone. Robi V., inače moj uzor u nogometu (iako je Siniša K. bio profinjeniji), tiho mi je šapnuo na uho:

«Ak ti se stisnul, malo ga protresi. Ko nakon pišanja»

Na moj začuđeni pogled, odvratio je šeretski:

«Reko mi stari»

I dok je Robi svirao Air Guitar po Jockeyicama, ja sam ušao. Tetu doktoricu koja je čekala u drugoj sobi uopće nije ni zaintrigirao a bogami ni dojmio moj smežurani pimpač, nego je dosta dugo naslanjala hladnu i okruglu glavu stetoskopa po mojim leđima sve dok se nisam skoro srušio u nesvijest od dubokog udisanja. Sve mi zvjezdice počele vrludat oko tintare.

Pitala me jel pušim, a ja sam joj odgovorio da neću u životu zapalit cigaretu jer starci dnevno popuše 2-3 kutije. Onda je kimnula glavom i spomenula nešto kao «Bonhijelnu asmu», ali je u tom trenutku sestra otvorila vrata s pogledom na curke iz razreda, konkretno Ivanu J. u koju sam bio zaljubljen još od trećeg be prvo polugodište, pa je ta informacija otišla u nepovrat. Sjetio sam je se koju godinu kasnije kad sam ostao bez zraka na koncertu KUD Idijota i jedva osto živ.

Četvrt stoljeća kasnije, u firmi se pojavila obavijest o besplatnom sistematskom. Kad sam bacio ideju da odemo grupno, izvrijeđali su me da nisam normalan.

«Koji ću kurac ić' kod mesara? Još buju mi nekaj i našli. Si lud?»

Svejedno, kako sam imao nekih zdravstvenih problema u zadnje vrijeme (vidjeti simpatičan te optimističan post iz lipnja nakon rezanja hemeroida), a u trudnoći sam dobio 15 kila koje su se razmjestile i cementirale ko bakice po tramvaju - odlučio sam ipak otić.

Kako sam kao mladić bez prevelikog džeparca i bez veze na Student servisu uz nošenje ormara, čišćenje podruma i snijega, rušenja, istovara, selidbi, noćne smjene u Ledu cijelo treće desetljeće života išao i na davanje plazme za sto kuna (a trombociti za 130! Mašala!!!), krvna slika mi se mrvu izobličila. Da ne spominjem ona tri puta kad sam bio pokusni kunić za nifedipin i još štošta.

Tako sam prilikom jednog sljedećeg sistematskog pregleda dobio uputnicu za dodatno vađenje krvi jer su mi u istoj našli hepatitis ce. Kad sam pročitao što je hepatitis ce i da mogu polako zaboravit na ćevape i pivu, lagano sam se zabrinuo i poslušao savjet o dijeti koju mi je propisala općepraktična doktorica dok sam čekao rezultate nalaza koji se čekaju mjesec dana. Prije bi dogledao krušku kako zrije...

Uglavnom, nakon 32 dana bez kapi alkohola i s crnim slutnjama u glavi, dignuo sam nalaze, u dućanu kupio pola litre Karlovačke i sjeo na neku klupicu u Petrovoj. Otvorio sam pivkana, stavio ga na pod ispred sebe i poderao omotnicu. Duboko sam uzdahnuo i pogledao u nebo. Rastvorio sam papir na kojem je pisalo da sam zdrav. Eksao sam pivu. I višestruko nadoknadio propušteno.

Prošlog me je tjedna na sistematskom dočekala prekrasna sestra i razbacala po ekageovima, onom di pušeš u onaj ko karton od WC papira, di ti teta kapa u oči nekaj da proplačeš pa i ono ljigavo kaj ti razmažu po prstima pa stave nešto ko buhtle te na kraju izvadili krv i uzeli drugi mlaz urina kojeg sam pet minuta molio da izađe. Nije bilo linoleuma i niko mi nije gledao pishu.

Sljedeći dan sam dobio rezultate.

«Stroga dijeta i zabrana unošenja alkohola u bilo kojem obliku zbog povišenog kolesterola i triglicerida»

A kraj mene nije bilo pive. Ni razloga da je popijem.

Kolesterol 7,2 umjesto maksimalnih 5, GGT 125 umjesto 55. Jebate, da bar ločem, bilo bi mi lakše, ali jednom tjedno i to ovlaš...

Najebo sam...

Ukurčen i nikakav potražio sam savjet najboljih frendova pa smo se pristojno oblili i uždrali janjetinom ispod peke uz desetak piva i zaključili da su doktori kurac i da nam je svima to vjerojatno nasljedno. Nazvao sam mamu na Korčulu i izokola (kakvo je vrijeme, pa jel tata ulovio nekog ugora, zriju li mandarine) pitao jel imaju problema s mastima. Mama je odgovorila da ne, ali da je i nju i starog nedavno izubijala paradontoza.

Nadam se da paradontoza nije nasljedna.

(Dva sata kasnije nakon razgovora s doktorima i stomatolozima iz imenika)

Kurac moj nije...

I kaj sad. Žene u dvadesetdrugoj godini uđu u krizu tridesetih (jer su u kurcu jer im se jedna iz razreda udala pa sad ne znaju kaj bi sa sobom) koja kulminira baš u tridesetoj kad moraju rodit pod mus makar i s kotlokrpom iz susjedstva, a prati ih do sredine šezdesetih kad završi menga. Muškarci iznad tridesetpete uđu u krizu sebe, jer misle da mogu i lokat i žderat i sportirat i ševit kao da im je dvadeset. A priroda je zajebana koka.

Vratio sam se na bazen. Osim što Junior ide na Bebe-Ribe i uglavnom hoda gore-dole po plićaku s pokojim padom na dno istog, krenuo sam i ja sa serijama po 400 metara. Boli. Ali u kolovozu je svjetsko prvenstvo za veterane na Bledu na 3000 metara.

Ako odem nepripremljen, bit ću devedesetosmi od njih 100.
Ako plivuljim ovak ko pičkica dvaput tjedno – osamdeseti.
Ako stisnem i pojačam uz vježbanje doma, triput tjedno po dva sata negdje pedeseti.
Ako ispišam slezenu i počnem trčat, ostavim familiju na suhom, dam otkaz, nažicam Budu Staničića da mi složi program i mlati me po nogama u stazi, počnem jest zdravo, ne pit, ne radit i pišat krv – među prvih 15.

I onda krepat.

Mnogo sam mator. Kako bi rekao genije DMJ:

Oduvjek sam želio
Da budem Drmator.
Nisam post'o Doktor,
Al sam zato mator.

Al se ne dam.
Uostalom, osamdeseti na svijetu i nije mala stvar. A nakon trke na Laško! Još ako budem među 60 na inat, častim gajbom!

Vidimo se na bazenu!!!

utorak, 16.01.2007.

Bande Zagreba 6

Obećao sam sebi i ZDENKOVOM KULTURNOM KOMBIJU (najsimpatičniji na slici uz SVIJET U BOCI)


da više neću liptati gnjev kao u lošoj fazi bloganja od prije Nove godine, tako da ni Bande Zagreba neće imati svoj kraj. Mislim, onakav kraj kak bog zapoveda.


Zato ni neću spominjati inkasatore TV pretplate koji se ne znaju nasmijat ni bit uljudni iako naplaćuju porez na TV prijamnik čega nema ni u Kirgistanu, divlje suicidalne bicikliste sa slušalicama koji ubijaju pješake po trotoarima al su kul i one koji se voze posred zelenog jebenog vala, popove koji ti nepozvani dođu krstit stan i za to traže sto kuna iako si ti ateist ili ti poštom pošalju pismo da ne daješ dovoljno velike dobrovoljne priloge, stiliste koji žive od toga da nekom kažu da mu ne stoje narančaste čarape s bež manžetama i ružno oblače anoreksične manekenke, vlasnici pasa koji gledaju kako njihovo zlato sere u parku pa mi se dijete igra onda organskim puzzlima, golubovi kao takvi jer samo seru i prenose boleštine, slinave ječmenasto-krmeljave šugave mačketine lutalice koje umiru samo u mom podrumu, štakori kapitalci od kojih iste kučke bježe glavom bez obzira, žohari od pol kile od kojih me strah, vozači koji na retrovizoru imaju cd, bor, tri krunice, kurton i dva para svježe opranih čarapa pa ne vide kurca i one koji jednom rukom mobiteliraju, drugom drže čik i onda voze ne znam kojom pizdom materinom, političari neradnici sa svojim lopovskim strankama i plakatima kojim će opet obljepit svaki milimetar ovog jadnog napaćenog grada i onda ih ne skinut nakon izbora, saborski zastupnici koji ne rade ništa osim što primaju plaću, ljudi koji apriori mrze Zagreb...

Ljudi koji apriori mrze Zagreb. Ponosan sam i sretan što sam rođen u Zagrebu, isto kao što bi bio ponosan da sam rođen u očevim rodnim Križevcima, ili maminoj Veloj Luci. Ili da sam rođen u predgrađu Tananariva, faveli Manausa, medinom jebenom brlogu negdje među Čukčima i bilo gdje na ovoj kugli jer sam odgojen među ljudima koji su me savjetovali jednu jako bitnu stvar. Ne sudi nekome po boji kože, vjeri ni materijalnom stanju nego po tome je li čovjek ili nije, a kako si pročitao jako puno knjiga, i sam si s takvim stavom dobrodošao u svaki grad i svaku zemlju svijeta. I zato mi ne dirajte moj grad i ne pljujte po njemu bez razloga. Osim ako ste iz njega i vidite što se događa. Zagreb treba voliti.

Neću se osvrnuti ni na škembom ovjenčane Purgerske šupke od 36 i kusur godina koji sve to vide i kuže i gadi im se što pokraj njih napreduju kojekakvi rođaci i uporni zli i neduhoviti ljudi bez obraza. I koji stalno uz pivicu kenjaju o tome kako ništa ne valja te kako su pokvareni prevaranti na vlasti ali ne poduzimaju ništa. Nego naruče drugu rundu.

Kraj bandi. Ako neko hoće ispočetka pročitat - Bande Zagreba 1



Rješenje Rebusa iz prošlog broja je Ludak Ris - Ludakris (Ludachris)

Reko sam da je po Vuku… Athena Air, sljeduje ti piva!!!



Novi zadatak:

Koja je piva hladnija? (treća, skroz desno se ne pika)



PS. Orka, Milena, vratite seeee!!!!!

ponedjeljak, 15.01.2007.

Rebus 2

Neću pisat niš dok ne pogodite. Evo i pomoć:

L....RIS


PS. Murijak rješava križaljku.
Osnovna Škola (dva slova)... NE

petak, 12.01.2007.

Rebus

Šifra 5-3 (prva riječ ima 5, druga 3 slova)
Obratite pažnju na to ŠTO je osoba na slici i ono ŠTO drži u ruci
Rješenje je po Vuku
Glazbeno
Vikend...

četvrtak, 11.01.2007.

Pet najboljih reklama u 2006-oj

Kako sam ipak 4 godine radio ko copywriter, došlo mi da se probam sjetit najboljih reklama u protekloj godini. Naravno da sam kao i svako rastreseno muško kojem je važnije 8 puta vidit isti gol ili masnu dojku ruf-an švabice zaboravio pol njih, ali zato ste vi tu da me podsjetite i dopunite popis. Pa počnimo:

5. PIK šunka

Debeli komadi slasne, poput uzavrelog rascvalog kliće crvene šunke, u sloumoušnu padaju jedni na druge i talasaju ko kad sisa sisu mije (ja bih obadvije), dok u pozadini ide ona divna mjuza iz Šoušenk ridempšna s dvije tete anđeoskih glasića…

Čreva prorade nekak spontano, slina procuri i fridž najebe… Divota


4. Stambena štednja RBA

E sad, ne znam jel RBA ili neka druga, ali ideja mi je sjajna. Naime, tip od tri banke ulazi u sitne jutarnje sate u stan i tiho se uvlači u krevet. Ali caka je u tome da se uvlači u krevet svojim ocvalim starcima i pritom ih budi a krevet se raspada. Slogan – vrijeme je da se preselite ili sl. Kasnije su usrali s nastavkom, ali su s ovom fakat dobro uboli.

U biti, ako više nemam pojma o kojoj je štedionici riječ, onda su potpuno fulali. Svejedno – the ideja!


3. Žuja – Srce moje kuca za nju…

Koliko god ljudi u Ožujskom inzistirali da se u njihovim reklamama pojavljuju tipovi koji nemaju nikakve veze s pivom, Žujom ni ičim na što apelira Zagrebačka pivovara (uvijek nekakvi kenjavi pičkasti japiji, štreberčići, pederčići, džogeri i mršavci koji u životu piju limunade ili eventualno sok od bazge), ovaj put su naboli zrno. Buđenje dana i najava nečeg jakog izvrsno je dočarano sjajnim crescendom u biti glupavog ali i te kako zaraznog pjesmuljka što se zahvaljujući beskrajnom ponavljanju zarezao jako duboko i bogami čak bio i pjevan na stadionima za vrijeme naših tekmi na svjetskom prvenstvu.

Kako se izrazit – ma budi mi patriotizam…


2. Coca – Cola futbol

Animirana reklama rađena za Južnoameričko nogometno prvenstvo pred par godina konačno je preko Atlantika i Ekvatora došla i u naše krajeve. Na besramno duhovit način uz sjajan crtež, genijalan scenarij i apsolutno savršenu muziku svaki put me natjerala da je pogledam do kraja. Velika je šteta što nije postignuta kvaliteta originalnog komentatora (to bi jedino pokojni Tomić mogao) i što su previše utišali mjuzu, ali i dalje – sjajno.

Iako ni nakon sto tisuća gledanja ne bi bilo te sile koja bi me natjerala da popijem gutljaj tekućine okusa zašećerenog šećera s aromom šećera boje tvrdog govneta od koje mi jetra umire, škemba raste a zubi trunu.


1. Karlovačko

Nekako paralelno su krenule tri reklame o tri tipa koji pjevaju Hrvatske pjesme da bi dobili Karlovačko. Izuzmemo li Australca koji i nije bio toliko smiješan i Brazilca koji je dosadio nakon desettisućitog puta, najjači mi je bio Japanac sa svojom obradom Lijepe naše. Za ispišat od smijeha. Naravno da se neko tupo crkven sjetio da bi to moglo nekoga vrijeđati pa je reklama povučena i zabranjena. Mala država – mali ljudi.

Druga genijala iz Karlovačke je Seve koja pada na pod dvorane, a ipak najbolji trenutak domaće produkcije u 2006. onaj kad Navojec i ona dva mršava gledaju tekmu na nekoj pripizdini od stadiona NK Botaničkog ili whatever, i tip na grbavom rošavom terenu uz povike “Dobra, dobra!” opizdi loptu u troposferu…




Svaka čast svoj braći copywriterima što se bore protiv teške čizme accounata, nerazumijevanja klijenata i kritika svojih, uvijek pametnijih kreativnih direktora. Ribafish inače u slobodno vrijeme radi fusheve u obliku slogana, reklama i slogana za reklame, pa ako nemate ideje…

Aj živili!

utorak, 09.01.2007.

Tele Tabisi

Ko kaže da ne postoji djed mraz!? Ko bi inače herpes na staru godinu donio barba Ribi!?

Išlo se na Trg i nije švercalo u tramvaju...


Kumovi su u Melinu bili u punoj formi,


a i Rok je pokazao zanimljive sklonosti.


Ali se puštao tehno pa smo završili na Trgu.

Onaj čiča s Cadillacom je bio standardno bezvezan, Animatori nestandardno pijani ali najbolji od svih, Metessi dobar kao i uvijek, a Jura mi je odavno dosadio, pa sam napustio poprište prije Pipsa i Prljavaca.

Rok je prešao na kuhano vino.

Isprva se nećkajući,

pa mic po mic

i eto bećara!


Neka reklama za nešto što nije dovoljno dobro označeno kaže: Od poljubaca djeca rasu, od batina se smanjuju.

Kako mene nisu tukli, nemam neku namjeru to raditi s Minimirom, i za sad ga samo ljubim. Ali bed je u tome kaj ne raste u visinu nego u širinu. Trenutno je u "Mrki međed prije sna" izdanju ne samo zahvaljujući dizajnerskom kombinezonu. Za prijatelje – Medo Tabi.


Medo Tabi je došlo kao osvrt na najdebilniju seriju svih vremena Teletabis, koju Rok, kao i velika većina dječurlije njegovog sitnog zuba jednostavno – guta. A i mi s njim. Jer moraš.

Kad smo se neki dan spuštali sa Sljemena i Beskrajne Bandićeve Bljuzge, u jednom smo trenutku vidjeli prekrasan zalazak sunca. Rok je poludio i izvijavši se do krajnjih granica iz sjedeljke upirao prstom prema sjajnoj užarenoj narančastoj kugli u nestajanju.

Trebalo mi je malo duže da skontam kako u suncu nema face bebe kao u Tabisima. Kužiš, Junior je protestirao da kakvo je to sunce bez iskreveljenog kompića...

Jebali ih i tinkivinkiji i Po i sve živo. To je droga a ne serija.

Majstor još uvijek jede na facu a ne na usta,


ručak mu služi za nabacivanje,


a ni dalje ni najmanje ne sliči na spermodavca.


Što i nije tako loše, jer da konzumiramo češće ovaj proizvod,

ne bi ga ni bilo. Roka, ne pive...

Imate li «B» varijantu za Teletabise? Nerviraju me...

Vrijeme za Tabi pa-paa...

subota, 06.01.2007.

Preneseno iz drugih medija

"Gloria"

Sreća u nesreći

- Vraćali smo se s ručka kod Stipinih roditelja. On je vozio, a ja sam sjedila iza držeći Miju u naručju. Kad sam krajičkom oka vidjela da sa strane prema nama juri kombi, zažmirila sam i stisnula kćer - opisuje Iva Majoli Marić prometnu nesreću koju je s mužem Stipom Marićem i dvomjesečnom Mijom doživjela oko pet popodne na Staru godinu na raskrižju Draškovićeve i Boškovićeve u Zagrebu. Na stražnji dio njihova range rovera naletio je, prošavši kroz crveno, dostavni kombi, a range rover je odbačen desetak metara dalje (dolje) na parkirani auto.
- Odmah smo prebačeni u bolnicu gdje je ustanovljeno da nitko nije ozbiljno ozlijeđen. No, natukla sam rebra da jedva dišem, a boli me i noga i vrat od trzaja. Stipu također boli vrat, no Miji, hvala Bogu, nije ništa - kaže Iva. Tako je obitelj Marić silvestarsku večer provela po bolnicama, u Traumatološkoj i Klaićevoj, a Novu godinu dočekali su doma - uz tablete protiv bolova.

Ovo je tekst s neta. U novinama se naglašava kako je Iva brižna majka etc...

Svaka čast našoj najboljoj tenisačici za sve što je učinila na sportskom planu. Teško će se ponoviti takvi vrhunski dometi. Ali nije li red da se netko zapita zašto nitko ne spominje niti naglašava da je prilikom vožnje bebu držala u naručju ako je zakonom propisano da dijete mora biti vezano u sjedalici na stražnjem sjedalu?



Forvarduša

"Potresni svijet Lane Biondić "

Jeste li čuli za Lanu Biondić? Jeste, jel'? Pa da, tko nije čuo za
našu književnu zvijezdu, autoricu dviju vrijednih knjiga: prva se zove
"Život na visokoj peti" i opisuje potresni svijet junakinje Lane Biondić,
koja se udala za bogataša i sad je rastrzana između najskupljih zagrebačkih
butika i najskupljih zagrebačkih kozmetičkih salona, a drugoj je naslov
"Nova knjiga Lane Biondić" i, da me ubijete, nemam pojma što opisuje.
A znate li tko je Dragutin Biondić? Znate, jel'? Pa da, tko ne zna za muža
Lane Biondić, vlasnika prestižne zagrebačke modne kuće "Heruc" i jednog od
najbogatijih Hrvata, čija se imovina procjenjuje na nekoliko desetaka
milijuna eura.
Svojim vrijednim radom ovaj je zagrebački poduzetnik sebi omogućio titulu
hrvatskog "kralja tekstila", a svojoj je supruzi omogućio dokolicu u kojoj
piše pizd..., pardon, u kojoj piše vrijedne knjige.
A jel' znate tko je Barica Ramić? Ne znate? Kako ne znate? Pa Barica Ramić
je ključna figura poduzetničkog uspjeha Dragutina Biondića i književnog
uspjeha njegove žene.
Barica Ramić, naime, već 11 godina u "Herucu" deset sati dnevno prišiva
rukave, za plaću koja je prošloga mjeseca iznosila, samo da provjerim, aha,
evo ga - točno 1493 kune. Za 165 radnih sati. Preciznije, devet kuna po
satu.
"Godinama nisam dobila više od 2000 kuna, a neplaćanje prekovremenih sati
već je činjenica na koju se ni ne osvrćem", kaže ova 45-godišnja samohrana
majka dviju kćeri, jedna od nekoliko stotina "Herucovih" švelja koje su
prošlog tjedna svojim predbožićnim štrajkom upozorile javnost čime su
zapravo prošiveni skupi "Herucovi" kaputi - iznimno teškim uvjetima njihove
radne i ljudske egzistencije.
Lana Biondić vjerojatno ni ne zna da njezin potresni svijet šopingiranja i
pedikiranja počiva na kronično oštećenoj kralježnici Barice Ramić. Mene bi
istinski zanimalo da književnica zamijeni mjesto s krojačicom na mjesec
dana: kakva bi tek to literatura bila.

Nije da ne bi htio imat 10 milja Eura, ali nije ni da bi ih htio imat na takav način. Ali bilo bi zgodno vidjeti reakcije na epizodu Mjenjačnice s ove dvije osobe. S tim da mislim da ni jednoj od njih ne bi bilo preveć smiješno. Naprotiv...


P.S. Jako, jako smiješno... KAD VAM JE DOSADNO KOD KUĆE...

petak, 05.01.2007.

Uvrijeđen, ponižen, osviješten...

Još jednom vam sretna nova.


Kako sam obećao biti pristojan te uljudan u novom ljetu, htio bih se osvrnuti na nedavni tekst na ovom blogu upućen Mažoretkinjama. Eto teksta:

Bande Zagreba 2

f. Mažoretkinje – skupina kmečavih nedorečenih masnjikavih curetaka koje nisu dovoljno zgodne da budu manekenke, dovoljno pametne da mogu završiti srednju školu ni dovoljno inteligentne da shvate koliki je idiotizam hodati okolo u kreštavo-kričavim-dno bazena odvratnim sintetičkim kostimićima s tupim nefunkcionalnim kartonskim šeširićima i ribičkim plastičnim čizmama u ritmu seljačkih poskočica i bacat aluminijsku štangu u zrak dok im gomila ishlapjelih pedofila curećih slina pokušava vidjet muf.

Vrhunac im je stajat na izlasku iz stadionskog tunela, razboljevat jajnike i nadat se braku s Bošnjakom ili Chagom.

Stupanj opasnosti po zdravlje – 8
Rješenje – zabranit ih zakonom i zaposlit u tvornicama čarapa i gumbi. Tvrdih. Ili poslat u Big Brother


Na tekst je pristiglo više pozitivnih komentara ali i tri negativna.
Negativni komentari:

1. kokos - 05.12.2006. u 22:35 kaže: Vidi se da si obična seljačina koja misli da sve zna, Zagrebačke mažoretkinje 7 puta prvakinje evrope, obišle cjeli svjet u svojim jeftinim kostimićima, ma šta opče da pričam primitivcu....

2. una ragazza....di Spalato... - 11.12.2006. u 22:50 kaže: vidi se da nemas pojma sta su MAŽORETKINJE i koliko truda i rada se ulaze u taj ples...a te tvoje zagrepcanke jesu masne za razliku od nas dalmatinki...pazi nisan rekla splicanki nego dalmatinki jer pošto mi nismo u savezu sa purgericama nas ima puno vise iz cile dalmacije...aj bok i ne piši vise o onome o čemu nemas apsolutno veze!!!!!!!!!!!!!!

3. ja - 26.12.2006. u 22:01 kaže: koji si ti jebeni majmun ne mogu vjerovat da takvi postoje!!!!!!
1.zagrebačke mažoretkinje su višestruke europske i državne prvakinje
2.one su jedini živući suvenir grada zagreba(rekla turistička zajednica grada zagreba),najbolje ambasadorice grada zagreba(gradonačelnik milan bandić) i zagrebačke lepe puce cjenjene ne samo u hrvatskoj nego i širom europe
3.zamijenio si manekenke i mažoretkinje jer u našem glavnom prvom sastavu nema ni jedne cure koja nije odličan ili bar vrlo dobar đak u najboljim zag.gimnazijama a fakultete završavaju u roku.uz to spominjanje plesanja u zgb.mažoretkinjama u životopisu pri zapošljavanju puno pridonosi tom cilju jer je opće poznato da zag.mažoretkinje prisustvuju važnim manifestacijama često uz predsjednika i ostale važne persone pa je tako izuzetno važno njihovo odlično poznavanje eng.jezika i BONTONA a to je ono što se vidi da ti nemaš iz priloženog.
4.zag.mažoretkinje su probrane djevojke lijepog izgleda za koje se grebu mnogi modni agenti a da su ružne one nebi bile izabrane za hostesiranja npr.za hns gdje zamjenjuju upravo tvoje MANEKENKE
5.jedna njihova uniforma i ribičke čizmice kako si ih ti jako simpatično nazvao dođu nekoliko tisuća kuna i nisu od satena
6.stari alkići sa trga će uvijek tražiti koje lijepo žensko dupe ili muf da vide i snime pa tako naravno i naše mažoretkinje koje su najljepše djevojke grada zagreba

Naravno postoji još jako puno argumenata ali ionako potroših već previše vremena na biće najnižeg ranga u gradu zagrebu pa ću te samo savjetovati da sljedeći put kada ti bude dosadno proanaliziraš sebe.to će te zabaviti.

Suočen s napadima i kvalitetnim obrazloženjima, našao sam se u teškoj nedoumici.
Obrazloženja:

- njihovo odlično poznavanje eng.jezika i BONTONA vs. koji si ti jebeni majmun ne mogu vjerovat da takvi postoje!!!!!!
- u našem glavnom prvom sastavu nema ni jedne cure koja nije odličan ili bar vrlo dobar đak u najboljim zag.gimnazijama a fakultete završavaju u roku vs. one nebi bile / obišle cjeli svjet / ma šta opče da...


Iako nisam spominjao razdor između sjevera i juga, drago mi je da ste i tu složne kao i u ljubavi prema svom sportu/plesu/umjetnosti. Shvatio sam i da se iz priloženog vidi i da ne znam engleski i da bi trebao proanalizirati sebe kad mi bude dosadno, kao i popričati s turističkom zajednicom grada Zagreba o jedinom živućem suveniru grada uz vajda mrtvuće Janicu i Ivicu... Pomalo mi je i jasno što nikad nisam lako upadao na faksove i nalazio poslove jer u CV-u nisam imao dokaz da znam uloviti padajuću šipku između palca i kažiprsta, što predsjednici i ostale važne persone uistinu cijene. Hvala vam i što se niste potpisale, jer je puno adekvatnije primiti ovakvu jednu savršeno argumentiranu iskrenu analizu od nekog tko skriva identitet nego da se ta osoba izloži slavi i divljenju u svojoj bližoj i daljoj okolini. Divan rječnik, mlade dame, svijet je vaš.

Još jednom duboka isprika i hvala vam što ste me na sebi dostojan način izvele iz tame neznanja. Dabogda vam šipka nikad na pod ne ispala.



Forvarduša

U vrijeme Bozicnih i Novogodisnjih blagdana, koje provodimo s
obitelji i prijateljima i s njima dijelimo blagdanske radosti i
poklone, potrebno je zastati kod cinjenice da je u
svijetu jos puno siromasnih.

Ova fotografija je snimljena u srcu Madrida i pokazuje da je
siromastvo svuda prisutno.
Slika zene koja hoda ulicom u poderanoj
odjeci i vrecicama u ruci djeluje upecatljivo.

Ne budi bezosjecajan i posalji ovu sliku svojim prijateljima da i
oni budu svjedoci ovakve nepravde.




Čestitke Ani Jelušić na fantastici! Ma svaka joj čast.

Čestitke i Bruni Kovačeviću koji je svojim televizičnim glasom astmatičnog albino gavuna kad je pala Anja Paerson s tolikim oduševljenjemurlao od sreće kao da je dobio milijun eura na lotu, muške blizance, mečku turbo ge es i vikend pušenje Tare Patrick. To je vrhunski komentator koji razumije da skijanje nije samo običan sport u kojem je bitno da su svi natjecatelji ljudska bića kojima treba pružiti objektivnu te kvalitetnu suzdržanu podršku za vrijeme trke (kad već za to dobivaš plaću), nego pljuvanje, gaženje i vrijeđanje svakog tko bi mogao ugroziti nekog našeg natjecatelja te veselje njegovoj nesreći. Predlažem da mu brat po glasu Praščičko dodijeli specijalnu nagradu za ferplej na kraju godine...

Ali Ana... Pa koliko je samo trebalo bit psihički jak za upoznat i preživit sve te stotine ljigavih političara koje su se došle slikat i obždrat svojim limuzinama na naše zagrebačko brdašce, i još na kraju doć druga... Svaka čast još jednom od sveg srca.

20 milijuna kuna troškova. 20 milijuna razloga da ljudi koji nisu iz Zagreba mrze Zagrepčane i poistovjećuju ih s njihovim gradonačelnikom. Koji nit ima nit će ikad imat veze s njim. Ali sve će to radni narod platiti...

utorak, 02.01.2007.

Prvi vic u 2007.

Peče me tesis što vam nije smješan, al sam ga smislio dok sam bio pijan pa sam stoga ponosan. Na:


Kako ćete utješit Japanca kojem je netom propala reklamna kampanja za parfem?

"Izi. Mi jaki."

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv