petak, 27.02.2026.
Kako reći zbogom?
Hah, eto mene pred armageddon kojih 13 godina kasnije. Vrlo appropriate s obzirom da sam ipak rođen 13. i to na petak i da ovo pišem u zadnje sate petka pred gašenje bloghaera.
Wow... Ne znam što reći niti kako se osvrnuti na sve ovo. Povremeno sam navirio na svoj blog da vidim kako se drži. S obzirom da je moj hosting za slike Photobucket, koji je pred više ne znam koliko godina odlučio otići putem kapitalizma, vide se water markeri ali nema veze, duh dizajna je i dalje tu. Bitno je da sam nakon dugih aspiracija na cool listi. Valjda su Almost Cool listu bacili u kantu kad je sve otišlo u kantu.
Ja sam definitivno druga osoba od one koja je bila tu kreirala blog pred 22 godine (stari se!), da ne kažem i završila pisanje kojih 8 godina kasnije. Nedostaje mi jako ali se i infrastruktura interneta promijenila. Kad sam krenuo ljudi su pisali blogove, objavljivali knjige oko/s njima i onda radili serije i filmove od njih i zapravo dostojno živili, koji su znali. Danas su tu društvene mreže i influenceri, da ne pričam o tome kako je svijet prošao kroz sito i rešeto. Moja verzija sebe koja je napisala zadnji post rekla bi da sam jebeni teoretičar zavjere s obzirom na što se događa u svijetu. Za smijati se i plakati. Možda nas rokne bomba ili meteor i sve ostane permanentno kao i ovaj moj zadnji post koji će živjeti nešto manje od 24 sata.
A od stare ekipe? Hjoj, puo njih je stalo i prije mene ili oko mog datuma. Neke povremeno vidim na internetu, neke sam znao a neke i dalje znam osobno, no život nas je raznio ko Palestinu (kao što vidite humor se procrnio). Svijeću sam jedino povremeno vidio kako održava Zlica od opaka. Na sam otpis i kulturocid ovog mjesta me je upozorila Anspik.Samo postavljanje linka mi je zadalo glavobolju jer se moja stara milennial guzica treba sjetiti kako sve ide. Da ne pričam o tome koliko puta sam morao pogađati svoje log in podatke. Otišli su ti dani kad smo znali graditi internet. Danas je sve idiot proofed i istovremeno enshittificated i u vlasništvu korporacija koje će nam doći glave s nekom verzijom SkyNeta.
Hahahahahaha, kad se sjetim kako sam ovdje radio recenzije filmova, serija, muzike, i radio listu najteta (e taj šovinizam me malo ipak pustio). Da budem iskren, u posljednje vrijeme me kopka da se vratim na internet ali s više tema o stanju u svijetu i mentalnim zdravljem i gaylord stuff. Da, da, u dugoj sam i sretnoj vezi već 9 godina! Eto toliko za life update prije ukopa.
U kurac, nisam mislio da ću morati davati sam sebi posmrtni govor. Ribac je ipak moja internet persona i dalje me neki real life ljudi tako zovu. Doslovno s ovime umire dio mene. A mislim da je i svima vama tako koji ste bar dio života posvetili blogiranju i ovom mjestu. Prolazim kroz svoje komentare i sve postove prije nego što ih skinem i ostavljam posmrtne komentare na blogovima koji vidim da su kao i ja došli dati svoj zadnji izdisaj.
Na kraju koju posluku porati? Važno je imati život, prijatelje i tekstove offline. Internetski bogovi se samo predomisle i arhive nestanu. Živi, zdravi i sretni bili! Viva la revolucion!
Pozdravno, Ribac
(1) -
-
