petak, 06.05.2011.
The Voice
Tko bi rekao da će u SAD-u netko uspjeti konkurirati u American Idolu i nadolazećem X-Factoru u kategoriji reality show, pjevački subžanr?
Što bi zajedničko bilo pop senzaciji Christina Aguileri, country uspješnici Blake Sheltonu, frontmenu funky-pop-rock sastava Maroon 5 Adam Levineu i R'n'B producentu i izvođaču Cee Lo Greenu? Mjesto trenera na novom divu NBC-a The Voice. Originalno nastao po licenci nizozemskog "The Voice of Holland" predstavlja svježi zaokret u zapravo već izlizanoj formuli dođi-na-audiciju-što-bolje-sređen-i-natječi-se-dalje-u-eliminacijskim-krugovima. Novost? Tri faze: blind auditions, battle round i live performances
Blind auditions, ili vam ga slijepe audicije. To znači da će suci biti u velikim stolicama okrenuti od pozornice tako da neće biti u stanju vidjeti izvođača. Svaki natjecatelj ima oko minutu da se ispjeva, a sukladno tome i svaki sudac da odluči želi li imati izvođača u svom timu. Međutim, ako dva ili više suca žele istog izvođača, kontrola prelazi u ruke pjevača koji odlučuje koga želi za trenera. Svaki trener mora popuniti tim od 8 izvođača i kad se to dogodi prelazi se u sljedeću fazu: battle rounds. U slobodnom prijevodu, okršajni krug je vrijeme kada suci napuštaju te uloge i obuvaju cipele trenera te kreću razvijati svoje odabranike. Zatim ide sučeljavanje dva izvođača iz istog tima u isto vrijeme na pozornici gdje pjevaju istu pjesmu, a trener mora eliminirati jednog i svoj tim prepoloviti sa 8 na 4. Zadnja faza su live preformances. Već dobropoznate emisije uživo su koncept koji ne trebam dalje objašnjavati. Procesom eliminacije u kojem će sudjelovati i glasovi publike (no neće biti jedini) ostaviti će svakog trenera sa samo jednim izvođačem. Finalna četvorka će se (očito) natjecati u finalu.
Sad, kad sam objasnio tehničke stvari, da prijeđem na sam show. Nizozemsku verziju nisam ni gledao jer očito ne znam nizozemski, no zato pratim američku gdje su izašle dvije epizode i taman je završila sa slijepim audicijama. Kao prvo, moram komentirati odabir trenera/sudaca. Svo četvero su majstori svoga područja a još bitnije, imaju odličnu kemiju, što se vidilo na slijepim audicijama kada su se morali prepucavati da dobiju izvođača kojeg žele. Nek se i oni malo nađu u natjecateljskoj koži. Drugo, izvođači su pozvani na audicije, tako da nema onih koji misle da dobro pjevaju ili su tu samo da budu sprdnja. Napokon fiksacija na same vokalne mogućnosti! Ne brojim koliko sam se puta naježio u prvoj epzoidi i sjedio na rubu stolca navijajući da netko od trenera stisne gumb, okrene stolicu i upali svoj "I Want You".
Pomalo frikovito da sam se tako brzo navukao. Sukladno tome što nema groznih pjevača, nema ni groznih komentara, pa iako ima boljih i lošijih, niti jednog pjevača nije bilo neugodno slušati. I to se isplatilo jer je The Voice prvi koji je u SAD-u ove godine uspio povećati gledanost. Ako vas zanima kako to konkretno zigleda, izazivam vas da pogledate prvih 12-ak minuta prve epizode gdje između ostaloga čujete sva četri suca kako pjevaju Crazy od Gnarls Barkleya. I rasturaju! A ako vam to nije dosta, može pogledati i intervjue sa svakim sucem (linkovi su na početku teksta, pa klik na njihova imena!)
Pozdravno, Ribac
- 12:00 -
(3) -
-
(3) -
-