utorak, 15.12.2009.
Još malo pa gotovo...
Shvatio sam da neću stići napraviti sve što sam mislio za najtete, pa sam odlučio produžiti glasovanje do vikenda, dakle do petka u ponoć. Molim te da ti (da baš TI) daš svoje ocjene ill ću ljestvicu nazvati "Ribčeva ljestvica Junčevih i Grešnoslatkih teta (sa čokoladno-partizanskim uletima)"
Što ste mi vas dvoj začetali glasovanje, što vam ja ličim, na svodnika? Get room people. Šalu na stranu. Imam ja još jedan izvor glasova sa strane, no ove godine ste nekako slabi, predomišljam se hoće li biti ičega iduće godine, ipak je bilo ljepih pola desetljeća radit to, 4 na internetima, mogu to napisati u rezimeu kao... nešto.
Uglavnom, počeo sa jednom idejom odlutao na to. Sve je počelo sa idejom da se bliži kraj ove godine, prelazimo prema nekim pogrešnim mišljenjima u iduće desetljeće, mjenjaju se tiskanice koje su imale napisano 200_, približava se "kobna" 2012, itd itd. No uvijek padne i neka retrospektiva o minuloj godini, po čemu ćemo ju pamtiti.
Ja po povratku na faks i povratku iste nemotiviranosti kakvu sam imao prije... khm, godina nakon mature. No po tome ju najmanje pamtim a i najveći je faktor borba sama sa sobom, pa nekako to naobilazim. Ne bih trebao.
Ovo mi je bila analgetik godina. Dva zahvata koja su zahtjevala malo dugoročnije pijenje ketonala, brufena, neofena i kanvona. A nije kraj, živjeli umnjaci! Kad bolje razmislim, barem sam četvrtinu godine bio legalno urokan, što je kad se zbroji tri mjeseca. Opa bato!
No ipak najbolja stvar koja mi se ove godine dogodila je - muzika. Upao sam u Goranovce i ponovno počeo pjevati. Dva velika koncerta su iza mene, jedan je ispred mene i tko zna koliko još. Je li bih mogao ovo raditi za preživljavanje? Naravno. Neću spominjati sve velike koncerte jer se kod nas dogodio veliki bum, a i sam sam prisustvovao nekoliko njih. Stiže mi prvi ajpod i sve u svemu sam švorc i sa osmjehom na licu.
Kako će te vi pamtiti good ol' '09?
Pozdravno, Ribac
- 00:00 -
(7) -
-
(7) -
-