nedjelja, 08.02.2009.
Zemljo otpri se
U nekim situacijama moj jezik dobro dođe, mozak ponekad teško prati, ali se često suklade s vremenom. Ne uvijek.
Neki izrazi su tu da nam pomognu i da nam zapravo olakšaju stvari u čudnom situacijama. "Hvala i drugi put" "Ne stvarno mi nije ništa" "Radije ne bih o tome razgovarao/la" Ponekad zbilja spase stvar. A ponekad kada ste praznoglavi mogu poput vodenog balona opalit posred face. Nekima je neugodno, nekima je smiješno, ovisno o situaciji. A sprovodi su definitivno čudne situacije.
Prije cca. tjedan dana prijsteljici je umro djed. Iako čovjeka nisam poznavao osobno, zbog nje sam otišao na sprovod. Karmine sam propustio jer je posao zvao, uostalom, bilo je dovoljno ljudi i rodbine da samo čovjek svisne od tuge, jer bar je tako meni bilo.
Nekoliko dana poslje, po dužnosti projekta kojeg skupa radimo, vidjeli smo se. Dobor se drži, nije baš curica. Nakon sastanka krenuli smo va i u trenutku kada je ostatak tima (digresija: ovo sve zvuči tako važno i fesni ali zapravo kada se sjetim, baš i nije) imao svoju pozornost negdje drugdje, okrenula se i rekla:
"Hvala ti što si došao na sprovod."
A onda sam ispalio jednu od onih unaprijed formuliranih rečenica koja definitivno nije bila adekvatna za trenutak. No bar sam joj vratio nakrako osmjeh na lice.
"Ma nema na čemu, i drugi put"
Pozdravno, Ribac
- 13:15 -
(7) -
-
(7) -
-