petak, 30.01.2009.
Obećanje ludom radovanje
No da, ko što vidite, od teta za sada još ništa. Ovaj tjedan je usisavač slobodnog vremena. Dnevno bih proveo kojih pola sata doma za ručak i naravno da nisam imao vremena naći 50-ak slika i natipkati toliko manjih tekstova. O drugim obaveznijim aktivnostima da ne govorim.
Evo da nabacim dvije stvari koje su mi ovaj tjedan punile uši, u glazbenom smislu. Dočepao sam se albuma. "I am... Sasha Fierce" od uskoro gostujuće Beyonce, deluxe izdanje. Sve kaj mogu reći da je spori dio albma genijalan, ali one brže pjesme me ostavljaju malo zbunjenog, kao da nije dovršila ono što je htjela. Ruku na srce, "Single Ladies" mi nije sjeo na prvu, ni na drugu ali polako mi je ušla pod kožu, tako možda i ostale pjesme. Skoro pa odlično
"Doll Domination" je osrednje djelo za trojku, koje ima genijalnih i totalno prosječnih stvari za koje se zapitam što rade na tom albumu. Točno se osjete pjesme koje su namjenjene za singlice dok me razočaralo to što je "Perhaps, perhaps, perhaps" jedini latino trenutak. Kao da je odlaskom Carmit, jedine originlne članice Pussycat Dollsa dok su još bile samo burleskni show otišao i taj štih i napravio mjesta osrednjem r'n'b-u. Svejdno one pjesme koje vrijede - zbilja vrijede.
Još par pjesama me oduševilo mimo svega i samo ću ih nabaciti ovdje, pa ako ih netko nije čuo neka nabaci uho: Sara bareilles - Love song; Gabriela Cilmi - Sanctuary; Killers - Human; James Morrison and Nelly Furtado - Broken Strings; i jedna ekskluziva koja nije za festival na koji ide ali je poprilično dobra Jelena Radan - Voljet ću te sutra.
Toliko od mene u postu s kojim pokušavam popunit prazniznu dok tete čekaju.
Pozdravno, Ribac