nedjelja, 30.09.2007.
Show must go on
Al ja bez njega. Loša pjesma, malo vremena i među zadnjima, što da velim. A možda i bolje tako, nema javne s(e)ramote. Dogodine možda, al ove godine se sve urotilo protiv mene. A kaj oni znaju! Ne?
Ovdje zamislite sliku zeca do kojeg vodi link.
Pozdravno, Ribac
(0) -
-
subota, 29.09.2007.
Večeras pijem
I zabavljam se. Rekoh nek večeras sve nosi voda, odo se zabavit napit i molit boga da me čuva. Trebat će mi. Kao i uvijek. Nadam se da neću provaljivati neke gluposti. Poput ove...
...gdje zecof raspravlja o kartografiji
Pozdravno, Ribac
(0) -
-
petak, 28.09.2007.
Paradoksalno
Haha, sad će ispast da sam redovitiji nego inače. Al zbilja dragi moji, nemam što reć, gluposti ez južual. I dalje ne znam što će bit sa internetom, a ak ga ne bude, onda nevoljno odlazim na pauzu. A do tada uživam. A slika je za Choco, koja je danas imala voćni dan
Slika je narafski, zecofna i foćna.
Pozdravno, Ribac
(0) -
-
četvrtak, 27.09.2007.
Rekoh, dizajna nema
Rekoh, dizajna nema, komentari mi nisu napeti, pa ajde... Na kavu dolazim (tko treba znat zna). Opcija bez komentara mi se sviđa. A možda od 1.10. više nebudem imao internet. Ah veselice, najavih pauzu i onda me tako nešto poklopi, krasno. I jedno i drugo su možda, ali ubijte me odmah. Al nekako mi se sviđa ovaj arty-farty minimalističko poigravanje mojim čitateljima...
Valjda se Bunny nije preveć poigravao vašim žificima?
Pozdravno, Ribac
(0) -
-
srijeda, 26.09.2007.
Odlazim na pauzu
Život se nemože isključiti, ali blog kao di njega može. Vratit ću se, pitanje kada. Ništa povezano sa nikime sa bloga, jednostavno treba sredit RL. Do tada...
Link na Bunny-a koje je ovdje bio.
Pozdravno, Ribac
(0) -
-
četvrtak, 20.09.2007.
DOA: Dead or Alive
Nekih davnih (cca. prije pola godine) dok je još FilmTV blog bio aktivan, objavio sam svoju prvu recenziju filma, dapače baš ovog. Naravno, to je bilo vrijeme velikih filmova pa sam ja suprotno od struje otišao na praznoglavi film, koji me ugodno iznenadio. Ovaj film dame moje, posudite svom dragom, jerbo obiluje zgodnim tetama, ali ipak nije toliko vulgaran, dapače jedini akter full nudity scene je muškarac. Film je došao nekih davnih dana u videoteke, a mislim da je adekvatan za kraj ovog vrućeg ljeta. Pa tko želi malo razonode neka pogleda, a možete usput kad ste navratili pročitati i moju recenziju u nešto nadopunjenijoj verziji od one originalne
Pomislit će te “Oh ne, još jedna ekranizacija igrice!” i odmah okrenuti glavu na drugu stranu. I nećete biti u krivu, ovo je još jedna ekranizacija igrice, no međutim okretanje glave možda bude greška.
Radnja je jednostavna i nema kvazi filozofiranja oko girl powera kao npr. u oba dijela Charlie’s Angels. Na nepoznatom otoku odvija se turnir koji je okupio najbolje poznavatelje borilačkih vještina u svijetu. Pobjednik osvaja 10 milijuna dolara a među natjecateljima iz cijelog svijeta nalazi se pet zgodnih djevojaka. Postoje i podradnje, no njima nije cilj produbiti glavnu radnju, već samo omogućiti gledateljima da se u sred filma ne pitaju “A od kud se sad oni znaju?”. Naravno postoji i jedna velika misterija koja će, za promjenu, teoretski jednog dana biti (upitno) tehnološki i izvediva, no najvjerovatnije sa manje CGI efekata.
Soundtrack je nabrijan fuzijom elektronike i rocka (očekivano, ali ne i naporno), a najbolje ga predstavljaju Bodyrockers sa pjesmom I like the way you move.
Zakoni fizike vrlo često, da ne kažemo uvijek zakazuju, a tu i tamo netko poleti kao da je u, npr. Tigru i Zmaju. Gluma je na razini, no nemojte očekivati oskarovske izvedbe, ali niti čitanje sa blesimetra. U glavnim ulogama su Jaime Pressly, Devon Aoki, Natassia Malthe, Sarah Carter te na ekranima sve više (opet) prisutna Holly Valance. Iz priloženog se vidi da su tim gospodičnama fantastičan izgled i kondicija kao svakodnevno ustajanje iz kreveta normalna stvar te da je ciljani dio publike bio muškog roda.
Međutim da se ženski dio publike ne bi osjećao zapostavljenim, kao par oglednih primjeraka stavljeno je i nekoliko glumaca zavidne fizičke spreme i brzo zaboravljivih imena. Ipak postoje i tu iznimke. Alfa-mužjak je Eric Roberts koji glumi standardnog zlikovca, ali srećom nitit jednom nije imao napadaje evil smjeha. Glavni ljepotan je Matthew Marsden koji glumi partnera gđici Valance i sa njom kuje pljačku. Kao trećeg bih izdvojio Silvija Simca (ah ta anglikacija prezimena, sigurno fali kvačica u prezimenu), samo zato što je naše gore list.
Osobno, očekivao sam trash koji će pokušati biti film sa nekom dubljom porukom i koji ću popljuvati u svih šesnaest, no na kraju me dočekala lagana razbibriga i predah od “velikih” filmova koji svima kad tad zauzmu svu memoriju pa treba mozak i opustit. "DOA: Dead or Alive" je nepretenciozna akcija koja ne pokušava biti nešto što nije pa ako želite na sat i pol isključiti mozak toplo preporučam. I dame moje, ako posudite film gore polovice će uživat iako vam to nikad neće priznat.
Pozdravno, Ribac
(8) -
-
utorak, 18.09.2007.
Emocionalni košmar
E pa dragi moji, ljepo sam se sredio. Da počnem, da počnem, ako koga zanima. Ma uglavnom zanima one koji me čitaju a da to nisam znao. Hm...
Eto, ne mogu ovo nazvati emocionalnim rollercoasterom, jer moje raspoloženje ne varira iz jedne u drugu krajnost, već zbilja u svakom trenutku osjećam po više emocija odjednom. Može biti da je sve okinuto dolaskom "zlatne" jeseni kada mi oblaci padnu na oči a vlaga u sinusima poveća pa cijelo vrijeme šmrcam. E to nevolem, onda šmrčem ko usisavač. E da ako tražite poantu ovog posta, nema je, a bogmeč i tok misli može vrlo zastraniti. Nije da vas nisam upozorio.
Dakle, dakle, ljosnuh akademsku godinu. Brafo! Brafo! Reći će te ništa novo u hrvaCkom školskom sustavu, ima ih još. Mda, ali koliko njih izgubi ovoliko motivacije. Opet će te reć mnogo. Al manje od ukupnog broja svepadnutih. Al mene muče i moji roditelji. Da, oni su puni ljubavi, sve bi učinili za mene, ja njih volim, ali bratemili kvocanjem (nije da se nejednom reklo da mi neprestano ponavljanje toga ide po živcima) se ne postiže ništa, a stalnim pomaganjem se čini medvjeđa usluga. Tog sam se nadobivao, no nisam ko klinac vidio. E pa sad mi dolazi teško razdoblje pronalaženja svog para nogu i osovljavanje na iste. Alaj ću padat na guzicu. Mali kutak mira bi mi dobro došao, poput nekog stančića, ali sa mojim fakultetom sam u dužničkom ropstvu. Ajoj, mali moj.
A onda je tu i ljubavna situacija. No da sad si mislim pisat nešto ili ne, al rekoh ipak ne znam. Igrice su hoću - neću, ne mogu reći da me se vara, sve karte su na stolu, nema laži. Ali ja sam sadist po nadam se budućem zanimanju, no ne zaostaje moj mazohizam. Prihvatih prijateljstvo i nije mi žao, bar ne za sad, a tko zna što će biti ubuduće. A da, kad sam ja luda koja vidi samo jednu osobu, a vidi ju vrlo rijetko. Dakle nećete baš me vidjet da malo svako cmizdrim za nekim. Prijateljski, rodbinski ili bilokakodrugačijski. Prijatelje biram pomno, u dugom procesu, čemu pomaže i moje legendarno nepamćenje imena, božemesačuvaj.
I malo Gledam Grey's Anatomy, krepam od smijeha, onda pogledam One Tree Hill pa mislim cmizdrit... Mda, to je još jedan problem. Zaboravih kako cmizdrit. Iako ima mali milijun situacija kad se čovjeku srce oće prepolovit, tjelo izdat a emocije puknut, moje suzne žlijezde jednostavno su zakazale. Ne znam jel to zato što sam muškog roda ali čovjek bi poneka htio plakat.
I ne znam št sam htio reć, pogledah druge stranice, negdje mi misli odlutaše. Ah, da sad ostaje priopćavanje "sretnih" vijesti starcima. Rekao bih "Wish me luck!" al to ne znam dal govorim iz toga da mi se posreći i starci ne popizde pa da lakše prođem ili zato što to zavređujem ili da kukavički prođem bez pshološkog šamaranja ili da steknem simpatije kod vas... Moj mozak je košmar, a srce koje ga je držalo u redu je treutno i samo u neredu.
Pozdravno, Ribac
(12) -
-
ponedjeljak, 10.09.2007.
Jadranski apartman
Sreli su se toga ljeta u malom seocetu na obali. U tri mala apartmana odsjele su tri grupice. On, sa svojim rodicama koji su međusobnu ljubav verbalizirali na samo njima prepucavalački način. Druga grupa je bila sastavljena od tri nočita mladića: košarkaš, gitarist i blenton. U trećem apartmanu su odsjele dvije dame čija vanjština to baš i nije sugerirala.
Svi su došli te ljene nedjelje, rapakirali se i zapalili pravac mala uvalica. Nije puno vremena prošlo i dogodio se klik između klika. On je bio veseli mladac pozitivnog pogleda na svijet, te je bio inicijator večernjeg leškarenja na terasi apartmana. Tomislava život nije mazio no bio je opičena pozitiva.Dok je njegova mlađa rodica Slave taman preboljevala prekid dvogodišnje veze, starija Jana, iako opreznija, ušla je u vezu koja je bila puna ljubavi no nije bila čvrsto vezana, naravno, ne sa njezne strane. Željo se naravno primio gitare i ukratko ispričao o svojoj djevojci koja je otišla ovo ljeto svojim rođacima u London. Dok je u skladu sa svojom visinom Dino imao visoke moralne stavove, imao je razumijevanja i za one malo manje prosvjetljene, poput hrvoja koji je već uspio prvog dana zaglaviti klimu. Dok je Ana tugovala zbog ozlijede na odbojci zbog koje je morala prekinuti učenje violine, Tamara je bila bolje raspoložen i bacala je viceve iz rukava, iako je imala majicu na bretele.
I polako su prolazili dani i prvi tjedan je prošao u hipu. Ana je uspjela izgoriti pa ju je Dino onako gentlemanski bez ikakvih primisli redovito mazao jogurtom. Jana joj je prigovarala da ne dovodi čovjeka u napast, a Hrc je po običaju krenuo braniti frenda i muški rod bez konkretnih i smislenih argumenata. Ostali su postrance promatrali šašave prepirke i vrtili neke svoje filmove. Jedne večeri nakon jednog pijanog i sentimentalnijeg izlaska te određene pjesme Slave se sjeti svoje bivše ljubavi i usprkos publici pusti koju suzu. Nato ju je Željo zagrlio i rekao nekoliko klišeja te pružio maramicu. Vidjevši da stvari kreću u krivom smjeru Tomy i Tamy su, kako su nazvli ovaj dvojac, krenuli sa svojom zabavnom točkomI tog trećeg ili četvrtog dana svi su krenuli u krevete sa novim iskustvima a neki i sa nadom u srcu...
Tog predzadnjeg dana Tomislav i Jana nabacišđe neobavezan trač o ostalim stanarima apartmana.
Nešto ga brecnu
"Samo je željo nešto sumnjao, a i prvi saznao. Mislim da imamo jedan morski par, plus dvije polovice la pusti sa te polovice."
"Svinjake. Nego kako je saznao?"
"Ma đubre jedno... Ulovio je jedno držanje za rukice i jedan ukradeni poljubac dok smo se kupali. Ali moj ženska intuiacija je to osjetila mnogo ranije."
"Mda, sad ćeš još reći da osjećaš potrese."
"Čuj,nemoš si priuštit bezobraštinu, tak zgodan nisi. Da nisi možda ljubomoran?"
"Ma kakvi!"
Proguta kneglu
"Odvratni muški šovinistu."
Uto doleti Slave u sobu i drekne
I tako su zadnji put izali u mali birc na plaži i plesali sve do sitnih sati, a kad je muzika prestala poredali su se na pontonu i prepričavali gluposti koje su im se dogodile
"Au... no krasno... Baš smo morale biti glupe i rezervirati prvi jutarnji. Kao imamo više vremena se doma odmorit od odmora. Biseru. Kad vi idete društvo? A rekli ste oko četiri. No idemo se pakirat, a ridat ćemo na odlasku."
Mamurni osmerac je zadnji put krenuo od plaže ka apartmanu. Lagana histerija u drugom apartmanu rezultirala je cerekanjem u druga dva i nakon bum-tras tehnike spremanja, rasčerupani, sa podočnjacima do poda dovukli su se na ispračaj prvih žrtava ovog ljeta. Poljupci su padali, brojevi se razmjenjivali, Želj nabaci koju od Balaševića, te nakon svega dočekao Tomy pozdrav sa Tamy.
"Jasno, jasno, a sad upadaj u bus da ne zakasniš!"
Zadnja osoba na Tamarinom oproštajnom spisku bilo je Dino. Zatrčala mu se u zagrljaj, na koji je odgovorio poljupcem, prvim, javnim. Postajom se razlomio pljesak.
"Joj, Hrc daj šuti, ti ne bi prijetio bus da te udari. Ako je to tiko skužio onda je to Jana. A možda bi i drugi da nisu zauzeti razljevanjem jogurta po mojim leđima i popravljanjem klime koju si zdrmao."
Željo zasvira "When a man loves a woman" i Tomislavu krene suza niz obraz.
Po zadnji put namigne svom komičarskom kolegi, a on samo proguta knedlu, nabaci osmjeh i zamaše dok su ulazile u bus...
Pozdravno, Ribac
(7) -
-
nedjelja, 09.09.2007.
Toaletna krpica
Dakle da dodam i popunim rupe (insert random irony) koje nisam razjasnio u prošlom postu i pitanju, a neki blogeri su ih naglasili.
Draga Gali, najprije moram naglasiti da što se tiče špricanja toaletne vode (ne vodice) da sam tu srećom zakinut, jerbo živim u prostoru koji ima odvojenu kupaonicu od WC-a, što je poprilično zgodno rješenje, pošto nas je veći broj u kućanstvu. Dakle nema teoretske šance da vas netko zasmrdi dok se tuširate. A to predlažem svima kad jednog dana skupe love i počnu gradit kuću iz snova. Ali živimo državi koja nam je u banani, pa je većina ipak u iznajmljenom prostoru kojem se ne gleda u zube, a zbog instalacija, WC i kupaona su u 99% slučajeva spojeni. No sa druge strane moram naglasiti da pretjerana čistoća dovodi do alergija zbog nemogućnosti organizma da se nauči obraniti od agresora. No ovo zvuči pomalo bedasto, jer ipak nitko ne jede govna, ali ruku na srce jeste čuli da se netko od toga razbolio? Da ne govorim o smogu, ljubimcima, javnim prostorima i prijevozu... Zapravo smo ne znajući izloženi puno većem broju napadača na organizam koje isti odbija, a da toga nismo niti svjesni. Ali ovaj problem bi bio riješen samospuštajućom daskom.
A što se tiče Blekijevog uočavanja propusta moram reći da se to odnosi samo na vanjsku dasku, jer ipak pravo muško je naučilo pišat i u otvor promjera 5 cm. U slučajevima kada ste mortus pijani, često niti ne stignete doma da biste nešto obavili kako treba, a i često kad ste trijezni ponekad se dogodi da GPS "zakaže" pa pobjegne malo sa strane. Naravno da se to odmah obriše, no ipak smrad ne isparava tako lako i samo zato vam žene prigovaraju da ste zapišali WC. Ipak imaju bolje njušne senzore, pa ne bi vam pala kapa sa glave da koji put sjednete i da vam domaći WC olfaktorno ne podsjeća na javni WC.
E sad dragi moj Junče i Anspik, vidim da ste vi nespuštači gornje daskle koja je i glavni problem. Naime jeste ikad čuli da netko progovara zat što je daska spuštena? Ne? Eto, vidite da ste već oguglali na podizanje gornje daske, a pošto Anspik ipak mora spustiti donju dasku izostavljam ju iz daljnje rasprave, no hvala na pomoći. Kao što već rekoh pravo muško zna ciljat i neće popišat donju dasku, no ipak nismo svi takve koordinacije. Zato kad se senzorski podigne gornja daska već su tri četvrtine problema eliminirane; žene uvijek sjedaju, a muškarci samo u slučaju velike nužde. U ostaloj četvrtini mislim da nije problem dignuti donju dasku, no nastaje problem ako se ne spusti. E tu upada opcija senzorskog zatvaranja obje daske, one gornje koja se sama zatvorila, i one donje koja se ručno otvorila (e, da Gali , jesi pomislila da se ipak više bakterija i ostalog prenese samim doticanjem daske nego zračnim putem?) i nakon toga je vuk sit a ofca cijela.
Iako moram reći da mi se posebno dopala Blablatronikova teorija zavjere. Tko zna što se još infiltriralo u naše domove a da to ne znamo... Možda su tosteri samo tosteri, ili?
Pozdravno, Ribac
(10) -
-
ponedjeljak, 03.09.2007.
Tehnološko-socijalno toaletiziranje
Davnih dana kada su muškarci i žene obavljali nužne stvari na otvorenom, ovo pitanje nije bilo problem. Pojavom modernog kućanstva i vodovodnih instalacija otvorio se jaz koji i dan danas razdvaja muško-ženski a i otale svjetove.
Naime, od kada postoji WC školjka postojalo je pitanje bon-tona, manira i pristojnosti, u koje se ubaralo i spuštanje WC školjke. Je li to samo način da žene ukrote svoje muževe i idu im na živce? Možda muškarci tako prkose ženama u zadnjoj oazi testosterona? Jesu li neki naprosto lijeni, a drugi opsjednut i sa čistoćom? Je li smrad uistinu manje smrdi kada poklopite dasku?
I dan danas se vode debate oko toga. Dok neki misle da je nepotrebno zatvarat školjku jer je i ovako i onako pitanje vremena kad će smrad ispuniti sobu, drugi smatraju baš obrnuto, da ne govorimo o pitanju estetike. Naime, današnje školjke du dogurale puno dalje od početnog oblika obične drvene daske. Tako postoje polu-prozirne daske sa morskim motivima, ako ste više umjetnički tip, možete kupiti dasku sa reprodukcijom Picassa, DaVincija ili Warhola ili možete Bushu simbolično pokazati svoju guzicu, da ne spominjem toaletni papir sa printanim uzorkom po želji.
Nego, što da predložim pa da se ovaj problem iskorijeni. Hm, očito je da bi ova tehnološka pomoć bila nešto skuplja, no kada neki ljudi sa time zbilja imaj problema, onda imaju problema. Naime, ne spuštačima školjke zapravo uopće nije teško podignuti školjku, pa je njima u principu svejedno u kojem je položaju školjka. Spuštači sa druge strane iz razno raznih razloga ne vole podignutu školjku. I moje rješenje je - senzor na pokret.
Kada priđete školjki (školjci? nikad nisam znao) ona se digne, a kada obavite posao i odete, ona se spusti. Tako bi se još jedna tehnološka inovacija pridružila hordi drugih poput samočišćenja daske, senzora za vodu na pisoaru, te čak i perverznog pranja dupeta, umjesto konzervativnog brsanja guznim papirom. Iako ovo zadnje pozdravljam zbog uštede papira.
I sad mi recite da ovo nije dobra ideja. Školjka sama misli umjesto nas, a pitanje "Spuštena ili dignuta školjka?" bi otišlo u ropotarnicu povijesti zajedno sa svim manjim i većim svađama oko istog.
Pozdravno, Ribac
(16) -
-