četvrtak, 15.02.2007.
Valentinovski rush hour, kategorija adrenlinski sport
Na stranu moja emancipacija jučer. Pravi izazov je došao kasnije kada se trebalo vratiti kući...
Naime u gradu je bila prava ludnica. Izlazim iz ulice, pređem dobar dio zebre pošto nema pješaka i virim jel ima automobila ili tramvaja. Ulica u koju sam ulazio je jednosmjerna, tako da sam gledao isključivo lijevo. Bilo je malo automobila pa sam pričekao. Kad se sve razišlo (pošto sam već ubacio u prvu) krenem ja nadesno, kad se ispred mene stvori idiot koji me počeo obilaziti sa prednje strane! Srećom, moja kočnica i njegov skok od haube su prouzročili ama baš nikakvu štetu.
Kojih nekoliko desetaka metara dalje idem se priključiti u kružni tok. U istoj sam ulici u koju sam maloprije ulazio. Nadesno od mene ogromni Range Rover naglo stane da propusti pješake. Naravno da sam to skoro pa kasno shvatio, no nitko nije pregažen, a lim nije ostao udubljen.
Idem navratiti na benzinsku. Malo sutra! Puna i red je do ceste. Idem ja dalje na iduću kad i ona skoro puna. Neznam kakve veze ima benzin sa valentinovom al INA je definitivno profitirala taj dan. Bila je samo jedna jedina... eeerm ono-gdje-se-puni-gorivo sa mojim gorivom krenem do nje. Stanem, izađem, uzmem pipac, kad ono ne radi! Kako nisam znao gdje ću dalje, okrenuo se ja polukružno i zapičio natrag do prijašje benzinske, koja je srećom bila poluprazna.
Kad sam krenuo iz benzinske na jednu prometniju zagrebačku ulicu, naravno da sam čekao cijelu vječnost da me netko pusti. No problem je bio što sam se trebao premjestiti u desnu traku, što sam očekivano napravio uz trube vozača iza mene. Pa tko vam kriv kad me ne puštate.
I onda krenem uz jednu gornjogradsku jednosmjernu ulicu. Jedan trak, auti sparkirani i s lijeve i s desne, a tu i tamo se našao koji biser dodatno, tako da sam vozio slalom. I onda se nađe hrpa ljudi koji očito nisu nikuda išli, što je prouzročilo zakrčenje pola ulice. Pa sjedni na trubu pošto se ne miču. Mislim da usporedba sa hrpom ovaca i nije bila tako ekstremna.
Ztim na idućem semaforu ispred mene neka ženskica u Yarisu. Nije da radim neke stereotipe, no žena se zabuljila u retrovizor i svoje usne na zeleno! I opet sjedi na trubu. Inače prođe kojih 15-ak automobila dok je zeleno, no zahvaljujući njoj prošla je ona, ja i tip iza mene.
I onda mi u mom kvartu izleti jelen pred auto. No dobro ovo je izmišljotina, no i mačka je nešto, ne?
Pozdravno, Ribac
(25) -
-
srijeda, 14.02.2007.
Što je ljubavna emancipacija?
Kada na Valentinovo, potpuno sami, odete u kino gledati ljubavnu komediju, dobro se zabavite, izađete sa smiješkom iz kina i osjećate se tako dobro da biste najradije zagrlili cijeli svijet. Mislim da sam danas doživio ljubavnu katarzu...
Pozdravno, Ribac
(13) -
-
utorak, 13.02.2007.
Years from now, we're gonna look back on this moment as the exact point where the night went to hell
Nevolem kašalj. I to onaj koji je suh-ali-ipak-nije. I ne da mi mira. Cigaretama sam dao mira, barem na kratko. A onda nije lagano jest čokoladne napolitanke prelivene čokoladom kad kašlješ. Komadići frcaju okolo. Mislim, niti hladan sok od marelice ne pomaže. Al iskreno, jeste li ikad čuli nekoga da je podgrijavao sok?
Ma vrit i ispiti. Naslijedio sam osobinu svoje majke. Pred ispite moj mozak traži endorfin, pa će želudac jednostavno vapiti za čokoladom. I tu su uletile napolitanke sa sokom od marelice. Nije najzdravija kombinacija, al s obzirom da imam pristojan indeks tjelesne mase, mogu si priuštiti ovakve male obroke, oko, recimo, hm, pola 11 navečer.
I onda gledaš romantični film. Sa primjesom komedije ofkors. I obžderavaš se slatkim. I gledaš kako ti vlastita razina testosterona opada kao oseka u Norveškoj, a muda ti otpadaju i traže vizu za Čile. Jebemu, da nisam zaboravio kako cmizdrit, možda bi i toga bilo večeras. Naravno, niti činjenica da je sutra Valentinovo ne pomaže odveć. Al tako je to kad shvatiš da su praznici iza tebe, obveze ispred tebe, a ti stojiš malen bez nekoga s kim bi se mogao samo uvući pod deku, zagrliti i gledati u oči.
Grrrr... marš i prve godine na faksevima koje su napravljene kod nas isključivo kao čistke za preveliki broj upisanih, a ne kao motivacija za daljnji rad. Marš i kašalj koji mora doć pred ispite i evoluirat u gripu.
Marš i prevelika količina slatkog koja će se tjekom noći pobunit. Prvo će počet sa zavijanjem želudca, zatim nastaviti kao pritisak u istom, a na kraju će sve završiti jednim masovnim izbacivanje sadržaja van. Na ulaz ili izlaz, svejedno.
Urf, sutra je novi dan...
Pozdravno, Ribac
(6) -
-
nedjelja, 11.02.2007.
Vikend auto akcja
Kud Stroke tud i mali Ribac. Ergo auti.
Prva makina koje se sjećam i u kojoj sam se ekšuli vozio bio je neki stari Renault. Neka limuzina, plava, al da me pitate koji model, e nemam pojma. Nakon toga se još sjećam bakinog i dedinog, također Renulta, boje bijele kave, koji je bio isti model, samo karavan verzija. Dozlaboga su bili neudobni, a prema usmenoj predaju svi vozači su imali pristojne bicepse zbog još tada nepostojanja servo volana.
Uskoro su Renaulti otišli u zasluženu mirovinu i zatim auto koji i danas vozim, ali kasnije ću se vratit na njega, vožnje moje kronološkog reda i inverzije riječi radi.
Došao je i vozački. Pikirah na zaboravih-već-koji-auto ali na kraju dobih – Renaulta! Najozbiljnije. Doduše, ova marka je poznatija samo pod imenom Clio. I tako sam prve sate iza volana proveo u ovoj ultr-mega-super-kul-mačo-makini. Kad sam prvi put ubacio u drugu brzinu mislio sam si „Koja budala vozi ovako brzo?“. Oh silly me. No imao je i dobre strane. Nije bio startan, jer da je, mislim da bih pokupio koju kaznu za prebrzu vožnju još za vrijeme treniranja (ovime ne impliciram da sam dobio kasnije jer nisam). Bio je mali, tako da su poligonske radnje bile pis-of-kejk. Pogotovo bočno parkiranje. I nakon kojih pola godine intenzivnog druženja došlo je vrijeme rastanka. Eh...
Nakon toga vraćam se na prijespomenuti četverogumni prijevoz koji je ovaj put bio – Mitshubishi!
I to Lancer. Aaah, to dugačko kvačilo i spori gas. Naravno da sam kasnije to kompenzirao svojim voznim sposobnostima. Već sam se i sudario s njim, ali nisam prvi. Progorio je lonac. Amortizeri su su se razjebali, al ne od jebanja (nažalost). Zdrmana je treća brzina. Majka je u međuvremenu u njega ulila krivo gorivo. Al mali je pravi Japanac. Radi u svim uvjetima.
I najnoviji dodatak našem obiteljskom voznom parku je...
...Peugeot 307! I to prije face-lifting serije gdje su im razvalili ćube/zračne otvore. Iskreno, mali pristojno poteže, ali je tako zaobljen da mu ne vidim kraja, što parkiranju daje sasvim novu dimenziju, tj. oduzima. Al već smo se zamjerili jedan drugom. On meni ne daje neku preglednost nad svojim curvaciuous oblinama, a ja sam mu zauzvrat razbio stražnju šajbu. Cold blodded bitch. Still it's pretty
Pozdravno, Ribac
(11) -
-
srijeda, 07.02.2007.
Parking
Pretenciozni seronje koji čim vide mlade/ženske vozače odmah podivljaju. Kretenčina u krizi srednjih godina. Sa kompleksom manje vrijedosti. Pa onda odmah ističe svoj položaj. Ma jebe se meni da si i sagradio to mjesto, financirao ga i bio direktor i ravnatelj u isto vrijeme!
"Malo" razumijevanja ti ne bi falilo...
Da, znam da je gore parking, da znam da tu nije zgodno parkirat, al ako ćeš zakon nabijat na nos, imam puno pravo nasrat svoju guzicu tu na 3 minute. A toliko je i trajalo. Al nema veze što sam ja u autu spreman na micanje ako treba. Nema veze što taksiram drugu osobu da brže obavimo posao te da ne tražimo parking. Nema veze što smo svo troje ovdje proveli dobar dio života, što zbog posla što zbog studija.
Ti ćeš meni prijetit policijom prije nego što uspijem zucnut iti jednu riječ.
I onda mi otvaraš vrata dok vozim, dok se zbog toga što vidim svog suvozača isparkiravam van, ti se usuđuješ otvarat vrata dok sam ja u pokretu!? Ma koji je tebi?! "Parking je gore!" Znam!!! Al da si samo začepio gubicu na 7,3 sekunde shvatio bi zašto neidem na parking. Ti si ravnatelj... Ma ti si netaktična hrpetina stanica.
Pozdravno, Ribac
(13) -
-
ponedjeljak, 05.02.2007.
Blog, blog, blog... uf...
Dakle, ovijeh dana pauziram.
Malo gnjavi fax, malo nemam inspiracije, pa mi R.I.P. lista blogova postaje sve duža, te previše ispitivanja oko blog naslovnice i Metro Expressa, i šećer na kraju, otkriće stvarno dobre anime Oban Star Racers i gubljenja dosta vremena na gledanje iste. Jednostavno došlo neko sušno razdoblje za pisanje.
Nakon vrha, ajmo malo na dno. Blog mi trenutno služi samo za popis linkova drugih stranica, a manje kao dnevnik i kronika društva i događanja. Čak mi se ne da niti slika u pozadini promjeniti, ali to je zato što mi se zbilja sviđa, a ne zato što sam ljen. Užitak je trenutno iscjeđen. Kao kad nakon jakog espressa dođe reazdoblje zjevanja. Proći će, samo pitanje kad.
Pozdravno, Ribac
EDIT: jebate, al sam se navukao na Oban Star Racers-e. Em što sam pogledao cijelu seriju, em što imam sređen cijeli profil na koalicijskom forumu u OSR stilu, em imam takav wallpaper na desktopu, o uvodnoj špici koju cijelo vrijeme vrim na mp-3-ci (i blogu) da ne pričam, a o tome da me jedino nedostatak kreditne kartice (falabogu) sprječava da ne pokupujem sve iz OSR internet shopa da ne pričam... Ma kakve cigarete! S druge strane, očekujte jedan konstruktvan post, tj. recenziju crtića!
(14) -
-