Nevolem kašalj. I to onaj koji je suh-ali-ipak-nije. I ne da mi mira. Cigaretama sam dao mira, barem na kratko. A onda nije lagano jest čokoladne napolitanke prelivene čokoladom kad kašlješ. Komadići frcaju okolo. Mislim, niti hladan sok od marelice ne pomaže. Al iskreno, jeste li ikad čuli nekoga da je podgrijavao sok?
Ma vrit i ispiti. Naslijedio sam osobinu svoje majke. Pred ispite moj mozak traži endorfin, pa će želudac jednostavno vapiti za čokoladom. I tu su uletile napolitanke sa sokom od marelice. Nije najzdravija kombinacija, al s obzirom da imam pristojan indeks tjelesne mase, mogu si priuštiti ovakve male obroke, oko, recimo, hm, pola 11 navečer.
I onda gledaš romantični film. Sa primjesom komedije ofkors. I obžderavaš se slatkim. I gledaš kako ti vlastita razina testosterona opada kao oseka u Norveškoj, a muda ti otpadaju i traže vizu za Čile. Jebemu, da nisam zaboravio kako cmizdrit, možda bi i toga bilo večeras. Naravno, niti činjenica da je sutra Valentinovo ne pomaže odveć. Al tako je to kad shvatiš da su praznici iza tebe, obveze ispred tebe, a ti stojiš malen bez nekoga s kim bi se mogao samo uvući pod deku, zagrliti i gledati u oči.
Grrrr... marš i prve godine na faksevima koje su napravljene kod nas isključivo kao čistke za preveliki broj upisanih, a ne kao motivacija za daljnji rad. Marš i kašalj koji mora doć pred ispite i evoluirat u gripu.