srijeda, 03.01.2007.
Talking about love is like dancing about architecture
Već tko po zna koji put mi svira pjesma sa strane u boxu. Ja sjedim pred monitorom sa slušalicama na ušima i borim se sa nesanicom. Zjevam da, ali nema sna na očima. Vrtim po svim mogućim internet stranicama i pređoh sve što me zanima.
Iako još Snježna Kraljica nije počela ja sam odvozio svoj prvi ovogodišnji slalom. S autom. Ljepo ja vozim u drugoj niz brijeg i dolazim na nepregledno raskrižje, kadli odjednom neka budala izleti u pola raskrižja i stane, poštosam ja jelte u prednosti. Moja cijenjena desna noga opičila po kočnici, ljeva nemam pojma gdje, vidni podražaji letaju s ljeva na desno a ruke počele izvoditi valcer. Jen'dva'tri naljevo prema kretenu/kretenuši koji/a je naletio/a, dva'dva'tri prema ogradi, jen'dva'tri prema drugoj ogradi, a dalje tko je brojao. Auto čitav, kreteno (što bi valjda bio srednji rod za kretene) i dalje ima vozačku a ja posijah negdje jedan par živaca. Ako imate koje uščuvane, javite.
A kakve veze ima naslov sa temom? Pa i nema, zašo bi imao. Najvjerovatnije mi je tekst pun pogrešaka s obzirom na vrijeme tipkanja i nedostatak sna. Al morate priznati zbilja da je pričanje o ljubavi kao plesanje na arhitekturu. Nema reviše logike, a opisivanje osjećaja može biti samo površno i osakaćeno riječima. Zbilja možemo o njoj pričai, no tko će ju dokučiti. Rasprave znaju biti besmislene, al sveopet to nas neće spriječiti da ne pričamo o njoj. Heh, što napravi jedan film i malo nesanice...
Pozdravno, Ribac
(6) -
-
