nedjelja, 04.12.2005.
Brucošijada
Bez imalo izmotavanja, odmah iz naslova znate što sam jučer radio i gdje sam izašao.
Mjesto radnje je SKUC Pauk, a događaj brucošijada filozofskog fakulteta. Ekipa je bila mahom iz srednje škole.
Na samom početku sam se našao pred gordijskim čvorom. Pošto sam u zadnji tren odlučio ići na tulum, nisam kupio kartu, a pošto karata više nije bilo za prodaju... well, dalje možete sami zaključiti. Poprilično sam biseran kako bi rekla Lonely.
I onda se cure zabrinule, a ja rek'o već ćemo nešto smisliti.
Naravno da nisam imao pojma što će dalje biti no prepustio sam stvar u ruke Onom gore i za 20-ak sekundi, metar od mene je jedna cura dreknula:
Jel kome treba, prodajem kartu za brucošijadu za 90 kuna!
Slam, bam, thank you ma'm!Prije nego što se cura snašla gurnuo sam joj 100 kuna u ruke i drpio kartu. Istinabog da sam mogao proći 100% jeftinije ali tako je to kada imaš sreće i nemaš pameti. Valjda...
I tako se skupila cijela ekipa, naravno neizostavno je bilo da u ekipi budu blogeri, među kojima bijahu Umrežena, Maja i moja malenkost. Kasnije smo sreli još jednog tipa koji nije bitan za daljnji nastavak priče. Meni ne, iako možda Umrežena ima nešto više o tome reći...
I tako su me grijale 4 votke-đus dok smo se smrzavali na ulazu pod krovom koji je djelomično prokišnjavao. Grande ulazak smo napravili na pjesmu značajnog refrena:
Zašto protiv svoje volje, da budem svetica, kad je dolje bolje, kad je dolje akcija!
Nije puno prošlo do nastupa Hladnog Piva i mog trijumfalnog pada na trticu.
Dvaput.
U razmaku pola minute.
Usprkos držanju cijele ekpie za ruke.
I sada imam dojam da mi ni desetak fizikalnih terapija u kombinaciji sa Ibuprofenima nemože pomoći. Sjedenje ne dolazi u obzir, a bome neznam kako ću ležati na predavanjima.
I oko dva sata se meni opako prispavalo. Ljepo sam pozdravio ekipu i krenuo na tramvaj. Krivi tramvaj. U kojem sam još zaspao (uopće ne želim znati što bi bilo da sam ostao na tulumu). Koji me vozao preko Sopota, autobusnog i glavnog kolodvora, Jelačić placa do Črnomerca.
Prvi put me netko izvozao preko pola grada u polusvjesnom stanju.
Vidim ja da je vrag odnio šalu i makar sam rekao da ću zvat samo u slučaju kiše, Majci je mobitel zazvonio oko 3 ujutro. Rendez-vous point bjaše Gradska kavana.
Malkice mi je bilo lakše na savjesti nakon priče da je Ocu držala glavu nad WC-školjkom. Iako mi to nije rješilo dvojbu 'što je prije: kokoš ili jaje?' definitivno jaje bolje zna svoju mjeru...
Sa štovanjem, Ribac
- 19:37 -
(16) -
-
(16) -
-