utorak, 22.11.2005.
Doktore pomozite!
Ne meni već Ogiju (kojem se sada ime tako i službeno piše). Naime danas sam ga prvo put odveo veterinaru.Dobio je cjepivo, ali nije ga dao doktor!
Kako imam veliku gubicu, morao sam reći da '...studiram na vašem fakultetu.'
'Ooo, kolega!'
Inače ja druge prcam sa ovom izjavom, ali je ovaj put i meni pao mrak na oči kada sam ovo čuo... Očito netko gore ima sjajan smiso za humor...
I onda su se svi urotili protiv mene i dok si rekao otorinolaringolog - davao sam inekciju Ogiju! Hvala Bogu, nije ni cvilnuo. Operacija uspjela, pacjent mrt... ovaj živ. Sad znam kako teoretski dati inekciju, ali molim vas, nemoijte me top moliti u neko naredno vrijeme.
No izgleda da ima problem. Naime šepa na jednu nogu, a još je premali da se ustvrdi jesu li to hormoni ili mu zbilja jedna od dvije kosti u nozi prebrzo raste. Ponovni pregled za dva tjedna.
Dok smo išli snimiti nogu na rendgen, sreli smo jednu legendu. Naime, kako nismo bili jedini za snimanje, uskoro nam se, uz već čekajuću iguanu, pridružio još jedan pesonja. I Ogi odmah počeo skakati oko vlasnice koja je držala svog ljubimca. Ja gledah u pod što radi (jer se još nije popišao) i uopće nisam primjetio supruga. Nisam ga ni trebao vidjeti da bih ga prepoznao. Dovoljan je bio glas.
Za informaciju, bolje izgleda u živo, nego na telki.
Bio je to...
smetnje u prijenosu podataka... intreferencija signala...
'Jooj, Oliver koliko ovi mogu popit...'
'Zbilja impresivno gospodine.'
Sa štovanjem, Ribac
- 15:51 -
(16) -
-
(16) -
-