subota, 15.01.2005.
The real beginning
PS: ovaj blog je pun gramatičkih grešaka, tipfelera, loših ideja i jezičnih vratolomija. Zato čitaoče ako često imaš poriv za cenzurom i brisanjem određenih riječi radije čitaj “Ružno pače”
Carrie Bradshaw. To je bila moja prva asocijacija kada mi je ova ideja pala na pamet. Pitate se zašto baš ona? Pa piše za New York Times i Vouge, ima prijatelje (bolje rečeno prijateljice) koji su stalno uz nju, stalnu i to dobru plaću, oblači se u dizajnersku odjeću i obuću, i glavna je protagonistica SEX&CITY-a jedne od mojih omiljenih dobrih serija na HRT-u (jedna od rijetkih,na HRT-u naime; baš mi je žao što je ukidaju) Možda će ovaj projekt biti i u maniri “Brigidet Jones’s diary” ali vrijeme će pokazati. Jedino što moja malenkost nebi željela jest da ovo bude još jedna ofucana kopija navedenih remek-djela što će se, naravno, teško izbjeći. Za razliku od Carrie imam manje od 30, ime (ostavljam za sebe he,he,he,a oni koji ga znaju molim isto) ne živim u New Yorku (Zagreb,inače) ne pišem za Times i Vouge (tehnički niti za jedne novine) plaća… ne oblačim se u marke ako se ne računa H&M. Što se tiče prijateljstva tu malo štekam. Nemam Charlotte, Mirandu i Samanthu ali sam se prije kojih godinu dana opekao sa jednom frendicom (sa drugom još hvala bogu nisam, hehe) Ljudi moji ta cura je sva u planovima i rasporedima. Kad se hoćeš naći s njom ona najprije gleda u rokovnik dal ima slobodan termin. Brrrrr! Kao kad ideš zubaru a vjerujte mi to nije ugodno. Pogotovo kad ti je mama zubar kao meni. No vratimo se curi. Nije došla na dva tijedna ranije zakazani sastanak a bome se nije ni sjetila ni nazvati da se ispriča. Dva mjeseca sam čekao pa sam na kraju ja nazvao (baš sam ispao papak). Ako nije shvatila da se ljutim na nju onda je zbilja blentava. Taman sam pomislio da smo poput Dharme&Grega kad ono-ćorak. Negdje sam pročitao da su prijateljstva poput brakova - užasno komplicirani. E pa ako je tako mi smo se razveli i zahtjevam pola imovine! Sva sreća na greškama se uči tako da je njeno mjesto zauzela dostojna nasljednica. Nju mogu pitati sve što mi padne na pamet a da mi ne zamjeri. Osim onih dana u mjesecu. Doduše ako se zanemari ova sitnica od bitch frendice imam puno više “tulum” prijatelja čija je zadaća da vam bude zabavno sa njima. Sigurno ih nećete zvati kad vam krepaju zlatne ribice. Nisam baš neki partijaner ali se dogodi da me pozovu na tu i tamo koji kućni tulum (moja omiljena verzija tuluma) ili da odem s nekim van u kafić i sl. Na žalost (ili na sreću) Zagreb nije takva svjetska metropola pa nećete sresti recimo Angelinu Jolie ili Brada Pitta ali se može naći koja hrvatska poznata faca (vidi subotnju špicu). Što se tiče moje škole to je jezična gimnazija i sve što ću o njoj reći da je super iako ima nekih zadrtih profesora (ali gdje ih nema…) i da je skoro pa ženska. Dečkiju kronično fali pa se cure moraju snalaziti i po drugim školama. Nose crni veo kada maturanti (ne i maturantice) odlaze na nepoznata polja različitih PMF-ova, KBF-ova, FBI-a (pardon to je iz drugog filma). Ja se ne žalim a mislim da se ne žale drugi dečki (osim možda nekolicine…)
(0) -
-
srijeda, 12.01.2005.
Jebeš tehničke poteškoće
I'm back. Zapravo nisam ni nigdje bio pa se nisam mogao ni vratiti. Ovaj blog od sada stavljam u pogon a ako tko ima šampanjac da ga krstim neka mi slobodno javi. Znam da ovo nije brod. al ipak. Zbog određenih financijskih poteškoća svoju slabu kantu od kompa nisam mogao popraviti, a time niti ići na net. Ali sada je puno bolje, pa sam odlučio pisati na Blogu. Ako se pitate što će te ovdje naći pa reći ću vam: ništa pametno. Bljezgarit ću o svim stvarima koje mi padnu na pamet od izbora pa do Severine. Ma sve je to kupleraj. I pravit ću se da znam o čemu pričam, dok zapravo nemam blage. Pa ako tko ima neku ideju za pisanje neka skomentira pa ću pokušat bit duhovit. A možda se i ja nečega u međuvremenu sjetim
(0) -
-