riba 2

11.10.2007., četvrtak

Vlak

Zbog već spominjanih boleština morala sam u Varaždin na neku kontrolu. Putovala sam tih 15 km ( ili manje ) vlakom, kao i obično. Ali, moje putovanje proteklo je u zanimljivom društvu. Sami učenici ili studenti. Nehotično sam prisluškivala razgovore ispred i iza mog sjedala. Znate, ono kad nisi znatiželjan, ali riječi ulaze u uho. Slušam i razmišljam ... pa opet slušam. Naravno, nije to moglo dugo trajati jer i sam put ne traje dulje od desetak minuta. E, sad zašto vam pišem ?! Ostala sam utučena ne rječnikom kojim su se služili već gorčinom koja se prelijevala iz njihovih rečenica....tako razočarani obvezama, nepravdom i životom. Ništa nije dobro. Ni satovi u školi, ni predavanja koja su slušali, neki studenti na Učiteljskoj akademiji, ni društvom za vikend. Sve je bez veze, dosadno i glupo....i dolaskom u Varaždin prekinula su se moja razmišljanja i usmjerila na traženje malog gradskog autobusa. Da, dobro ste pročitali, Varaždin ima male buseke koji kruže po gradu i okolici. Super. Za par kuna bila sam u poprilično udaljenoj od željezničkog kolodvora - bolnici. Hm, super im je ta ideja. Vele da su stalno puni. Naravno, kad svi izbjegavamo pješačenje. Doduše, volim i ja pješke ali kad nisam u vremenskoj stisci pa onako s noge na nogu, može i nekoliko sati. Nalazi dobri, kontrola slijedeće godine u proljeće ... i uslijedio je povratak.Obavezan odlazak u Algoritam, tamo uvijek ostavim koju kunu i malo ubrzanijim korakom na vlak. Nisam čekala buseke jer mi nisu baš poznate linije i stajališta .... E, sad, moji dragi mali prijatelji, slušam u vlaku, nastavak od jutros, druga ekipa ali sadržaj isti. Žao mi, iskreno.... Zaključak : hitno bi nešto u školstvu trebalo mijenjati jer ovako nezadovoljni mladi ljudi odrastaju u nezadovoljne građane, u radni narod, a to nije dobro. PS. Vidim već zijevate, pa ću polemiku nastaviti drugom prilikom.

- 09:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.