riba 2

28.09.2007., petak

Oblaci

Nekako ovih dana kao da više gledam u oblake nego obično. Možda je to zbog mog "kućnog pritvora" - jer izlazim tek kad je to neophodno. Sad vi mislite da ne izlazim jer se bojim kiše i vjetra. Ma, ni najmanje. Liječim bolesno tijelo. Zavukao mi se virus i neće pa neće dalje. Pa promatram oblake jer sam često uz prozore ( konačno sam ih oprala ! ). Uživam u bojama jeseni i promjenama koje se tako svakodnevno dešavaju u prirodi. Da, a oblaci - pa oni su mi često u vidokrugu i izazivaju moju znatiželju. Koji od njih je najviši, koji donosi kišu, a koji tek tako malo zaklanja sunce i poigrava se samnom. Uskoro počinjem s mojim "kavama" - lista je poprilična, no ovaj put planiram sa svakom DRAGOM pojedinačno " cvrkutati " uz cappucino ili čaj. Moj jedini napitak je topla čokolada ali sam zaboravila gdje sam zadnji put dobru popila, a da to nije "puding". Tako ću obići naše slastičarnice i kafiće i izvjestiti vas tko me opet razočarao, a tko je napredovao u posluživanju. Možda i nebude to odmah - mislim u slijedećem postu. A sad adio my friends,

- 09:44 - Komentari (27) - Isprintaj - #

21.09.2007., petak

Čokolada

Razgovaram ja tako danas sa mojom dragom susjedom, kao i obično, o svemu i svačemu. Skačemo s teme na temu takvom brzinom da mi je davno još rekla starija kćer, slušajući nas, kako je strašno kojom brzinom mi to HOP, HOP - i nova tema. E, da se vratim na današnji razgovor ... i dotaknule mi i ovisnosti, one male , kava, cigarete, pivo i tako. Mislim si ja mislim i skoro da ću blehetnuti da ja nemam ovisnosti jer ne pušim,ne pijem alkohol, bez kave mogu, ali - drmnu mene nešto iznenada : A čokolada ? Eto, javno priznajem - ovisnica sam - o čokoladi. I stidim se, ali meni uzeti "zalihu" sa skrovitog mjesta u kredencu - ajme onom. Znaju to moji. Kao ja od sebe sakrivam .... Uvijek u torbi nosim čokoladicu pa makar išla samo do grada. Užas. Stidim se. Ozbiljno. Još, ozbiljnije razmišljam da ni ne objavim ovaj post. Ako ipak dođe do vas, molim vas ne osuđujte me,

- 09:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

15.09.2007., subota

Rujan

Znam da se mnogi od vas ne će složiti samnom - ali rujan mi je jedan od najdražih mjeseci u godini. Te boje kojima se ogrne ovako pred službeni dolazak jeseni , ti miomirisni plodovi koji se sada počinju konzumirati svu me prožmu i onda uživam. Volim promatrati sjene našeg solitera koje postaju sve duže i duže i protežu se ponekad do ulaska u park, a on - starac ispresjecan novim puteljcima blago nas u svoje krilo smjesti. Meni su ovo novi puteljci - jer kad sam ja išla u Gimnaziju neke druge staze su bile i malo više bilja i drveća. Pa, kad vam se pruži prilika, usporite korak prolazeći parkom i osluhnite šumove, pa udahnite punim plućima. Jedino su nam to najbliža pluća grada. Hm, ima li još vjeverica u parku ? Kad sam ja išla u Stari grad ( tamo je tada bila Gimnazija ) znali smo ih susretati .... e, a znate li tko su prvi maturanti u sadašnjoj zgradi Gimnazije ? Moja generacija. Doduše, mi smo samo jednu, završnu godinu bili u ,nama tada , prekrasnoj zgradi. Kako je sve to brzo prošlo. Nevjerujete mi. Nisam ni ja onima ispred mene - da vrijeme leti, a ne prolazi. Leti. Pa šta. Sve je to dio života. Grlim vas ali udaljena od vas - jer me napala neka viroza i nikako da se odseli. Svašta sam joj već ponudila i litre čaja s limunom i medom i sirup od trputca i andol i sad već i antibiotike - ali nezasitna je i neće pa neće od mene.Nastanila mi se u uši pa od nje ni sebe ne čujem. Dragi moji čuvajte se takve napasti.

- 16:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.09.2007., subota

Vratila se ....

Vele sve što je lijepo kratko traje, točno je to. Došao kraj odmoru, praznicima, slobodnim danima, ljetu. Doduše i vrućinama, za kojima ipak ne žalim. Svaki kraj novi je početak - rekli su već neki prije mene. Tako je početak rujna i početak nove školske godine. Znam, nije to vaša škola ali nisam imala pri ruci bolju. I kad se približite toj omraženoj zgradi .... ..... pa uđete : Polako se privikavate na mirise i ambijent i onda sjećanja ... kad ste krenuli u prvi razred, a oko vas sve neki veliki dječaci i djevojčice. Pa ogromna klupa i strašna učiteljica. ..... i sve tako, red knjiga, red bilježnica i poneka olovka. Nekoliko mjeseci sve se ponavlja, dani postaju sve kraći i hladniji pa polako........noći postaju sve kraće, a dani sve sunčaniji - i , i , i opet dolazi : Dobro !?! Pa, vidite da vi to možete. Mogli ste već tolike jeseni pa zašto ne bi to i ove godine ponovili. Mislim - početak školske godine prebrodili. Kasnije će biti lakše. Smješak molim ponesti sa sobom.

- 21:02 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.