riba 2

05.05.2007., subota

Kiša...

( Kišne kapi zamagljuju pogled ) Često čujem kako se prigovara vremenu, pa ta grozna kiša, kiša, kiša... Mene već poodavno ne smeta. Kad kažem odavno to tako i mislim. Zašto? Bilo je to negdje na početku mog radnog vijeka, trebala sam svaki dan kćer odvesti k mami na čuvanje ( stanovali smo u Štrosmajerovoj 9, trokatnica, a moji roditelji na željezničkom kolodvoru, gdje sam i ja provela djetinjstvo ).Dakle, trebalo je stići na vrijeme da se još s majkom popije kava pa na vlak do Čehovca a onda na drugi bicikl do Preloga ( nije bilo autobusa kao sada, već tek poneki koji je vozio za Donju Dubravu i prolazio je kroz Prelog). Helen and kids on bike in Scotland/ Neka žena s nečijom djecom - i bicikl. :) Zato sam često bila žalosna kad je padala kiša jer kako s djetetom na biciklu po kiši, pa kako se obući. Jedna je garderoba za vožnju biciklom, a druga za rad u razredu. Tada smo hlače nosile samo zimi ( + obavezno kuta) ili na nekom izletu..... Eto. Kiša me prestala smetati kad smo kupili auto, koja je to uživancija bila. Dolaziš suh na posao i nikakve muke s djetetom. Kako svemu dođe kraj tako i mom poslu u Prelogu, uskoro sam dobila mjesto u Našoj školi. Prije toga smo se preselili u današnji stan. Ovdje smo 30 godina. I neka kiša pada - danas se sigurno poljoprivrednici i vinogradari vesele a i vodoprivrednicima je zasigurno osmjeh na licu.

- 09:01 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.