riba 2

01.05.2007., utorak

ŽIVIO 1. MAJ

Takve su se parole pisale i stavljale u izloge ili na krovove kuća. Sada - smješno. U vrijeme mog djetinjstva bilo mi je to sve očekivano. Veselila sam se tom datumu jer je onda, k nama, dolazila rodbina iz Zagreba ili Dalmacije - bili smo slobodni nekoliko dana. Ono puna kuća djece..... A onda je to polako prestajalo. Sada smo mi - ta djeca - već potrošili više od dvije trećine života. Rijetko se posjećujemo, ponekad se čujemo, izmjenimo koju poruku za blagdane ( jer smo i čestitke prestali pisati ). I tako. U prirodu se odlazi na taj dan. Ili na grah. Nekad se išlo u Balogovec. Sad ne znam gdje se ta okupljanja održavaju. Varaždinski SDP - na Dravi. Mi - na roštilj. U Pušćine. K rodbini. Ugodno se proveli - na međunarodni praznik rada, ne radom. PS. Karanfili su bili simbol tog praznika. Htjela sam ih danas kupiti i (onako za šalu) ponesti šogorici - ali nigdje ih više nema. Čudno.:

- 09:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.