Riječanka&svijet

06.07.2006., četvrtak


Ljetna fjaka, ili, sunčanje : da ili ne?
Vrućine i dalje ne jenjavaju, no pomalo smo se izgleda već na njih navikli - organizmu ipak treba neko vrijeme akomodacije na visoku temperaturu i vlažnost okoline. Iako je posljednjih dana malo lakše, jer je bura preko vikenda malo posušila i ohladila zrak, a tijelo se akomodiralo, što se može primjetiti i po činjenici da se manje znojimo, jer je povećan kapacitet evaporacije pare iz pluća.
A i ljudi su vrlo prilagodljiva vrsta - pomalo kreću godišnji, jenjavaju gužve u gradu - manje se trči po dućanima, svi su već izgleda pokupovali artikle za plažu.Tko ne mora, u najtoplije doba dana ne izlazi iz klimatiziranih prostorija.
Ja sam svojoj mami zabranila da proviri nosom van iz klimatiziranog stana između 10 i 17 sati, što je ona popratila kao moje miješanje u njezin društveni život i popratila frktanjem. Ipak, savjet je poslušala.
Ni ja ne mrdam puno naokolo ovih dana - ne pada mi ni na kraj pameti poslije posla otići na plažu!
Stara je istina da ljudi koji žive pokraj mora idu na plažu i na kupanje vrlo rijetko. Moja je nona, primjerice, godinama živjela u Trstu, a plažu je otišla svega par puta!
Ista je stvar sa sunčanjem - od svih mojih znanaca, svega 2-3 cure odlaze redovito na sunčanje, poslije posla.
Ja pacijentima stalno ponavljam da se treba kloniti sunca, da sunce nije više ono što je nekada bilo, kada je bilo puno ozona koji je štitio od prodornih UVA i UVB zraka. Kaže meni jedna znanica neki dan - Riječanko, nije li malo licemjerno od tebe što govoriš pacijentima da se ne sunčaju, a ti si preplanula? Moja "preplanulost" je sticana mjesecima, u solariju (kod pouzdane kozmetičarke koja redovito mijenja i atestira lampe, što nije za zanemariti) i to vrlo,vrlo postepeno; kada se sunčam koristim vrlo visoki SPF - u početku 60, kasnije nikada manje od 30, poslije sunčanja i solarija vrlo pažljivo i bogato hidriram i hranim kožu kremama i losionima. A nemam medicinskih kontraidikacija za sunčanje, kao što su na primjer prethodni maligni tumori kože, veliki odnosno gusto posijani madeži, sklonost keratozama, solarnim alergijama.

Jer, naši ljudi (a i pacijenti su ljudi, zar ne?) su poznati po tome da nemaju mjere,pa savjet o razumnom sunčanju ne prihvaćaju tako lako. U prosječnih četrnaestak dana godišnjeg odmora na moru svi bi htjeli imati preplanulu, brončanu boju, poput modela iz modnih časopisa, koji ih i huškaju natpisima tipa - pocrnite i postanite brončana ljepotica, kako u par dana postati čokoladne preplanule boje i slično. Naravno, u posljednje vrijeme se u časopisima i općenito medijima dosta piše o štetnosti sunca i potrebi korištenja visokog SPF, ali što ti to vrijedi kada je članak popraćem prekrasnom (photoshopiranom, naravno, što ste mislili?) fotografijom vitke, dugonoge doslovce brončane, ljepotice.
A prosječni kontinentalni Hrvat/ica, srednjeeuropskog svjetlog fototipa, plavih ili zelenih očiju i tamnoplave ili svjetlosmeđe kose, ne može postati preplanuo i tamno sunčane boje u četrnaest dana da se postavi na trepavice!
Svatko pametan zna da nije dobro sunčati se između 11 i 15 sati, kada je koncentracija infracrvenih i UVA štetnih zraka najveća - tada se ne crni, već se crveni! Isto tako, osoba svjetlije puti ne smije se prvog dana izlagati suncu, bez obzira na visoki SPF kojeg se mora nanijeti na tijelo oko pola sata prije sunčanja, više od tridesetak minuta!
Mislite li da se ljudi na odmoru toga pridržavaju? Kako da ne! Cilj je vratiti se s mora s "dokazom", pa makar bile to sunčane opekotine.
A koža je opaka - pamti svako takvo zlostavljanje. I kasnije vraća dug - pojave se bore, za početak - puno ranije i dublje nego kod onih koji se ne sunčaju. Kod osoba sa bazo i planocelularnim karcinomima kože uvijek u anamnezi stoji ekscesivno sunčanje.
Dovoljno?

Ljeto se osim vrućinom i fjakom koja nas obuzima, manifestira i općim smirivanjem događanja u društvu. Sva zbivanja poprimaju ležerniji tijek, ljudima su godišnji na pameti, radi se sporijim tempom, broje se dani do godišnjeg odmora. Ja imam nešto manje posla - radim većinom traume ili tumore koje ne treba odgađati - svi drugi zahvati koji nisu hitni, odlagaju se za jesen, prvenstveno zato jer ljeti rane sporije i otežanije cijele, ali i zato jer čovjek koji dođe na zahvat, primjerice odstranjenje madeža (kojeg ima godinama) mora desetak dana suzdržati se od kupanja (u kadi ili moru, svejedno), ima zavoj-flaster, a rana mu se zbog znojenja može zacrveniti, upaliti se, što za posljedicu ima lošiji estetski ishod.
I nogometna euforija se pomalo stišava - preostalio nam je još samo finale. Dakle, Italija ili Francuska? Meni se nekako čini da bi Francuzi mogli biti prvaci, no vidjeti ćemo u nedjelju.
Još dva tjedna i dva dana, pa i ja krećem na "pravi" godišnji - desetak dana idem s društvom na barkicu poput ove na sličici, krstariti po Jadranu. Valjda neće baš tada "okrenuti" vrijeme, pa zahladiti i zakišiti...
Život mi, u međuvremenu, teče sasvim mirno - ne bavim se kuhanjem, jedem uglavnom salate s rižom, piletinom, tunjevinom i raznim povrćem ili voće, nešto izmiksano u blenderu - u posljednje vrijeme me "drži" icecoffee kojeg radim u blenderu : stavim nekoliko žlica nescafea, šećera, puno leda, to izmiksam, dodam mlijeko, sladoled ili šlag. Ma tko je vidio jesti tešku hranu ljeti?!? Nisam nikada bila neki pretjerani ljubitelj punjenih paprika, sarmi, prasetine - no, kada je tako toplo, pri pomisli na vruću, masnu hranu, diže mi se želudac. Čak ni juhe ne jedem - osim gazpacha i sličnih hladnih juha.
E, da ne zaboravim, ipak ima i nekih novina - moja draga prijateljica A.se udaje sredinom rujna. A moja V.čeka bebu! Curicu ponovno - uvjerena sam!


- 00:47 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>