Riječanka&svijet

20.12.2005., utorak


Uff..koji naporni dani!
Vikend mi je bio poprilično «težak» - najprije sam u petak navečer morala otići na jedan dosadni poslovni domjenak na kojem sam se predugo zadržala, pa sam se u subotu ujutro jedva digla i na kraju zakasnila pola sata na subotnju kavu sa mojim curama, za što sam pobrala jezikovu juhu. Cure su sve nekako neurotične, napala ih groznica kupovanja poklona. Ja sam, za razliku od njih, totalno cool – pokupovala sam masu stvarčica koje se meni sviđaju, pa ću ih pokloniti prijateljima (nisam još odlučila što ide kome, ali rješiti ću i to, na sveopće zadovoljstvo...iako kažu da kada nešto kupuješ, treba misliti na osobu kojoj poklanjaš. Ja gledam najprije poklon – on me mora privući – a ako je privukao mene, sigurna sam da će se mojim prijateljima svidjeti. Tako je bilo nebrojeno puta do sada...) – od CD-a, parfema, preko šalova i pašmina, do egzotičnih kuharica. S mamom sam igrala na sigurno – kupila sam joj Lancomeov «Tresor» (dosadilo mi je kupovati YSL-ov «Opium», njezin desetljećima omiljeni parfem, ima ih još 2-3 nova, čini mi se) i finu, pravu pašminu prošaranu svilenim vlaknima blijedoljubičasto-plavičaste boje.
A sebi sam kupila Thierry Muglerov «Alien»...

No, pravi me «poklon» dočekao u subotu navečer kada sam došla kod mame – ustanovila sam da mi je na starom kompu crkao modem! Pa sam u nedjelju organizirala popravak – jedan je prijatelj donio modem, pa smo ga pokušali instalirati. Nije išlo, pa nam je drugi davao savjete telefonski iz Zagreba. Bezuspješno! Na kraju je došao treći, koji nas je «pokopao» - zaključio je da nam softverski interni modem koji smo pokušali instalirati nije kompatibilan sa strojem koji je prestar (10 godina) i preslab, i da je u biti krepucnula matična ploča, te da komp mogu jedino sahraniti. Pa smo na brzinu organizirali karmine – našlo se vina, piva, kole, kave, grickalica, kolača...na kraju se fešta potegnula do kasno u noć. Bitno je da se društvo skupi – svaki razlog slavlju može biti dobar ako je društvo dobro! A bilo je. Na kraju sam ostala spavati kod mame.

Ujutro sam otišla ravno od majke na posao, radila sam do kasna. Nakon posla sam otišla u shopping za blagdane – kupila sam puricu, bakalar, suho voće, čak i sušene brusnice – ove godine ću puricu nadjenuti nadjevom od pileće jetrice i pršuta a uz to ću napraviti i umak od brusnica.
Kako nisam ama baš ništa jela cijeli dan, odnosno, popila sam samo dvije kave, u jednom trenu sam se u jednom hipermegamakromarketu skoro srušila od naleta mučnine – želudac mi je krenuo sam sebe probavljati, izgleda. Gužva je bila velika, svi krcatih kolica, na blagajni sam čekala cijelu vječnost. Ipak, preznojavanju hladnim znojem i mučnini usprkos, preživjela sam! Pa sam otišla odnijeti neke stvarčice (koje mi je naručila) prijateljici M.i sa vrata zavapila : «Daj mi, molim te, nešto jesti, bilo što..makar suhog kruha!!!»
Ova se odvalila od smijeha, i napravila mi večeru – tagliatelle sa umakom od vrhnja i gorgonzole. Doista je brzo to skuhala, čak mi je na brzinu i salatu oprala i pripremila. Kada sam malo došla k sebi, i popila čašu pive, mogla sam se i šaliti na svoj račun. Naime, M.je ustvrdila da imam velike šanse da postanem sveučilišna profesorica jednog dana – već sam postala toliko rastresena da sam zaboravila jesti, iduće je da ću zaboraviti gdje stanujem...

Kada sam došla doma, imala sam mini fitness večer – tru puta sam morala stvari iz auta na drugi kat odnijeti! Baksa mineralne, par litara mlijeka, pa sve ostalo...skupilo se! Na kraju, nisam imala više snage otići u podrum po lampice kojima sam imala namjeru ukrasiti voltu koja iz kuhinje vodi u predsoblje. Sutra ću to.
A i nije mi baš najbolje...i dalje imam neku laganu mučninu, a dok sam spremala ormarić sa parfemima, skoro sam se ispovraćala kada sam osjetila miris mog, nekada omiljenog «Pure Poisona»...ne, nisam trudna, provjereno! No, izgleda da me napala vojska nekih virusa. Fuj, smradovi jedni!!!
No, toliko snage da upalim televizor (na kojem je upravo bio naš Kemo!) i nazovem broj 060 9000 i doniram 5 kuna akciji «A bebe?» za renoviranje Centra za kontrolnu dijabetesa u trudnoći, ipak sam smogla! Doduše, nije mi baš padalo na pamet da razgovaram sa nekim celebrityjem koji je dežurao pored telefona, no vrijedi i ovako. Bitno je da se lova skupi!
Idem sada pod tuš, pa u krpe. No, nije današnji dan bio bez svoje svrhe – ako mi je suđeno da mi se zgadi shopping, danas sam bila jako blizu tome...
Nadam se da se to ipak neće desiti, hehehehe.



- 01:46 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>