31.10.2005., ponedjeljak
Svjetski dan štednje ili Halloween...što vam se više sviđa
Prije svega, najljepša hvala svima koji su mi čestitali prvu godišnjicu bloga! Razveselili ste me jako, svi vi moji stari i novi čitatelji, moji prijatelji! No, ono što me je doista zapanjilo jest činjenica da na prošli post nije bilo uobičajenih “slatkih komentara”. Nemrem bilivit!Eto, i listopad nam je prohujao, doduše bez vihora. Ja sam, kao i prošle godine u ovo doba, na kraćem godišnjem, desetak dana uključujući vikende i praznik. Malo, no čovjeka veseli! Ma, volim ja raditi, ali bi mi desetak dana godišnjeg odmora svakog mjeseca taakoo dooobrooo došlo. Može i u ratama! Kada smo kod rata, danas je Svjetski dan štednje, i cijeli dan je u svim medijima naglašavano kako Hrvati sve više i više štede. Što je svakako lijepa vijest, znači da se i ima. No, da ne bi netko pomislio kako smo bogata i prosperitetna zemlja, u kojoj cvatu svi oblici privređivanja i u kojoj se doista puno radi , odmah stiže disclaimer, tišim glasom i manjim slovima – četiri petine štednje je uglavnom nametnuta štednja, tipa stambene štednje ili štednje koja je uvjet za dobivanje nekog drugog kredita. Ja bih rado štedjela – to je jedini način da se pod stare dane nešto ima, jer ma koliko zarađivali i ma kako dobar i unosan posao imali, ne treba zaboraviti da iza masnih i bogatih dana često stižu oni mršavi i posni. Doduše, ispada da i ja štedim, jer imam drugi i treći mirovinski stup, no to je jedan od onih oblika štednje na koju si, de facto prisiljen. Ipak, za neku konkretniju štednju i ulaganje nemam novaca, jer su tu i krediti. A ja se ipak ubrajam u onih dvadesetak posto stanovništva koji plaćaju porez na dohodak po stopi od 35%. Što li je tek sa onima čiji su prihodi daleko manji od mojeg? Kažu da se navika štednje stiče u ranom djetinjstvu i da djecu treba odgajati u duhu štedljivosti i racionalnog trošenja. Da ne treba djetetu kupovati baš sve što poželi, da mu ne treba davati novce svaki puta kada zatraži. Ja ne znam u čemu su kod mene pogriješili, no u nečemu sigurno jesu, jer iako sam imala nekoliko kasica-prasica, iako sam morala moljakati za nove cipele ili komad odjeće barem dva dana, i nisam nikada žicala novaca od rodbine i prijatelja koji su nam dolazili u goste, poput nekih mojih rođaka, koji su još sasvim maleni, kada bi netko došao u goste odmah zveckali šparkasama istima ispred nosa dok gost ne bi posegnuo u novčanik, ja nikako da postanem štedljiva. Kada sam bila mlađa, a i sada no rjeđe, jer su mi tu na dohvat ruke revolving-kartice, štedjela bih isključivo sa svrhom. Znala bih se tjednima ili čak i mjesecima odricati sladoleda, slatkiša, žvakaća, da si nešto kupim. Vrhunac je bio kada sam cijelo ljeto odlazila pješke na Pećine na kupanje da bih si mogla kupiti psa…No, onog trena kada bih postigla cilj, ja bih svoje novce dalje veselo trošila – dok ih je bilo. Ipak, nikada nisam bila očajna kada bih bila dekintirana - čak sam se osjećala sretnijom jer me nisu mučile “slatke” muke, poput one kada bih se (bilo je to davno) našla u Trstu sa 100 tisuća lira, a kupila bi cipele, i torbu i suknju, i hlače…no, novca je bilo samo za jedno od navedenog. Tako sam ja odavno digla ruke od sebe i shvatila da nikada neću uštedjeti dovoljno novaca da bih bila stvarno bogata, i odlučila uživati u konzumerizmu. Pa sada, kada imam koji novčić u džepu, ja ga i potrošim. Naravno, prethodno poplaćam sve obaveze, jer se rukovodim onom starom “Uzdaj se u se i u svoje kljuse” – znam da mi nitko neće priskočiti u pomoć sa svežnjem love kada zagusti. Tako sam u subotu poslijepodne skočila do grada kupiti maskaru., jer mi se moja Lancomova “Magnificils” posušila. Htjela sam kupiti YSL Effet faux cils, no kako dućan “Zdravlje i ljepota”, koji drži YSL nije radio, otišla sam do “Irisa”(u “Limoniju”mi se ne sviđa izbor)…pa sam kupila DiorShow maskaru, koju mi je mlada prodavačica strašno nahvalila (i bila je u pravu, doista se lijepo razmazuje i ne peku me oči). No, ne bih ja bila ja, da nisam osim maskare kupila i dva sjajila za usne (jer se nisam mogla odlučiti koje mi se više sviđa), oba Dior Addict Ultra Gloss. Jedno je broj 151 Rose a deguster (A lick of taffy), a drugo broj 483 Rose a savourer (A taste of strawberry). Je li vam sada jasnije zašto ja nisam štedljiva? Ili, kao što bi jedna mamina zlobna “prijateljica” rekla – zašto se još nisi udala, Riječanko? Nije se još našao netko tko ne bi poludio kada ideš u shopping kozmetike? Btw.pusa teti Zlati! A još moram nabaviti i onu maskaru od YSL-a… Eto, sada znate razlog zbog čega ja baš i ne mogu slaviti Svjetski dan štednje. No, ipak ću narednih tjedana malo “prištedjeti” jer sam sada poprilično besparična. Zato sam se danas intenzivno družila sa mamom. Ne bih li što užicala, naravno, što ste mislili? I jesam – ćevape kod Fadile! Kao što je u svom nedavno postu napisala naša Dame Jazzie, ćevapi su u posljednje vrijeme trendy hrana, a ja ipak sebe volim smatrati, ako ne trendsettericom, onda barem trendfollowericom, hehehe. Ipak, ideja da se danas ide po ćevape je bila mamina. Meni mnogo više danas odgovara slaviti Halloween, oliti Noć vještica, uzevši u obzir da me mnogi smatraju jednom od njih, možda ne sasvim bezrazložno, hehehehe. O tradiciji ove izvorno anglo-saksonske, porijeklom paganske svečanosti svjetla pisala sam prošle godine, pa se neću sada ponavljati. Jedna od značajki Halloweena koja je kod nas prilično postala prihvaćena jest postavljanje lampiona od izdubljenih bundeva na trijemove, prozore, balkone. Druga, nešto manje zastupljena je trick-or-treating, skupljanje slatkiša po kućama. To rade djeca, a sigurno ste vidjeli kako to ide u nekom od brojnih filmova (mahom horrora) na ovu temu. A treća, meni najdraža je održavanje Halloween partija - ludih zabava, često kostimiranih, što je sasvim u skladu duha izvorne proslave svjetlosti i života. Jučer prijepodne smo izdubile (dobro, dobro, mama ju je izdubila, ja sam joj samo izrezala oči, nos i opake zube) bundevu i postavile je kod mame na balkonu. Njezin balkon gleda na glavnu ulicu i bundeva je vrlo zapažena. A moja sirota bundeva je već polugnjila i pravi inkubator za mušice, jedva će izdržati još ova dva dana. Poslijepodne smo odnijele cvijeće noni na grob na Kozali – nabavile smo prekrasni aranžman u košari, nakon toga sam mamu vozila u Matulje, na tetin grob. Poslije se majka sažalila na svojom kćeri u akutnoj besparici pa me častila kavom u Milleniumu (pokušala sam je ožicati neki wellnes programčić u Thallassotherapiji idućih dana, no nije niš komentirala, bila je pravi križanac Buddhe i sfinge…no, možda je uspijem nagovoriti, držite mi fige), a kasnije smo i otišle po ćevape za kući (za one koji nisu iz Rijeke, informacija : ćevapi kod Fadile su ne samo po meni, već i po mnogima najbolji u gradu, daleko bolji nego kod Šajbića, no pečenjara je strava rupa).Toliko sam bila požrtvovna, da sam zaustavila auto na autobusnoj stanici ispred pečenjare, upalila sva četiri žmigavca, i rekla mamici dragoj : “Mama, ne moraš ti ići unutra, da ne uhvatiš smrad po ćevapima, evo idem ja, samo ti sjedi u autu”. Za sada, nema znakova da me prozrela, hehehe… Temu wellnesssa ću pustiti da sazrije još koji dan, ionako mi se ne žuri, na godišnjem sam. Danas, u PONEDJELJAK, spavam do kasna! Yesssss!!! A navečer će valjda biti negdje nekakav Halloween-party i ja na njemu… |
| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com